Poezija: Larisa Softić – Gasal


Kažu da

Kažu da zdrav čovjek misli da života još mnogo ima
Zna da smrt postoji ali se ne opterećuje njome, posmatra je
k'o saputnika na prelijepom putovanju
I moja smrt je tamo negdje, trči, sapliće se i pada za mnom
Katkad je pokušavam pridobiti varljivim mislima i ostaviti daleko, daleko, čvoknuti da ne trči pored iako nimalo nije naporna. Podrazumijeva se.
No, kažem joj
E, da još jedan život imam, samo još jedan nakon ovih pedesetak ljeta koja ću odživjeti.
Tada bih, tada bih sve isto, duboko i srčano, i sve isto.
Pa šta će ti toliko života, pita me užasnuta smrt sa licem koje želi povratiti žuč, crnu žuč.
Da živim i za sve one koji ne žive. Život ne trpi neiskorištene kupone, kažnjava nas glađu, ratovima i tjeskobom.
Aha, reče smrt, i ostade na putu.



Neki novi ples

Pjesme nastaju u bijegu od svakidašnjeg
Slažem veš k'o da nas je šestero u domu
Toliko kupanja u jednom danu, je li to zaslužio, dan, je li
Stalno se motrimo o davanju životu
ne pitajuć je li on zaslužio nas
Koliko rutina žesti proizvodi u neženi a ženi, odriče se Boga i priziva sebe.
A, nije li to prizivanje isto, a sve zbog veša.
Neki novi ples će obrisati i ovu pjesmu, svanut će novi dan.
Muškinje neće zbjegovati od posla u tuđe ratove, bit će svoje bitke s žirantima.
Žene će presanjati svoja prava i naslikati novo rublje.
Odavno je politika od nas digla noge, nismo dobre rodilje. Slabi u svemu osim u izdaji i sofri.
Rublje miriše na novi omekšivač.

Nose

U rukama nose kesice lijekova na kilogram
bombonice za smijanje i neki željeniji svijet
Gledaju turske i ine serije u kojima žive savršene slike
zaboravljaju da je to gluma i da nikad njihov odvagani život neće takav biti.
Kesicu po kesicu, dan bez dana
nose
ne pitajuć u kakvom su oni filmu, ko bi gledao seriju o njima,
junacima
Neko bi im trebao reći da su junaci, da su savršena slika.
Nekoliko riječi, da, samo to,
inače,
njihove živote kesice nose

Bilješka o autorici:

Larisa Softić – Gasal je rođena 1974. godine u Gračanici. Postdiplomski studij iz drame završila na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Doktorirala na Filozofskom fakultetu u Tuzli iz oblasti književnosti Bosne i Hercegovine. Autorica je knjiga Oneobičavanje stvarnosti, Kratka priča i Igra. Objavljuje književne studije i interpretacije, te poeziju i kratke priče u različitim časopisima i zbornicima (Diogen, Gračanički glasnik, Razlika-Differance, Medijski dijalozi, Avlija, Paralelni svjetovi, Bosna Srebrena, Fosilni zapis, Mostovi svjetlosti, U mreži stih…). U zvanju docentice angažirana pri Evropskom univerzitetu „Kallos“, za oblasti Književnost i Kultura, predmete Scenska umjetnost, Filmska i TV kultura i Kreativne radionice. Živi i radi u Tuzli.


Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: