Poezija: Zorica Bajin Đukanović

Margita Magi Stefanović, 1959. – 2002.

Tri pesme za Margitu
Crni Maslačak

Za Margitu Stefanović

Otac joj je dao ime
Margita
po pokopanoj ljubavi
ne raspitavši se
koliko ih je odveć lepih
poslednji put jauknulo
u ravnici

I tako obeležena
znakom imena
suočila se sa talasom
rane samoće
i izostalih odgovora
zatvorivši se nečujno
kao kaputić divljeg kestena

Jednog se proleća čak
pojavila kao dečak
zakratko
da bi iz faltane suknjice
iskoračila kao crni maslačak
i svi koji bi je ugledali
znali su da je jedina
pod grafitom
ispisanim mesečinom
umela je u proleće da zapleše
ubrzo je otkrila zvuk
koji će je odvesti
pravo u srce tame

Taj zvuk će joj otvoriti
nova značenja
čudesnih lica sna
i melanholične jave
tada se prvi put oglasila
pred porcijom
uzmičuće stvarnosti

Posle je sve bilo
kao slutnja
da se potopljeno vreme skuplja
pedeset posto po širini
i skoro sasvim po dužini
i da su godine dani
a dani trenuci
koji se daju nanizati
pa si ponovo na ledu
bosih stopala

Kada se obala Ganga udaljila
znala je da neće imati kći
koja se zove Indija
i da se sve konačno rastače
i iščezava
pa je zahvalno
napuklu usnu spustila
da na nju padne
jedna latica Boga



Sestrinski konak

Pre nego što se probudi
žurim da joj kažem
da joj je koža arapska
a misao jevrejska
kosa indijska
a stopalo japansko
da su joj samo grudi
male divlje ptice
koje se sele
od neba do neba

Pre nego što se probudi
žurim da joj kažem
da je jedina devojka
lepša bez šminke
da je i u muškom kaputu
senzualnija od flamenko igračice
i da što joj je želja preciznija
sve jasnije čujem
kristalni glas deteta

Pre nego što se probudi
žurim da joj kažem
da su i reč i zvuk
samo jezici
koji je oduvek govore
i da požuri jer vreme curi
iz nevidljivih posekotina
sa fotografija koje blede
sa osmeha koji iščezava

Pre nego što se probudi
hitam da joj kažem
da će veliki talas
dovaljati stvarnost
pred kojom će sve brane popustiti
i da u njoj neće imati
ni kuću, ni majku, ni kći
već samo sebe
u izobilju rana i uboja

Pre nego što se probudi
hitam da joj dostavim
lozinke imena stihove
adrese sestrinskog konaka
u vrtlogu nestajanja,
Milice Mine Milene
Anice Vesne Silvije
Gordane Biljane Sonje
da bi ispreplele ruke i glasove
tamo iznad oblaka
jer sada znam
da od prvog prohodanog koraka
ona zapravo pokušava da protrči
kroz paučinaste opne
bežeći od pretećih senki buđenja

Koliko puta

Koliko puta su me probudili
zovu iz Amsterdama
da pitaju je li umrla
glasom bez strepnje
kao da pitaju
da li mogu da počnu
više da je vole

Kažem ne znam
ne obilazim svratišta
sem kad imam nešto
da odnesem
nije
osetio bih

Zar je odista toliko teže
voleti žive
gledati ih u grozničave oči
koje se gase
i sećati se vremena
lepote i slave u kom je ionako
sve ostalo da večno svetluca
rugajući se nestajanju

Bilješka o autorici:

Zorica Bajin Đukanović rođena je 1952. godine u Mostaru. Diplomirala je na Grupi za jugoslovensku književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Piše poeziju, prozu i književnost za mlade. Objavila je sedamnaest knjiga. Knjige poezije: TROMB (1994), POSTAVA (1999), ČAROBNJAK (1999), KUTIJICA ZA SVICA (2010), DAN OD LETA (2014), MALE LJUBAVNE PESME (2017), TAJANSTVENO PUTOVANJE (2020) … Knjige proze: MERNA JEDINICA ZA LJUBAV (2001), HOTEL FILOSOF (2003) i SAID, KRALJ SUNCOBRANA (2009). Zastupljena je u 60 antologija, hrestomatija, udžbenika, bukvara, čitanki i lektirnih izdanja. Pesme i priče prevođene su joj na ruski, engleski, holandski, rumunski, rusinski i makedonski jezik. Pesme su joj komponovane. Dobitnica je „Zlatne strune“ Smederevske pesničke jeseni 1993. godine, nagrade „Dositej“ 2001. i 2015, „Zmajevog pesničkog štapa“ 54. Zmajevih dečjih igara 2011, nagrade „Gordana Brajović“ za najbolju knjigu za mlade 2015. godine, nagrade „Bulka“ 23. međunarodnog Festivala pesnika za decu 2016, itd. Upravo je dobila nagradu “Zlatni ključić” Smederevske pesničke jeseni 2020, za celokupno delo u oblasti poezije za mlade.


Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: