Slike pokojnika na našim srednjevjekovnim nadgrobnim spomenicima

Slike pokojnika na našim srednjevjekovnim nadgrobnim spomenicima

U ovom članku želim da iznesem nekoliko misli i opažanja, do kojih sam došao pretražujući srednjevjekovne nekropole srebreničkog kraja. Iako je publiciran relativno mali postotak srednjevjekovnih nadgrobnih spomenika naše zemlje, ipak taj broj je dosta velik, tako da nam dozvoljava zabilježiti naša opažanja i stvoriti nekoliko zaključaka, koji će nam pomoći, nadam se, da se bolje orijentišemo u našem daljnjem radu kod proučavanja srednjevjekovnih sopmenika. Bez obzira na to, da li će se ti naši zaključci, pretpostavke i hipoteze potvrditi ili će otpasti, one su poželjne da se bolje snađemo u ogromnoj količini raznovrsnih tipova oblika i ornamenata.

Srednjevjekovni nadgrobni spomenici srebreničkog kraja u mnogome se razlikuju od spomenika ostale Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme oni su raznovrsni i po obliku i po ornamentu. Nas zanima jedna pojava na tim spomenicima, a to je pojava čovječjeg lika većih dimenzija i u naročitom stavu, koji je uklesan u reljefu. I na hercegovačkim stećcima figuralni ornamenat je vrlo čest.

Obično su to slike lova, nizovi životinja, koje idu jedna za drugom, muškarci i žene koji vode kolo, antitetičke grupe megdana i slično. Ljudski likovi redovno su malih dimenzija. Po sadržini te slike pokazuju tipični život plemića, naročito njegove najugodnije momente. Ali mi ni.smo sigurni, da je pokojnik, koji je pokopan pod tim stećkom, stvarno vodio takav život, kako je on prikazan na spomeniku. Drugim riječima slike hercegovačkih spomenika su šablonizirane i mi ne možemo govoriti o individualnom karakteru tih slika. Stećci iz Nikšića u Crnoj Gori imaju nešto drukčije sižeje, ali isto tako ti ljudski likovi nemaju u sebi individualnog karaktera: prikazi ratnih okršaja isto tako su šablonizirani i isti su na jednoj grobnici kao na drugoj.

U Hercegovini ima na spomenicima čovječijih likova i drugog karaktera. To su spomenici ukrašeni pojedinim čovječjim likovima većih dimenzija. Već po tome možemo pretpostaviti, da ove slike moraju biti više individualnog karaktera. Najkarakterističniji likovi te vrste su vojvodski likovi na spomenicima nekropole Radimlja kod Stoca. Oni prikazuju muškarca en-face, sa podignutom desnom rukom otvorenog dlana. Na žalost ne mogu da protumačim taj gest. Ipak te figure, makar na me, prave utisak živih ljudi. Jedna analogna figura sa Nevesinjskog Polja nesumnjivo prikazuje živog čovjeka. Uz to ove figure nisu lišene individualnosti: budući da neke od njih imaju natpise, mi smo skloni ne samo da vidimo u prikazanom čovjeku plemića, nego jedno određeno lice, na pr., dobrog Radoja (Miloradovića), sina vojvode Stipana. Jedan korak dalje ide reljef gospodina gosta Milutina iz Godione kod Foče. Gost Milutin prikazan je sa karakterističnim atributima svog socijalnog položaja – štapom i knjigom.

Mogu navesti još jedan zanimljivi spomenik – stećak iz Hočevlja u visočkom srezu. Reljef na uskoj strani toga stećka prikazuje figuru čovjeka koji sjedi pred jednom knjigom i čita; on se spremio da okrene stranicu. Njegov lik je malih dimenzija, tako da pitanje portreta u našem smislu ne dolazi uopšte na red. Zanimljiva je zamisao umjetnika da prikaže pokojnika, vjerovatno bogumilskog dostojanstvenika, u najtipičnijem, sa gledišta tadašnjih ljudi, njegovom zanimanju – čita knjigu, valjda sveto pismo. Sa umjetničkog gledišta nešto razvijeniju kompoziciju daje nadgrobni reljef velikog kazneca Nespine iz Graca kod Visokog. Figura Nespine je data u velikim dimenzijama (figura je visoka 0.93). On je prikazan u lovu.

Umjetnička vještina ovog reljefa je na istom niskom nivou, kao i kod ostalih nam poznatih, ali je umjetnik, kako izgleda, htio da pravi portret Nespine. Fakat, da se ta slika nalazila u jednoj kapelici ili mauzoleju, a ne na stećku, niukoliko ne mijenja njezin značaj u našem pitanju. To su najtipičniji spomenici te vrste u BiH. Opšta tendencija bosansko-hercegovačkih majstora jasna je: oni vole na spomenicima prikazivati žive ljude u njihovom najomiljenijem zanimanju u životu. U isto vrijeme ovi likovi imaju ornamentaini karakter i često, da ne reknemo obično, sastav ljaju cijeli ornamentaini sistem spomenika. U tome pogledu ovi srednjevjekovni spomenici prava su protivnost sadašnjim našim nadgrobnim spomenicima. Vjerski ili drugi simbol, hladan epitaf sa imenom i kratkim biografskim podacima, rjeđe kakva pobožna ili sentimentalna izreka – to je sadržaj ornamenta naših nadgrobnih spomenika. Na rjeđim, bogatijim spomenicima može se tome pridružiti kakva alegorička, umjetnički izrađena figura. To je ono što mi vidimo na sadanjim nadgrobnim spomenicima. Drukčije na srednjevjekovnim spomenicima: sve slike su vezane uz život.(…)