Nafija Sarajlić: Turbe
(Biser, br. 7 i 8., Mostar, 1913.)
Čula sam da na Alifakovcu ima turbe čovjeka, koji je išao u grad, da kupi kući četrdeset tovara žita, Naime, svake mu je godine ragjalo četrdeset tovara žita, a jedne godine ne našao više od trideset i devet. Pa je pošao u grad s konjem, da namakne još jedan tovar, kako bi bio miran preko godine kao i prije.
Dolazeći gradu, opazi na jednoj stijeni kod puta čovjeka u zelenom odijelu, koji ga – pošto mu ovaj nazva selam-upita: kuda ide. On mu kaza. Čovjek u zelenom odijelu poče ga odvraćati, neka ne kupuje žita, već ako Bog dadne beričeta, da će njemu moći biti i ono trideset i devet tovara, što ih ima. To je do tri puta ponovio; a kad ga naš čovjek ne htio poslušati, dadne mu neki zamotak jela, da ga predadne odmah u prva vrata na lijevo, dok zagje megju kuće u gradu.
Čovjek primi drage volje amanet, da ga predane i došavši do vrata, kucne i zovne, da mu ko izagje. Jedan starac otvori vrata i kad je čuo o čemu se radi, zahvali se i onome ko šalje i onome ko donese dar, ali ga ne htjede primiti govoreći, da ima šta i sjutra dan jesti. Nego neka on taj dar preda u treća vrata na niže, tamo ima jedan siromah, kojemu je to potrebnije.
Naš čovjek ponese amanet do trećih vrata i tudi kucnu, na što mu do malo otvori vrata jedan slabunjav starčić. I on se zahvali i odbi dar govoreći, da ima što večerati, a u Boga se uzda, da će imati sjutra što i ručati. Već neka on s darom kucne na najskrajnja vrata u sokaku, tamo je jedna siromašna žena, kojoj to treba.
Čovjek pogje i do ženskih vrata i kucnu, na što se pojavi jedna starica u zavitku. Zahvaljujući primi amanet i u isti mah baci ispod zavitka jednu mrtvu kokoš, govoreći, da ju je bila našla na smeću i uzela za večeru, ne imajuči što drugo, ali joj eto više ne treba, kad joj Bog dade čistu večeru, kao što i vazda daje.
Čovjek ode sa svojim konjem u čaršiju, natovari sjutra dan tovar žita i vrati se kući. Izašavši iz grada, nagje na istom mjestu kod puta čovjeka u zelenim haljinama, koji mu reče: zar baš uzeo žito? – Uzeo. – A što je bilo s amanetom? … Čovjek mu sve ispriča na tanko. A na to zagrmlje glas sa stijene: „Vidio si eto, kako se ljudi oslanjaju na Boga, da će im dati i ručak, kad im daje večeru, a ti ne možeš da se osloniš bez jednog tovara, kad ih imaš trideset i devet. Nećeš dalje. Znadeš li ti, da sam ja Azrail?…”
Tada zastrepješe noge i u konja i u čovjeka. Oboje su ih ukopali na Alifakovcu. Turbe im se posjećuje, ali ja ga ne posjetih nikada. Nekako mi se čini, da je priča o njemu fantastična. Ali, kad bi i to samo bila, već je u smjeru na skučenost, s kojom ja ne simpatišem. Oslanjanje na Boga mora biti, ali – po mom shvaćanju – u prvom redu iza svagdašnjega truda čovječijega, da se sam pomogne.
Stoga ja radije posjećujem jedno skromno turbe na drugom mjestu, na Bakijama, gdje kažu da se zameo u snijegu neki putnik. Išao je u grad po lijek za svoje nejako bolesno dijete. Nije htio da ga truje sa zlim travama, a ne mogao ga opet pustiti, da bez pomoći u mukama skonča. Pa, videći da bolest naglo steže njegovo dijete, komad srca njegova, krenuo je u grad po mečavi i dubokom snijegu.
Nedaleko grada, zaspao je umoran u snijegu, da dalje nije mogao. Iz jedne kuće u večer čuli su kako viče: „Pomozite mi ljudi, da dijete spasem, pomozite… Ovo se nekoliko puta ponovilo. I ljudi pošli da vide, gdje je to ko u opasnosti. Ali kako više nije bilo glasa, ne našli u mraku ništa te noći, nego istom za dva tri dana zametena čovjeka. Pokopali ga.
Kad se nagjem kod njegovog turbeta, čini mi se, kao da vidim kako se zamjeće, dozivajući za pomoć i pružajući koštunjave ruke prema svom djetetu-angjelčetu, koje mu se kroz varnice ispred očiju kano da s dženetskih vrata purpurno smiješi…
Izvor: Sarajlić Nafija: Turbe; U: Tomašević Karahasan Dragana: Sve bih zemlje za Saraj'vo dala.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 