Omejadska i abasidska umjetnost – razlike i sličnosti
Omejade i Abasidi su dvije različite arapske dinastije koje su vladale duži niz godina i prema tome ostavile su iza sebe značajan trag. Omejade su prvi vladari nakon četvorice takozvanih Pravednih halifa – koji su vladali nakon smrti poslanika Muhammeda. Prvi vladar Omejada je bio općepoznati Muavija, koji je ukinuo izborni oblik vladavine i uveo nasljedni. Omejade su počele vladati 661. godine nove ere. Nakon nešto manje od stogodišnje vladavine, svrgnula ih je sa vlasti dinastija Abasida. Došli su na vlast tako što su smatrali da imaju pravo na prijestolje zarad krvne povezanosti sa poslanikom Muhammedom. Vladali su od 750. do 1517. godine sa kratkim prekidima.Sada kada je poznata veza Omejada i Abasida te njihov kratki historijski opis, važno je istaći da su iza sebe ostavili jako lijepu umjetničku ostavštinu.
Govoreći o omejadskom stilu, Ernst Kühnel govori da je prenošenjem prijestolnice iz Medine u Damask islamskom carstvu bilo potrebno da iskaže svoju raskoš kroz gradnju centara koji ne smiju biti siromašniji od hrišćanskih i paganskih širom Sirije. Zarad dokazivanja u tom smislu, razvila se graditeljska umjetnost. Posebno se intenzivirala slanjem građevinskih materijala i radne snage iz svih krajeva carstva u Damask. Pomoć u svom radu su tražili od grčkih, sirijskih i perzijskih neimara. Halifski državnici su bili nosioci gradnje u omejadskom periodu.Nakon svrgavanja Omejada u Španiji 750. godine, zasigurno su novi elementi umjetnosti čvrsto ukorijenjeni. Dokaz uticaja omejadskog stila jeste činjenica da je Kordoba, i tri stoljeća nakon pada Omejada, i dalje čuvala tradiciju koja je ostala iza njih. Pored toga, Damask je izvor nekih najznačajnijih djela islamske civilizacije.
Što se tiče Abasida, u njihovom periodu prijestolnica prelazi iz Damaska u Bagdad. Na taj način su stupili direktno pred perzijski narodni element pored starog arapskog elementa. Tada je veza omejadskog stila sa helenističkom tradicijom oslabila. Međutim, sa druge strane ojačala je veza sa sasanidskom umjetnošću – koja je bila živa u Mezopotamiji pod uticajem perzijskih velikaša. Nakon nekog vremena kada su se abasidi prestrašili od potpune iranizacije odlučili su se ograditi turskim gardistima iz Centralne Azije. Nedugo nakon toga su se pojačale nacionalne težnje povezane sa vjerskim razlikama šita i sunita – nakon čega se Bagdad oslobodio halifatske centralne vladavine. U ovom periodu abasidski stil je pronašao u Egiptu prostor širenja svoje umjetnosti.
Ukoliko se govori o razlikama ova dva stila, one mogu biti očite. Kada je riječ o omejadskoj sakralnoj arhitekturi, u njoj se mogu prepoznati kršćanski uzori. Zanimljivi su primjeri ovoga; ako se uzme u obzir Velika džamija u Damasku, u njoj se nalazi mozaik uz pomoć kojeg se pokušala prikazati moć halife – koji je u dvorcu Kusair Amri prikazan prema antičkom i vizantijskom uzoru. Kusair Amri i Mšatu su dva omejadska dvorca, međutim prikazi na Kusair Amri se smatraju najznačajnijim svjetovnim slikama Omejada. Neki zbog prikaza u ova dva dvorca, čak smatraju da oni nisu iz omejadskog nego da su iz predislamskog perioda. Prikazi sadržavaju alegorijske figure i naslikane lovce. Pored toga, u jednoj prostoriji su sačuvani prikazi nagih muškaraca i žena – koje zasigurno nose helenistički karakter. Jasno je da ovakvi prikazi nisu karakteristični za islamski oblik umjetnosti. Prema mišljenjima istraživača omejadski stil predstavlja fuziju između hrišćanskog, perzijskog i nasljeđa starog Istoka.
Sa druge strane, abasidsku umjetnost se može analizirati kroz dva faktora: ona je bila usmjerena starim nomadskim motivima centralne Azije, ali je imala i originalne simbole. Za abasidski stil su karakteristični motivi ukrasa listova i loze, pored toga pupoljastih motiva i spiralnih stabljika.
U devetom i desetom stoljeću je po prvi put vidljiv uticaj centralne Azije u umjetnosti. Naprimjer, vladar je prikazivan kako sjedi na takozvani “turski” način – prekrštenih nogu, figure su predstavljane u zoomorfnom euro-azijskom stilu, te su počeli koristiti takozvanu tehniku “kosog reza” u drvetu i štuku. Značajno za abasidski period je činjenica da dolazi do pojave arabeski u dekoraciji. Oznaka abasida jeste stvaranje prave riznice umjetničkih dostignuća.
Džamije u omejadskom periodu su bile veličanstvene građevine od klesanog kamena sa lukovima koje podupiru mermerni stupovi. Enterijer je bio dekorisan mermernom oblogom i mozaicima. Što se tiče abasida, uticaj helenističke Sirije je zamijenjen uticajem sasanidske Perzije. Dok su Omejade od materijala najčešće koristile mermer, abasidski dvorovi i sakralne građevine su najčešće građene od ćerpiča ili opeke, a zidovi su bili obloženi debelim slojem štuka.
Iako nekolicina naučnika potpuno odvajaju omejadski i abasidski stil, postoje i oni koji smatraju da su to samo dvije faze iste umjetnosti. Glavna razlika je u uticaju od kojeg je potakla umjetnost te činjenica da se Abasidima pripisuje veća originalnost kada je umjetnost u pitanju. Pored toga, razlike se još očituju u motivima i materijalima.
Autorica: Lamija Keso
Upute na tekst:
Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini.
Bilješka o autorici:
Lamija Keso, rođena 2001. godine u Bugojnu, odrasla je u susjednom Gornjem Vakufu Uskoplju gdje je završila osnovno i srednje školovanje. Kroz tinejdžerske godine je pronašla svoju ljubav u knjigama, historiji, fotografisanju. Svoju prvu samostalnu fotografsku izložbu je imala 2019. godine. Pored toga od tada se bavila aktivizmom i društveno korisnim radom – ka čemu nastoji sve do dan danas. Zanimljivo je pomenuti i njenu ljubav prema muzici koja je krenula od ranih godina kada je počela svirati klavir. Nakon završene gimnazije, preselila se u Sarajevo. Trenutno studira na Filozofskom fakultetu, Odsjek za historiju – prvi ciklus. Zasigurno ju je tu dovelo veliko interesovanje prije svega prema srednjovjekovnoj Bosni i srednjem vijeku, pa nakon toga antici i drugim historijskim periodima i procesima.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 