---

Ležeći akt

Kako Modiglianijevi modeli imaju prazne oči,
Kaže lik iz Cvijetićeve Noćne straže.

Ja sam kao petnaest godina mladi anđeo gledao
reproducirane Modiglianijeve aktove iz
Enciklopedije Leksikogafskog zavoda Zagreb.
Oči im uopće nisam primijetio.
Drhtao sam k'o list na jablanu posmatrajući
„Ležeći akt“.
Onda su mi čak poslužili kao modeli
Za moje crteže ženskih aktova.

Mladi anđeo je gledao i
Njegov pogled nije bio težak.

Nisam posmatrao Modiglianijeve aktove od tada
I bojim se da ih neću doživjeti
kao što sam ih tada doživljavao (jer neću).
Bojim se svoga otežalog pogleda koji prijeti
Da upropasti moga Modiglianija,
Onog kojeg sam tada vidio
Žudeći i sanjajući žene,
koje tada bijahu za mene fikcija.
Moj Modigliani neka počiva
u mašti petnaestogodišnjeg dječaka.

---

---

Don Kihot

I

Don Kihot je,
prije skoro pet stotina godina,
kako napisa Cerevantes,
a ispriča Pripovjedač (valjda),
previše čitao viteške romane,
te je uobrazio
Dulicineju od Toboza
i divove…

Danas,
Don Kihot gleda TV,
surfa internetom,
čita (valjda još uvijek) štampu,
i čvrsto podržava rušenje
Gadafijeve diktature i
zgražava se nad bombašima samoubicama u Iraku
držeći (doslovno a ne metaforički) daljinski upravljač u ruci.

II

Don Kihot je izašao u šetnju,
Uredno obučen i dotjerane frizure,
Sjeo u sarajevski McDonald's.
Uredno se fotografisao i
Fotografije, normalno,
Okačio na zid svog facebook i instagram profila
(Uduplao to storijem na Instagramu)
I postavio status:
Don Quijote  se siente maravilloso.
(Don Kihot  se osjeća predivno.)
Ili kako već to glasi na španjolskom.
Lajkovi su lijegali u enormnim količinama,
Kao i komentari tipa „najljepši“, „ljubi brat“ i sl.
A Dulicineja napisa: „Brat moj najluđi“
On pomisli (a ne napisa u odgovoru na komentar):
„J..o ti brat mater!“

III

Gledajući svog starog i umornog Rosinanta,
Don Kihot je shvatio da je poprilično dotrajao,
Štaviše, jedva se drži na nogama.
Odlučio je da promijeni ljubimca,
Htio bio nešto sa puno više
Konjskih snaga.
Ah, a novac?
Ništa lakše.
Zašto postoje krediti
Nego da uljepšaju život
Ljudima poput njega?
Stavit će svoj stari zamak pod hipoteku
I sve će biti gotovo za tili čas.
Samo neka kaže cifru koja mu je porebna,
Došao je u banku i rekli su mu:
„Može!“
Bankarsko osoblje je zbilja ljubazno.

Šta se desilo 22. 07. 2013?!

Danas su svi imalo kultivisaniji
Građani Evrope
(A to su svi oni zapadno od
Balkanskog poluostrva)
Strepili,
molili se
U blaženom iščekivanju,
Jer se Kate Middleton porađala.

Upališ TV i gledaš kako su se Britanci
i turisti koje fascinira njihova monarhija
I njihov način života
Okupili pred porodilištem
I navijali za dolazak na svijet
trećeg u nizu nasljednika
krune Elizabete II.

Ah, da, taj dan je u razornom zemljotresu u Kini
Poginulo 47 ljudi i oko 300 povrijeđeno…

Kraljica Elizabeta još nije umrla a kad će ne znamo…

Šansa

Mene su promašile sve važne stvari
Brdovitog Balkana.
Bio sam tu, ali moje godište nije odgovaralo
Da bi mogao biti dio glavne zabave.
Moji roditelji su propustili da me naprave
Pet godina ranije i tako nisu iskoristili
Šansu
Da stvore Velikog Čovjeka.
Nisam imao priliku da postanem
Ratni zločinac ili heroj nacije.
Sada bi se političari otimali
Za moje usluge.
Vodali bi me kao što su Romi,
U modernistčko vrijeme, vodali medvjeda
I tjerali ga da igra po seoskim trznima
Vičući: „Igraj, medo!“
Jedni bi me častili zbog velikih zasluga za
Naciju
Drugi bi izgovarali moje ime
Utjerujući strah u kosti svojih, potencijalnih, glasača.
Postao bih srž nacionalnih bića
Balkanskih nacija-nedonoščadi.
Ovako, šta mi preostaje?
Biti uzoran, pošten, častan…

Romantika u doba korone

Moja kćerka je rođena 30. juna
Tada je započinjao ljetni raspust
I mogao sam pomagati supruzi
Tokom čitavog dana
Svim entuzijazmom prvog
Prestravljenog roditeljstva.
Moj sin je rođen 15. februara
Kroz nekoliko dana je proglašena
Pandemija COVIDA-19
I ja više nisam mogao ići na posao,
Ali sam uz suprugu, kćerku i sina
Tokom čitavog dana.
Kažem svojoj supruzi:
„Zar nisam romantičan?“
!?
„Kad nam se kćerka rodila
Zaustavio sam radne obaveze
I uslijedio je ljetni raspust,
A sada sam izazvao svjetsku pandemiju
Da bih bio s tobom.“

Kako se osjeća Robert de Niro

Kako se osjeća Robert De Niro
Dok gleda Kuma II??

A zar svaka pjesma nije borba
Sa vremenom,
Osvajanje
Trenutak zamrznut,
Kao i selfi-fotografija.

Kako se osjeća Robert De Niro
dok gleda Taksistu?

Kažu da tijela penzionisanih oficira često zatiču,
Beživotna,
Mozga prosviranog metkom kalibra 7,62 mm
Zavaljena u kauču
Na stolu rasute fotografije…

Zar i svaka fotografija nije samo bolno podsjećanje na neumoljivo proticanje
Božije zakletve?
Samo bolno podsjećanje.
Imam trideset i osam godina i nisam napisao pjesmu kada je trebalo
„On this day I complete thirtysix years old“.

I ponovo:
Bože, kako se osjeća Robert de Niro kada gleda
Godfather II?
A kako tek dok gleda Upoznaj Fokerove?

Ne govori mi riječi

Tvoje riječi mi ne trebaju
Da bi mi govorila.
Sve znam:
Čitam ti s usana,
Iz očiju,
Iz pokreta.

Riječi su besmislene,
Riječi su bombe.

(Na besmislu jezika)
Bulaznim
O materiji,
Jadnoj
Fatamorgani.

Riječi mi ne trebaju:
Usne,
Glas,
Oči,
Tijelo.

Pročitao sam
Ljubav.

Ne govori!

Stvarnost prevodim
U riječi.
Riječi ne govore
Istinu.
Nikada.

Bilješka o autoru:

Mirza Herco, rođen 1980. Živi i radi u Brezi (Bosna i Hercegovina). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, hrvatski i srpski jezik. Objavljivao poeziju u zajedničkim zbornicima poezije i u časopisima sa ex-Yu prostora (Rukopisi , KNS, Sloboda). U beogradskom časopisu Književne vertikale objavio je priče Đavo od Rabaula, Smrt nad Holivudom i Samuraj. Priče Murad, Kratka priča i Bibliotečka tuča objavljene u časopisu Avlija. Priča Murad je trećeplasirana na regionalnom konkursu časopisa Avlija za najbolju kratku priču u za 2018. godinu, dok je priča Halt! Halt! zauzela drugo mjesto na istom konkursu za 2019. godinu.

---