Nedžanka iz plemena benu Muvve ummu Hasssana
Najbližem drugu zborim
da ga malo razgovorim
dok mi okom suze, druže,
oko crne surme kruže:
Mog mi bića, jedna rijeka,
netrunjena, usred pijeska,
pristupačna, al da nije
ugažena gdje se pije,
Milija je mnogo meni
od bazena napunjeni’
radi puste razonode,
koji meni već ne gode!
Gledaj Nedžda i njegove
čarobne mu zemlje ove,
kad se na nju prolom gusti
predvečerje s mrakom spusti!
I saba-a jutarnjega
nedždanskoga, kad iz njega
rano pirne, il’ iz krila
tmine njihne kao svila!
Lejla bintu Mehdij Medžnunu
Obadvoje nas pokazujemo
sv’jetlu mržnju, dok smo – i ti meni
i ja tebi- odani i jedno
u drugo smo posve zakljubljeni.
Ako oči naše ljubav kriju
kojom srca neizmjerno gore,
ne kriju je pogledi, kad oni
neskriveno o tom plamu zbore!
Mahbuba pjesnikinja bagdadskog dvora
Po dvoru kružim,
ne vidim nikog
da mu se tužim,
ni da sa mnom zbori.
Kao da zgriješi’
toliko, da nema
tevbe da me r’ješi
muke što me mori!
Havla bint Sabit
Prijatelju, mene moje
ah, bdijenje pati:
ne spava mi oko časa,
nit’ će skoro spati.
Pa ni piće ne prija mi
kojim ja se služim,
a što mučim o tom nemam
da se ikom tužim.
Kako radi čovjeka me
mogu kleti ljudi,
pitomoga s kim se moje
naslađuju grudi?!
Kao svjetlo Mjesečevo
njegova je slika,
nije poput strašivice
ili tjesnog rudnika.
Porijeklom od Mugiret
on je familije,
Propalica, nizak, niti
nekoristan nije.
Pogleda ga jednog dana,
pa već nakon toga
moje oko ne pogleda
više ni na koga!
Ummu Sinan
Mi smo djeca Sa’lebeta
Malikjovog, znade svako
Najbolji nesrećom su
pogođeni svi ovako,
Ko ubijen, a ko pako
stradao je kojekako,
a već prava nesreća se
i ne zbiva osim tako.
Dunjalučar 