Maja Perfiljeva, rođena sam u Tivtu, u Boki Kotorskoj, gdje sam provela najranije djetinjstvo i tako postala neraskidivo vezana uz taj tajanstveno lijep kraj. Zavičaju sam posvetila više pjesama, a najpoznatija je postala pjesma Bokeljska noć. Moj tata se rodio na Dalekom Istoku Rusije i kao dječak je došao u ovaj kraj (Vidi pjesme: “Balada o mladiću i ruži”, “Jedna lada ide svijetom”…). Školovala sam se u Zagrebu – gdje živim i radim. Profesorica sam hrvatskog jezika i književnosti, a posljednjih pet godina vodim Pjesničku školu Maje Perfiljeve. Pisanjem se bavim od desete godine, a u javnosti se afirmiram kao autorica tekstova pop i rock glazbe. Za taj rad dobivam niz priznanja i nagrada u zemlji i inozemstvu. Do sada sam objavila samo jednu knjigu pjesama – IZVOR, a u zbirci SAMO JEDAN ŽIVOT IMAM objavljujem neke svoje najznačajnije balade -stare i novonastale. Pripremila sam za tisak malu knjigu za mlade i odrasle MOJ TAJANSTVENI DJEČAK i pišem roman koji je još bez naslova.
Balada
Idi sad, druže moj
Ljubavi pozdrav mi ponesi
mojoj ti…
Putu mom tu je kraj
umoran ovdje ja ću stati
želim mir….
Kad ne bude mene
kad me skriju paprati
travke
i šaš
kad ne bude mene
ljubit ću je
pjesmama svojim
i tad….
O, reci mi Njoj
da je tako prolazno sve
kao ptica let –
samo Nju da volio sam ja
jer je za me bila sav svijet –
crveni moj cvijet…
Kad ne bude mene
kada dođu drugi
dječaci
ko ja
kad ne bude mene
ljubit ću je
pjesmama svojim
i tad…
O, reci mi njoj
da je tako prolazno sve
kao ptica let –
samo Nju da volio sam ja
jer je za me bila sav svijet –
crveni moj cvijet….
(Napomena: Balada je napisana u muškom rodu za pjevača Davorina Popovića i sarajevske INDEXE. Čitatelji će taj moj način pisanja primijetiti u više pjesama).
– M. Perfiljeva
Balada o mladiću i ruži
(Mom tati – Rusu)
Jedne noći ljubav vise nije bila san
nebo je za njega stalo tad
nevino on uze njezin crven cvijet –
ružu kojom spozna ovaj svijet…
Аl’ već sutra svud’ u zemlji procvao je mak
svijet je lelek trava, vrisak, plač –
i taj mladić, skoro dječak, nedužan
zbogom reče majci, zbogom sad
Ode on da nikad, nikad se ne vrati
ode on i dugo majka će ga zvati
ode on, zbog čega, nikad neće znati
ode on i zauvijek primit će ga vlati.
Mrtav mladić, mrtva ruža davno već –
samo poljem vjetar njiše crven cvijet…
Boklejska noć
Jedne će se noći lude
zapalit u nama vatre
čudit će se moje vale
kako zanos grli ljude.
Srce jednom mora planut
za sav život, za sve dane
mora nekad poslije tuge –
vjetar nosit naše lađe…
Zasjat će palaci
antike tarace
čakulat će šjore
zie Graciane…
Svi oriđinali
i sve karampane
hodit će na feštu
za nas Kotorane!
Ali kada nakon slavlja
opet dođu noći duge
divne plave moje vale
znat će tješit svoje ljude!
Srce jednom mora planut
za sav život, za sve dane
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit naše lađe
Da sam ja netko
Da sam ja netko
pozvala bih sve dječake
dala bi im igračke
i pustila ih da se cijeli dan
igraju i jure.
Radiii bi divne stvari
prekratki bi bili sati
voljeli bi svoje škole đaci.
da sam ja netko!
Da sam ja netko
svim majkama bih
izbrisala bore učinila da očevi ih vole
davnu ljubav da im vrate
i da mirno žive svoje sate
da sam ja netko!
Da sam ja netko
ne bi, ne bi ljudi
život proklinjali
sve bi ruže zemlji poklanjali –
kako bi se živjelo
i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
da sam ja netko!
Da sam ja netko
svim majkama bih
izbrisala bore
i vratila im sinove heroje
neka opet kao prije
budu samo djeca
svoje majke –
da sam, da sam ja netko!
Sanjam
Sanjam da te opet slušam kako dišeš
kako dišeš dok savija se trava
da me dira tvoja kosa plava
tvoja kosa na mom licu, dragi….
Sanjam da se opet volimo u klasju u tom klasju
što leži tu pod nama
i da luta tvoja ruka vrela
tvoja ruka preko moga tijela…
Samo jedan život imam
i ludo ga bacam
jer zavoljeh tamo nekog
nekog koga sanjam….
Samo jedan život imam
koji nisam htjela
jer zavoljeh tamo nekog
koga nisam smjela…
Sanjam da mi kažeš – vrati mi se, draga
ako treba pobjegni od svega
jer je život samo ovaj jedan
nema ništa, ništa izvan njega…
Sanjam, sanjam, sanjam…
Dunjalučar 