Slikarstvo: Zabava ili misija?

Željko Koren – Dopusti da budeš prožet 1 – akril na platnu

Slikarstvo: Zabava ili misija?

Prilično kompleksno pitanje! Ne bih ga mogao odgovoriti tek tako sa “yes or no”. Siguran sam kao u smrt da ima i onih koji bi na sva pitanja pa i ovo mogli priču svesti na dva slova. Da ne ulazim u tu sferu površnosti jer je to sasvim ”drugi par opanaka” koji bi me odveo u dnevnopolitičku, aktuelnu, satiričnu, kritičku diskusiju. O svemu tome ćemo nekom drugom prilikom. Da bih odgovorio na ovo pitanje moram prvo postaviti pitanje: “Da li je slikarstvo cijenjeno?”.

Često u raznim društvenim krugovima čujemo izjave inih da je slikarstvo umrlo pojavom fotoaparata i računara, pa eto danas i savremenih multifunkcionalnih telefona. Ne bih se sa tim složio. Slikarstvo nikad nije bilo više cijenjeno nego danas. Također, i fotoaparat i računar su izvrsni alati za kreativnog čovjeka – umjetnika. Sama tržišna ponuda slikarske opreme i materijala govori o tome da ima interesovanja a samim tim i da je slikarstvo cijenjeno. Mogu do iznemoglosti da nabrajam činjenice koje to potvrđuju.



Međutim, ako posmatramo iz ugla edukacije široke javnosti o umjetnosti generalno, edukacije o kvalitetu iste tad se stvori sasvim druga slika. Kako možeš prepoznati bilo šta kad ne učiš o tome a čim ne znaš ništa o tome ne možeš ga ni prepoznati – a sami tim ni cijeniti. Postoje društva gdje je umjetnost pa samim tim i slikarstvo isplativa investicija a sve što je isplativo danas se posebno cijeni.

Evo nas ponovo na početku.

Zabava je uvijek sumnjiva, posebno, jer u kombinaciji sa zaradom u kojoj se podilazi ukusu kupca – publike najčešće stvara ili rađa kič. Neko je izabrao i to kao svoje stvaralaštvo i tretira pod misiju bez obzira na domet do prave vrijednosti. Neću da vrednujem jer za to je obično potreban protok vremena.

Danas je svako pametan za sebe, i opet svi se žale na svoju sreću – niko na pamet!

Ako se u životu odlučite za umjetnost onda nemojte kukati da je teško živjeti od umjetnosti jer biti umjetnik – to je ipak vaš izbor a opet velika neizvijesnost i avantura bilo gdje da ste na zemaljskoj kugli a ne samo u Bosni i Hercegovini. Biti slikar misionar, poklonik čistog slikarstva, majstor boje, nije lako, taj put “odmetnika” – neke vrste, kroz zamišljena carstva često je surov i bolan. Međutim neopisiva je ljepota osjećaja kad imaš viziju i slikarski je realizuješ. Slikaru misionaru najveća nagrada je kad stvori dobru sliku. Vizuelni sadržaj i poslije igra riječi.

Jednostavna filozofija života omogućava autoru da ostane vitalan i pun snage do zadnjeg daha života.


Autor: Branislav Lukić Luka

Bilješka o autoru:

Branislav Lukić Luka rođen je 1970. godine u Tuzli. Slobodni multimedijalni umjetnik. Slikarski zanat učio kod sarajevskih slikara Mirsada Džombića i Vladimira Vojnovića, a to druženje i rad sa njima čini veliku prekretnicu u njegovom slikarskom i stvaralačkom (umjetničkom) životu. Kao slikar do sada je imao 30 samostalnih, i preko 100 kolektivnih izložbi, te je učestvovoao na mnogim međunarodnim likovnim kolnijama i festivalima kulture i umjetnosti. u zemlji i inostranstvu.

Objavio je knjige poezije:

Još jedan smiješan vijek – (zajednički projekt Jasmina Maga, Damira Nezirovića i Branislava Lukića Luke) – Dom mladih Tuzla, 1999. godine.
Sikter gomilo – Dom mladih Tuzla,2001. godine.
Drkanje cuki noge – Lucido, alternative underground Balkan, 2004. godine.
Vrisak kroz svilenu paučinu – (zajednička zbirka poezije 9 autora s područja Balkana) – INDA d.o.o. Lukavac, 2009. godine (download knjige).
Portret bosanskog behara – (ciklus knjiga poezije i fotografija modela iz Bosne i Hercegovine) – INDA d.o.o. Lukavac, prva knjiga iz ciklusa objavljena 2009. godine.