Na Drini ćuprija
Dramatizacija
LIKOVI:
AVDAGINA FATA
AVDAGA, Fatin otac
NAIL HAMZIĆ, Fatin prosac, kasnije muž
MUSTAJBEG HAMZIĆ, Nailov otac
PRVI PROSAC
DRUGI PROSAC
TREĆI PROSAC
PRVA DJEVOJKA
DRUGA DJEVOJKA
TREĆA DJEVOJKA
KADIJA
Fatin brat, narod
SCENA PRVA
Na stolici u središtu pozornice sjedi Avdagina Fata. Odjevena je u jednostavnu, dugu bijelu haljinu, kosa koj je skupljena. Oko Fate, s njene desne i lijeve strane, te s leđa, nalaze se tri kraka dugačkog bijelog platna koje se ( poput zavjese ) blago njiše. Svjetlo je prigušeno, pa se iza platna mogu vidjeti sjene i obrisi tijela nekoliko mladića. Na momenat scenom vlada tišina.
PRVI PROSAC ( stoji iza platna koje je Fati iza leđa i hoda prema njoj ): Nema ljepše djevojke od tebe u cijelom Veljem Lugu!
Fata gleda ispred sebe.
DRUGI PROSAC ( naglo se trzne i zanjiše lijevi krak platna koji okrzne stolicu ): Nema ljepše u cijeloj Bosni!
Fata i dalje mirno sjedi i gleda ispred sebe.
TREĆI PROSAC ( blago zanjiše desni krak i krene prema Fati tako da ga platno potpuno pokrije, govori tiho): Na svijetu! Nema ljepše na svijetu…
PRVI PROSAC ( stoji iza platna i pruža ruku prema Fati ): Nema! (Poslije kraće pauze ) Fato, zašto nas ne slušaš? Nećeš ni da pogledaš…
AVDAGINA FATA ( mirno, gleda ispred sebe ): Čemu sve to? Nema potrebe da dolazite! Ja vas slušam, vidim…, vi prosite sami sebe.
TREĆI PROSAC ( zanjiše platno, zbunjeno ) Najljepša…, najljepša si, spremna za udaju, blago Osmanagića!
AVDAGINA FATA ( nasmije se i polako odmahne rukom ): Vidite…
DRUGI PROSAC ( govori glasno, platno se zanjiše ): Ja te vidim Fato, vidim samo tebe!
PRVI PROSAC ( naglo ):Ja ću…, ja ću oslijepiti od gledanja u tebe!
AVDAGINA FATA ( i dalje gleda ispred sebe, sliježe ramenima): Onda nemoj gledati.
TREĆI PROSAC ( mirno ): A šta kaže Avdaga? On zna da…
AVDAGINA FATA ( prekine ga ): On zna…, ( nasmiješi se, poslije kraće pauze ) On zna, a ono što čuješ od mene, čut ćeš i od njega.
Poslije kraće pauze prosci koji su do tada bili prekriveni platnom izlaze i u krugu hodaju oko Fate. Počinju pjevati jednoglasno i snažno. Fata sjedi mirno i gleda ispred sebe kao da ne vidi prosce i ne čuje njihovu pjesmu.
PROSCI: Mudra li si, lijepa li si,
Lijepa Fato Avdagina!
Prosci napuštaju pozornicu pjevajući istu pjesmu.
SCENA DRUGA
Pozornica je uređena kao u prethodnoj sceni. Oko stolice na kojoj sjedi Avdagina Fata poredano je nekoliko stolica na kojima sjede djevojke ukrašene masivnim nakitom i odjevene u teške haljine. Na platnu se vide obrisi Naila Hamzića koji nečujno hoda od kraka do kraka, te se svaki put kada dođe do ruba nagne i pogleda Fatu, pri čemu ga vidi samo publika.
PRVA DJEVOJKA ( naginje se prema Fati, čuje se šuškanje haljine i zveket nakita ): I?
AVDAGINA FATA ( polako okreće glavu prema prvoj djevojci ): I!?
DRUGA DJEVOJKA ( blago zaplješće ): Priča se…
TREĆA DJEVOJKA: Odbijaš prosce, a njih je sve više i više! ( Zakikoće se. )
PRVA DJEVOJKA: Znaš da tako nećeš moći vječno!
AVDAGINA FATA: Hvala Bogu…, dojadit će im.
DRUGA DJEVOJKA ( ponosno se ispravlja ): Mi smo se udale!
SVE DJEVOJKE ( zaplješću ): Jesmo, jesmo!!
AVDAGINA FATA (nemarno odmahne rukom ): Dosadilo im mene prosit'…
SVE DJEVOJKE: Tako neće ići, neće, neće, neće!
PRVA DJEVOJKA ( uzbuđeno ): Neće!
DRUGA DJEVOJKA: Nećeš moći!
TREĆA DJEVOJKA ( govori brzo ): Neće ni ljepota vječno biti uz tebe, znaš to!
Fata šuti i pogleda sve tri djevojke.
DRUGA DJEVOJKA ( poslije kraće pauze, glasno ): I?
AVDAGINA FATA ( gleda u publiku, mirno ): I!?
AVDAGINA FATA ( prvoj djevojci ): I?
AVDAGINA FATA ( drugoj djevojci ): I?
AVDAGINA FATA ( trećoj djevojci ): I?
TREĆA DJEVOJKA ( poslije kraće pauze ): Vrijeme ti je Avdagina Fato.
DRUGA DJEVOJKA: Nećeš uvijek biti najljepša!
SVE DJEVOJKE: Ostarićeš!
Fata šuti i gleda ispred sebe.
PRVA DJEVOJKA ( odmahuje glavom ): Fato, neko će i uspjeti, neko će se naći…
NAIL ( snažno zanjiše platno i vikne ): Dabogda te Mustajbeg iz Nezuka nevjestom zvao!!
Fata gleda ispred sebe i prigušeno se smije, druge djevojke se trznu i počnu glasno smijati okrećući se oko sebe.
NAIL ( jako se zatrči kroz platno koje je Fati iza leđa, tako da stane tik iza nje, govori tiho): Ništa se nemoj smijati, i to će čudo jednog dana biti!
AVDAGINA FATA ( govori kroz smijeh ): Hoće…, kad Velji Lug u Nezuke siđe! ( Djevojke se počnu smijati još glasnije.)
NAIL: ( polako hoda unazad ): Mudra li si, lijepa li si
Lijepa Fato Avdagina…
SCENA TREĆA
Na sredini pozornice nalaze se dvije stolice na kojima sjede Avdagina Fata i Avdaga, čovjek sijede kose i brkova. Ispred njih je manji sto. U lijevom uglu pozornice nalazi se krevet. Veliki prozor smješten je nasuprot publici.
AVDAGA: Kad Velji Lug u Nezuke siđe… ( nasmiješi se, pa pomiluje Fatu po obrazu ) Znaš…, ja… ( Pauza ) Dao sam riječ njegovom ocu, udat ćeš se za Naila Hamzića… (Pauza ) Dao sam im riječ! Znaš šta znači dati riječ!
Fata samo pogleda u Avdagu i ne kaže ništa. Ustaje, poravna haljinu, odlazi do prozora i snažno udahne.
AVDAGA ( zakašlje se ): Ti…, ti znaš šta znači moja riječ. Nail je dobar momak, poštena je to porodica. Fatima, moja riječ je kao tvoja, obećao sam, dobri su to ljudi, ništa ti neće nedostajati.
Fata polako odlazi do kreveta, saginje se i ispod kreveta izvlači svoju djevojačku opremu. Reda ruho po krevetu, uzima jednu bijelu haljinu i snažno je otresa, pa je okači na otvoreno krilo prozora, zatim uzima drugu haljinu i čini isto. Avdaga spušta pogled. Fata polako uzima nekoliko bijelih čaršava, jedan okači na stolicu na kojoj je sjedila, jedan prebaci preko kreveta. Jednim čaršafom prekrije sebe, staje iza Avdage i spusti ruku na njegovo rame.
AVDAGA ( snažno se zakašlje ): Ti razumiješ obećanu riječ, ti me razumiješ, ti si Osmanagića jedinica, najljepša i najmudrija… ( Opet se nakašlje. ) Ti ćeš spremiti to ruho, biti spremna na vrijeme, sve će biti uredu.
SCENA ČETVRTA
Pozornica je uređena kao u prethodnoj sceni. Bijelo ruho prekriva krevet, stolice, okačeno je na prozor, a poredano je i po podu pozornice gdje Fata sjedi i veze, oko nje u polukrugu sjede druge djevojke i čine isto.
PRVA DJEVOJKA: Siđe Velji Lug u Nezuke, hmm Fato? ( Djevojke se prigušeno smiju. )
AVDAGINA FATA ( gleda u svoj vez, neodređeno ): Hmmm…
DRUGA DJEVOJKA: Hamzići postigoše što su htjeli!
TREĆA DJEVOJKA: Rekle smo ti Fato, ne možeš tako vječno, mi smo ti lijepo govorile: „Nećeš moći, okani se toga“, a ti ništa…
FATA ( diže pogled ): Rekle jeste, a i ja sam.
TREĆA DJEVOJKA: Džaba, ipak se za svadbu spremaš.
DRUGA DJEVOJKA: Džaba, bogami, svadba dolazi, cijela kasaba pjeva. ( Počinje veselo pjevati. )
Djevojke pjevaju, njišu se u ritmu i vezu. Pjeva i Fata, njen glas zvuči mehanički i razlikuje se od veselog pjevanja djevojaka, njiše se naprijed-nazad, gleda pravo ispred sebe i veze svadbeno ruho.
SCENA PETA
Pozornica je iproviziranim zidom podijeljena na dva dijela. Lijevi dio pozornice predstavlja Fatinu, a desni dio Avdaginu sobu. U Fatinoj sobi je krevet na kojem je uredno složena svadbena oprema. Fata stoji pokraj otvorenog prozora. Avdaga sjedi na stolici i puši, u toku cijele scene čuje se njegov snažan kašalj. Svjetlo je prigušeno.
AVDAGINA FATA ( zamišljeno ): Kako?
Na lijevom dijelu scene gasi se svjetlo, a zamjenjuje ga snop bjeličaste svjetlosti koji prati Fatino kretanje.
AVDAGINA FATA ( ode do kreveta, dotakne ruho, odjednom se ukoči i okrene prema publici, govori tiho ): Kako!? ( Krene prema sredini pozornice, zaustavi se, pa ide pravo prema publici, broji korake ) Jedan, dva, tri… (Odmahne glavom i naglo stane na samom rubu pozornice zbog čega mora držati ravnotežu da ne padne ) Ne mogu! Neću!
Fata se istim putem vraća do kreveta, prati je snop svjetlosti. Avdagin kašalj postaje snažniji. Fata staje kod kreveta pa se vraća istim putem nazad do tačke na rubu pozornice gdje se naglo zaustavlja kao prvi put. Isto kretanje ponavlja nekoliko puta.
SCENA ŠESTA
Fata stoji sama u središtu scene i u rukama nosi svoje ruho. Odjevena je u crnu dugu haljinu od teškog materijala koji se vuće po podu.
AVDAGINA FATA ( kreće se prema rubu pozornice ): Kako? ( Naglo stane, govori tiho): Ne, da, ne, da… ( Glasnije.) Ne, da, ne, da, ne… ( Zgrči svoje tijelo, otvara usta kao da vrišti, a ne čuje se ni glas. Poslije duže pauze, ispravlja se i gleda u publiku. ): Kako?
Čuje se žamor i na scenu ulaze Avdaga koji kašlje, Mustajbeg, Nail, Fatin brat, i manja grupa naroda. Nail staje pokraj Fate, Avdaga i Mustajbeg staju iza njih. Nakon njih na scenu ulazi Kadija.
KADIJA: ( Klimne glavom. )
NAIL, MUSTAJBEG, AVDAGA ( u isti glas uzviknu ): Da! ( Istovremeno i Fata otvara usta, ali ne izgovara ništa, gleda ispred sebe.)
SCENA SEDMA
Na pozornici se nalazi improvizirani most. To je konstrukcija koju sa desne i lijeve strane čine stepenice na čijem spoju je široka platforma. Sa lijeve strane na pozornicu izlazi Fata, sa sobom nosi ruho, kreće se polako kao da nosi teret i počne se penjati stepenicama. Prate je brat, Mustajbeg i Nail Hamzić, te manja grupa naroda.
FATA (bratu, kada se približila platformi, šapuće): Brate, daj da malo stanemo jer… (pauza), jer sad dolazi onaj strmi prelaz što vodi u Nezuke. ( Svatovi stanu. )
Fata spušta ruho na platformu i staje na nju. Okreće se prema publici, gleda ispred sebe i pušta kosu. Svjetlo se ugasi, čuje se snažan zvuk udarca i pljuska vode nakon čega scenom vlada tišina. Svjetlo se pali. Fatino tijelo je na podu pozornice i potpuno je prekriveno teškom crnom haljinom, tako da izgleda kao da se spaja sa crnim podom. Fatin brat, Mustajbeg, Nail, i ostali svatovi gledaju u Fatu, rukama su prekrili usta i stoje skamenjeni do kraja scene.
( Nakon kratkotrajne tišine čuje se pjesma, zvuči kao zlokobni, teški horski napjev i kao da dolazi odozdo):
Mudra li si, lijepa li si,
Lijepa Fato Avdagina…
( Svjetla se gase, pjesma se i dalje čuje.)
ZAVJESA
Problemi i analiza dramatizacije
Etienne Souriau u svojoj knjizi Dvjesto hiljada dramskih situacija govori o važnosti tačke gledišta koju objašnjava pomoću metafore horoskopa. U kreiranju horoskopa učestvuju ona nebeska tijela koja su jedinstvena i nezavisna, tijela koja pokazuju visok stepen samostalnosti, pa preko ove metafore Souriau govori o nezavisnosti i samostalnosti dramskih likova. Horoskop predstavlja makrokosmos, nebeska tijela su nezavisna i odvojena, a istovremeno su spojena u jednu cjelinu u kojoj njihove sličnosti i razlike mogu doći do izražaj. Dramske ličnosti funkcioniraju na isti način u okviru dramskog mikrokosmosa. U prvi plan dolazi pitanje perspektive iz koje nam je neka scena predstavljena, tj. iz čije perspektive gledamo svijet drame. Kako navodi Soriau, spoj dve (ili više) zvezda – često su u pitanju zvezde suprotne moći! – koje zajedno utiču na dramski horoskop određenog lica, dakle, dramski horoskop jednog dramskog lica određen je cjelokupnim dramskim mikrokosmosom, pa tako na lika može djelovati niz različitih zvjezdanih zračenja. Ovo nam je dovoljno da shvatimo da u određivanju tačke gledanja nije reč ni o kakvoj dramaturškoj sili, već o izvesnom raspoređivanju tih sila. Tačnije, reč je o ulaznim vratima kroz koja gledalac vidi u perspektivi unutrašnjost situacije. Unutrašnju situaciju u ovoj dramatizaciji vidimo kroz oči Avdagine Fate, njen pogled na svijet predstavlja ulazna vrata u dramski mikrokosmos. U nastavku teksta, prije nego što pređem na analizu dramatizacije, reći ću nešto više o pripovjedaču i osnovnim karakteristikama priče o Avdaginoj Fati koju opisuje Ivo Andrić u VIII poglavlju romana Na Drini Ćuprija.
Dakle, VIII poglavlje ovog romana priča sveznajući pripovjedač koji govori i o onome što je bilo prije, i poslije Fatine smrti. Smrt jeste u prvom planu, ali je opisana sa stanovišta nekoga ko sve gleda sa jedne distance i naravno da je ova priča, u kontekstu cijelog romana, nešto što pobliže objašnjava prirodu mosta na Drini koji postaje svojevrsan glavni junak romana. U skladu sa tim, smrt Avdagine Fate je predstavljena kao još jedna od nesreća koja će na kratko promijeniti život u kasabi, koja će ostaviti trag na izlizanom, crnom kamenu gdje se putnici odmaraju na mostu koji pamti. Saznajemo kako će kasaba prepričavati taj događaj i na kraju ga zaboraviti, a sve što će ostati od njega jeste pjesma o ljepoti i mudrosti Avdagine Fate.
Sveznajući pripovjedač se zaustavlja i opisuje Velji Lug, Nezuke, ide korak po korak, opisuje Avdagu i njegovu porodicu, opisuje i porodicu Hamzić, njihov dom, a sve to sa objektivnošću pripovjedača koji zna šta je bilo i šta će biti. Sve to naglašava tragičnost Fatine smrti, iz toga proizilazi nužnost njene sudbine, što je osjećaj kojeg sam pokušala prenijeti u ovu dramatizaciju. Andrić nam pokazuje kako Fatu niko nije shvatao, čak ni Avdaga čiju sam povezanost sa Fatom pokušala naglasiti i samim imenovanjem – Fata je zapravo Avdagina Fata, čime je do kraja sačuvana svijest o važnosti aspekta kojeg naglašava i Andrić, a to je porodica. Mogli bismo reći kako je jedna od zvijezda, tj. jedna od sila koja utiće na stanje neba. Avdagine Fate porodica, pripadanje porodici. Fata pronalazi način da održi i očevu riječ, tj. da ispoštuje sakrament porodice, ali i vlastitu riječ. Avdagino da Fata osjeća isto onako kako osjeća i svoje ne, nužno je, mora ispoštovati i jedno i drugo. Zbog toga sve scene u ovoj dramatizaciji promatramo kroz Fatine oči, sile koje djeluju i učestvuju u kreiranju njenog dramskog horoskopa jesu porodica, čast, pa i njena ljepota i mudrost.
Prvu scenu zamislila sam kao svojevrsno pokazivanje jedne od sila koja čini Fatin dramski horoskop a to su njena mudrost i ljepota. Prosci, koji stoje iza platna i napuštaju ga samo kada shvate da su odbijeni, za Fatu nisu bitni, dakle, odmah sam željela naglasiti snažnu želju prosaca i Fatino uporno odbijanje. Na ovaj način sam pokušala prikazati ono što Andrić naglašava, a to je da je mnogo prosaca dolazilo kod Fate, te da su dolazili jako dugo. Njihova lica za Fatu nisu bitna, nije bitno ko su, šta govore, na koji način joj se udvaraju, bitno je da se ona ne želi udati i da ih odbija. Smatrala sam da je važno odmah na početku dramatizacije stvoriti atmosferu koja nas tjera da se pitamo, tj. koja nam omogućava da zamislimo kako su i prije početka dramatizacije prosci uporno dolazili i na isti način prilazili Fati.
Zbog toga su prosci iza platna, hodaju ka njoj, a tijelo im biva prekriveno, gubi se njihova individualnost, predstavljeni su kao jedno djelatno lice. Time sam pokušala pokazati da prosci nisu sila koja djeluje na Fatu sve dok se njena riječ ne ukrsti sa Avdaginom, sa predstavnikom sile koja bitno određuje dramski mikrokosmos. Fatina ljepota je i u romanu predstavljena kao nešto mnogo veće od fizičkog izgleda, u okvire njene privlačnosti ulazi i mudrost, pa i odbijanje prosaca. Na početku prve scene Fata šuti i gleda u publiku, što ona duže šuti, to su prosci sve direktniji i glasniji. Njenu šutnju sam pokušala pokazati kao aktivno djelovanje, tj. kao djelovanje koje ima i govorna radnja. Luigi Pirandello u svom tekstu Govorena radnja navodi kako raznovrsni i složeni činioci nekog karaktera moraju da se sliju u određeni sadržaj, da se realiziraju u izvesnoj situaciji, oblikujući jednu osnovnu fizionomiju koja se svuda manifestuje i određuje prirodu svojih postupaka. Osnovnu fizionomiju, ono što određuje Fatin karakter pokušala sam predstaviti kroz svaki njen postupak, kroz govor i šutnju. Njena šutnja nije pasivno odbijanje razgovora, to je djelovanje koje ostavlja snažan utisak, a time i njena mudrost dolazi do izražaja. Na kraju prvog čina prosci pjevaju pjesmu koja će se pojavljivati na nekoliko mjesta u dramatizaciji i svaki put će njeno značenje i osjećaj kojeg ostavlja iza sebe biti drugačiji.
Jedan od problema dramatizacije bio je kako predstaviti ono o čemu Andrić govori u romanu, a to je ljubomora žena, ljubomora cijele kasabe na Fatinu ljepotu i mudrost. Odlučila sam da se druga scena odvija u istom prostoru kao i prva. Tri djevojke koje sada zamjenjuju tri prosca dolaze kod Fate koja nastavlja govorom i šutnjom graditi svoj karakter. Fata ne odgovara na neke replike, ne govori mnogo, ali kada nešto kaže onda se u tome izražava cijelo njeno biće, čime sam pokušala prenijeti dio atmosfere koju pokazuje Ivo Andrić, a to je Fatino naizgled mirno suočavanje sa situacijom u kojoj se našla. Kako navodi Freytag Gustav u svom tekstu o kompoziciji drame, dramatičnost izazivaju i uticaji koje sopstveno ili tuđe djelovanje ostavlja u duši; dakle, izviranje snage volje iz dubine duše u spoljni svijet i uviranje određenog uticaja spoljnog svijeta u dubinu duše. Na taj način sam ovdje željela graditi atmosferu nužnosti tragičnog usuda koji će kulminirati snažnim krikom, samoubistvom.
Tri djevojke koje sjede kraj Fate u drugoj sceni funkcionišu kao jedno djelatno lice, kroz njih sam pokušala pokazati odraz onoga što pripovjedač u romanu opisuje, a to su priče koje o Fati priča kasaba. Istu funkciju djevojke obavljaju i u četvrtoj sceni. Fata je odjevena u jednostavnu bijelu haljinu, dok su druge djevojek ukrašene nakitom, pri svakom njihovom pokretu čuje se zveket i šuškanje, govore o tome kako će Fatina ljepota nestati, kako neće zauvijek ostati mlada, one predstavljaju onaj krug divljenja, mržnje i zavisti, nepriznavanih želja i zluradog iščekivanja koji redovno okružuje stvorenja sa izuzetnim darovima i izuzetnom sudbinom. Pripovjedač nam ovdje jasno daje do znanja da je Fatina sudbina, tj. njen tragični usud nešto od čega se ne može pobjeći, kao što je heroj grčke tragedije rođen sa onim što Aristotel naziva tragičnom krivicom. Ako bismo analizirali ovu dramu prema piramidalnoj strukturi koju objašnjava Freytag, druga scena u kojoj se pojavi Nail koji se izdvaja od ostalih prosaca, bila bi faza uspona. Nail se razlikuje od drugih prosaca, njegov način djelovanja je drugačiji. Naglasila sam to da publika može vidjeti Naila kako promatra Fatu u toku cijele druge scene, ali Fata neće vidjeti njegovo lice. U prvoj sceni su prosci izašli pred Fatu onda kada su shvatili da su odbijeni, Nail neće izaći pred nju, njegovo djelovanje još nije gotovo. Druge djevojke se okreću oko sebe, pokušavaju vidjeti ko je taj koji je prisluškivao njihov razgovor, dok Fata nastavlja gledati ispred sebe, za nju je Nail isti kao i prosci iz prve scene.
Treća scena tematizira Fatino pripadanje porodici, niti koja je određuje, koja će imati uticaja na njeno duševno stanje. Iz gore navedenog Freytagovog objašnjenja dramatičnog koje dovodi do promjena duševnog stanja mogli smo vidjeti kako se tu miješaju vanjski, ali i unutrašnji uticaji koje Freytag opisuje kao sopstvene. Na Fatino samoubistvo će uticati i jedno i drugo. Otac, tj. njegovo ne, ne predstavljaju vanjsku silu, vanjska sila su Nail i Mustajbeg Hamzić, koji će „natjerati“ jednu od njenih unutrašnjih sila, a to je otac, porodica, da se pobuni protiv druge, a to je njena vlastita čast, i na tom ukrštanju dvaju unutrašnjih djelovanja odvija se tragedija Avdagine Fate ( čime i imenovanje lika predstavlja odraz te tragične sudbine i sukob dvaju linija djelovanja unutar jednog lika ). Treću scenu bismo mogli okarakterisati kao kulminaciju, jer je to scena u kojoj se javljaju rezultati naraslog sukoba. Tu se sukobljava Fatino ne i Avdagino da. Paradoksalno je to što ovdje sukob vidi u Fatinoj šutnji i njenom nijemom prihvatanju činjenice da je Avdaga rekao da Nailovom ocu, ali Fata ne odbacuje svoje ne. Sukob je tu, kao da se dešava u liku- Fata ne progovara ni riječi, uzima svoje ruho i odmah počinje pripreme za vjenčanje. Od treće scene radnja bi trebala ići ka dolje, ka katastrofi. Međutim, Fatino samoubistvo jeste i katastrofa, ali i kulminacija u isto vrijeme. U trećoj sceni vidimo izvjesni sukob, ali tada je pred Fatom obaveza koju mora ispuniti, tj. mora ispuniti očevo obećanje, određuje je odnos prema porodici i porodičnim vrijednostima. Nakon udaje, kada je ispunila očevo da, Fata može izraziti i svoje ne, samo što to ne mora biti iskazano kroz smrt, kroz samoubistvo. Tu će se vidjeti pravi sukob između da i ne, jer je u trećoj sceni Fata obilježena i očevim i svojim obećanjem, a u posljednjoj sceni riješila se ovog da, ostaje još samo konačno izražavanje sebe, svog ne, a završava tragično upravo zbog prirode iz koje izranja i zbog da koje mu prethodi. Na taj način je Fata istovremeno i spojila i razdvojila dvije sile koje čine stanje njenog neba, njen položaj u dramskom mikrokosmosu.
Četvrta scena predstavlja početak kretanja prema katastorfi. Fata sjedi sa djevojkama i sprema svoje svadbeno ruho. Ono što sam pokušala pokazati, tj. nit koju sam pokušala provući kroz sve Fatine replike i njeno ponašanje, jeste samosvijest, tj. spoznaja tragičnosti vlastite sudbine. Djevojke je nastoje isprovocirati, ismijati, a ona im odgovara: Rekle, jeste, a rekla sam i ja.- čime sam željela u prvi plan staviti ono što Fata već zna, a to je da će ispuniti i svoju i očevu riječ. Fata mirno prima vijest od oca, mirno veze svadbeno ruho, samo zato što zna da će se ubiti. Pripovjedač u romanu kaže kako su djevojke vezući ruho pjevale, a kaže kako je pjevala i Fata, dok je istovremeno i mislila o tome kako će izvršiti ono što slijedi, kako će ispuniti i očevo i svoje obećanje. Zbog toga, na kraju četvrtog čina, Fata pjeva zajedno sa djevojkama samo što njeno pjevanje zvuči mehanički, gleda ispred sebe i nastavlja vesti. Mogli bismo reći kako se napetost u ovoj dramatizaciji gradi na planu vremena, tj. ispoljava se kao iščekivanje. U trećoj sceni će djevojke Fati govoriti kako je došlo vrijeme, kako neće moći vječno izbjekavati udaju, itd., čime se naglašava aspekt iščekivanja. Iz Fatine tačke gledišta iščekuje se, ne udaja, nego smrt kao jedini izlaz.
Jedan od problema dramatizacije bio je i kako predstaviti Fatino konstantno razmišljanje o vjenčanju, i o onome što dolazi nakon njega. Pripovjedač u romanu kaže kako je Fata zamišljala put do mosta, kaže kako je došla do mosta stotinu puta, ali da nikako nije mogla preći preko tačno određene tačke koja predstavlja početak puta koji vodi u Nezuke, ka kući Hamzića. Zbog toga sam htjela da peta scena bude prikaz tog Fatinog upornog pokušavanja i upornog neuspijevanja, tj. nemogućnosti gaženja vlastite riječi. Avdaga je na jednom dijelu scene, Fata je na drugom, ona je uvijek svjesna njegovog prisustva, čuje njegov kašalj, svjesna da je to jedna od sila koja je karakterizira. Ako je svijet ove dramatizacije prikazan kroz Fatine oči, onda vidimo kako su, onako kako to Fata vidi, ona i Avdaga kao jedno djelatno lice, lice koje osjeća i prepoznaje suprotnosti u sebi. Zbog toga Fata u petoj sceni hoda prema rubu pozornice i uvijek kada dođe do ruba mora držati ravnotežu da ne bi pala, to je mjesto sa kojeg će skočiti, tačka koja joj ne dozvoljava da nastavi hodati, tačka na kojoj je već ispunila jednu stranu obećanja, tu se riješila onog da i sada može krenuti u konačno ispoljavanje svog ne.
Na početku šeste scene Fata je sama na pozornici, hoda prema rubu pozornice onako kako je to činilila u petoj sceni, vrišti, a ne ispušta ni glas. Avdaga, Mustajbeg i Nail govore da, dok Fata samo otvara usta. Na ovaj način sam pokušala predstaviti neminovnost njene sudbine, činjenicu da Fata nikada nije bila za to da koje kao da izgovara, ali ne govori. Pirandello u gore navedenom tekstu kaže kako dramski likovi kroz svaku izgovorenu riječ izražavaju cijelo svoje biće, zbog čega Fata samo nijemo otvara usta, izražavajući time, još jednom, dvije sile koje djeluju u njoj, sapostojanje tih sila. Njena patnja je prisutna, sveprisutna, a čut će se samo kada izvrši samoubistvo i sve ono što gledamo do tada predstavlja pripremu, tihu pripremu za njen najglasniji „nijemi“ vrisak, a to je skok sa mosta, smrt.
Jedna od stvari koja se tiče karaktera, a na koju Aristotel upozorava jeste dosljednost, tj. konsekventnost, te govori da čak i oni nedosljedni karakteri trebaju istrajati u svojim nedoumicama. Već nam je iz roman jasno da je Fata lik koji ostaje dosljedan sebi, čak i kad razmišlja o različitim mogućnostima, Fata zna da postoj samo jedno rješenje. Jedan od problema dramatizacije bio je i kako predstaviti Fatino samoubistvo. Fatu određuje nužnost njene tragične sudbine, u klasičnoj tragediji ubistva i samoubistva se ne dešavaju na sceni, krv se ne proljeva pred očima publike. Andrić naglašava momenat prije skoka s mosta, opisuje posljednje trenutke prije skoka, a nakon toga počinje opis Fatinog tijela koje spojilo se sa riječnim muljem. Mogli bismo reći kako je ključni momenat, katastrofa i kulminacija vidljive istovremeno, tren prije skoka s mosta. Taj tren sam pokušala predstaviti kao onaj teški i razvučeni tren koji se osjeća i onda kada Fata zakorači na most, ali i onda kada u petoj i šestoj sceni ide prema rubu pozornice, to je tren koji se iščekuje od samog početka. Nakon što se ugasi svjetlo, čut će se udarac i pljusak vode, a kada se svjetlo ponovo upali Fatino tijelo će biti prekriveno crnom tkaninom, čime sam željela opisati spremnost sa kojom tlo pozornice (rijeka Drina) prima Fatinu sudbinu. Najviše se divimo hrabrosti suočavanja sa smrću. Takvoj odvažnosti odajemo naše najveće i nepokolebljivo poštovanje. Ona nas dira duboko u srce jer nismo sigurni koliko bismo bili hrabri mi sami. Kad vidimo čovjeka koji se hrabro suočava sa vlastitim uništenjem, mi isprobavamo najveću pobjedu koju čovjek može i zamisliti. Fata se suočava sa svojim uništenjem, svijest o uništenju, tj. samouništenju tjera nas da pomislimo, da se zapitamo o vlastitoj hrabrosti, a kao podsjetnik ostaje pjesma koja je na kraju dramatizacije predstavljena kao horski napjev, napjev nekog nevidljivog hora koji nas obavještava o svemu onome što prethodi i što ostaje nakon Fatine smrti.
Autorica: Zerina Kulović
Izvor:
Andrić, Ivo: Na Drini Ćuprija.
Upute na tekst:
Aristoteles: O pesničkoj umetnosti.
Becker, Ernest: Poricanje smrti.
Freytag, Gustav: Kompozicija drame. U: Teorija drame kroz stoljeća. 2, (Od kraja XVIII stoljeća do 1880.): priredio Zdenko Lešić.
Pirandello Luigi: Govorena radnja. U: Rađanje moderne književnost.
Souriau, Etienne: Dvesta hiljada dramskih situacija.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 