Ilustracija: Minja Pješčić
Uslov
imam samo
jedan
uslov
ženu svoju
uzimam
da je volim
bez miraza
uzimam
za vladiku svoju
zbog dobrote njene
i ugleda njenog
roda
si eris mihi bona
i ako prvi vmrim
sve moje
da otide njojzi
po starom
običaju
rusaga našega
ja
Pribislav Vukotić
vitez
hercegov komornik
volim tako
il’ nikako
Štitar, mačar, lukar
počteni čtioče
nek se vje
voljom svojom i hotinjem
u svoje vrime
mogah bit…
štitar, mačar, lukar, zlatar
mogah biti ja, bilo šta
psar, sokolar, staklar, dobošar
mogah biti ja, bilo šta
i katunar i sas-rudar
i kamenar i oružar
kovničar il’ gostioničar
bilo šta, bilo šta, bilo šta
krznar, suknar il’ lautar, trubač, kovač
mogah biti ja, bilo šta
zidar, mlinar, mesar, krojač, štavljač
mogah biti ja, bilo šta
ponosnik ili poreznik
drumski razbojnik, kraljev carinik
dijak, sudac, medik, sveštenik
bilo šta, bilo šta, bilo šta
i protovestijar, šegrt, frulaš,
župan, žongler, lakrdijaš
…dobri junak, vitez, lovac
kaznac, tepčija
il’ trgovac…
bilo šta, bilo šta, bilo šta
… bio bih i sluga
samo da ne budem robac
Slovo Falconariusa 1371.
mlad soko, sinko, bolje uči
kano drvo što se savija dok je mlado
i da ti se divlje pokori
mora da uvijek bude gladno
glad uči poslušnosti
slama i najjaču volju!
A kandže oštre poput kljuna zatupi
i zvonca na noge
da ga svaki voljan pokret plaši
pa kožnu kapuljaču preko glave
jere se u mraku jošte više straši
i tako da osluškuje i čeka
pištu da ti jede s ruke
vezan da hvata komade mesa
pa ga onda mami živom ticom
puštaj da slobodno leti
i dozivaj zvoncetom
da zna ko je jedina sigurnost
pišta
i gospodar vsakog svijeta
i vaseljene
i svo je beskrajno nebo i dalje njegovo
ali soko to više ne zna
i zanavijek čini naučeno
ne žažde više njegovo srce nebeske širine
To ti bješe nauk sokolara, sinko
i tajna svjetovladenija
vsaki bi silnik da tako čini
no je človik ina zvir
duša čovičja za slobodom vapi
vavijek bi da sām svoe misli i djela piše
vsaki človik, sinko
gladan jošte više…
Lamenta de Foris, 1421.
lopov nisam
samo sam uzeo
da niko ne vidi
tri ulišta pčela (alucaria tria apum)
jednog konja
tri govečeta
jednu srebrenu tacnu
u vrijednosti 7 perpera
(oko dva i po dukata)
30 lakata bijele raše
(brachia triginta rassie albe)
svile i ostalih stvari
opljačkao nisam
samo sam posudio
da prodam
pojas, mač i šešir
tri tovara voska
dva tovara soli
za 300 srebrenih aspri
luk nisam ni jeo
ni mirisao
nisam mu se
ni približio
lijeva ruka
desne bisage
oslobodite nas tužbe
počteni kneže
i časni sude dubrovački
lake smo ruke
ponese nas želja
to su samo stvari
ne bismo da nije preša
takve smo mi ćudi
homines de catuna
slobodni smo ljudi
Carta libertatis
Potpiši tu kartu, notare vrli
evo ti zveče moji novci!
Danas otkupljujem samoga sebe
nek’ me zaobiđu trgovci i lovci!
Mnoge sam godine bio tuđ,
služio vojvode i gospodu.
Sve sam dugove otplatio,
dosanjao svoju slobodu.
Sad hitam na svoje
na plemenito,
prije svake kiše i oluje,
tamo gdje me još uvijek pamte
i kud mi duša noćima putuje.
Znaj i ovo, notare vrli
(ne da te se posebno tiče):
Ne sanjam ni pinjeze ni polače
tek — da gledam buđenje zore,
prepješačim najviše gore
i slušam vjetrova priče.
Kako gine vitez
pogiboh
svoga konja
u boju dadoh
kralju i gospodaru
kad vranac njegov
pod njim uteče
sasjekoše me
u život udariše
ljute rane mi otvoriše
tako gine vitez od Bosne
na vjeru
ne na nevjeru
riječ
da ne pogazi
zato umrih
bratijo
milija mi je
čest
i
dobar glas
nego život
nego zlatan pās
Na gradskom trgu 1393.
kad ti uruče
kartu slobode
Radoslavo
kćeri Dražine
vodim te u svoj
katun
ovog Grada zaleđe
pravićemo med
od kadulje
u boji borove iglice
i dok tražimo sa sjenika
nebeske međe
pojiću te
mlijekom od kobile
posipaću ti suncem
očinje zjenice
a ako ti se život
sa mnom ne svidi
i poželiš se svojih
prošlih dana
nećeš se patiti
dajem ti vjeru –
sām ću te vratiti
Huma
sviđa mi se to ime
kao da je strano
a ujedno i naše
neka davna princeza
jednog velikog carstva
nekoć se tako zvaše
možda je neko nekad
i čuo za nju
princezu Humu
i mada je bila
unuka jednog hercega
i jednog sultana
živjela i umrla
baš u Mostaru-gradu
niko je nije posebno upamtio
niti joj spjevao nježnu baladu
kažu da se tako zvala
i neka njena čukun nana
a možda to bješe tek izgovor
njenog oca, zeta od sultana
jednog Stjepana – Ahmeda
da se nikom ne zamjeri
što je kći nazvao
po svom
po plemenitom
nikad zaboravljenom
nikad
prežaljenom
spajajući
u tom imenu
još onda
na početku svega —
dva svijeta
svoje i tuđe
novo i staro
prošlo i buduće
Svi naši Mostari
prije ovog Mostara
ovakvog ili onakvog
vašeg
našeg
bio je moj
prije toga i njihov
(a biće i neki —
nečiji
budući)
Köprühisar
di Mostaro
Most i Mostići
castelli al ponte de Neretua
Pontis cum castris et pertinentiis suis
castrum Neboyze
civitate Neboysse cum pertinentiis suis
civitate Pontis Terre cum castris et pertinentiis suis
civitas Pontis
Večerić
Večenike
Večerje
Veçerich
de Vecerich
de Vecerio
od Večerića do Mostara
preko Köprühisara
toliko je vode proteklo
a kud li se odmaklo
u tom uskom klancu
svi smo tek
karike u lancu
Bilješka o autorici:
Minja Pješčić je rođena u Mostaru. Studirala je u Moskvi i Torontu, i radi kao analitičar u Torontu. Tečno govori engleski, francuski i ruski. Autorka je više zbirki i rječnika poslovica i izreka objavljenih na amazonu, koje je sama ilustrovala, kao i zbirke “Na dunjaluku svašta: 1000 i kusur mostarizama” (Mostar, 2019.), “Mostar in Words and Expressions“ (amazon, 2021.). Sa pjesmom “Balada o vezenom vitezu“ osvojila je treće mjesto na konkursu “Musa Ćazim Ćatić“ za književnu nagradu za najbolju pjesmu za djecu (2021., zbornik “ESTER“ 2022.), kao i treće mjesto na 11. konkursu časopisa Avlija (2021) sa pjesmom “Najvažniji oprost“. Njena kratka priča “Čovjek i ptica” je objavljena u časopisu za književnost “Književne vertikale”, prevodi poezije u časopisu “Život”, strane.ba i publika.co.ba, te kratki eseji na temu jezika na blogu glosar.ba. Član je Udruženja prevodilaca Glosar iz Mostara i upravnog odbora Fondacije Publika iz Sarajeva, te redovni učesnik Translab radionica književnog prevođenja u organizaciji Fondacije Publika. Pjesme na ovoj stranici su iz njene prve knjige poezije „Dobri naš junak i čoek“ iz ciklusa “Moje plemenito”.
Komentari
USLOV: Pribislav Vukotić, bosanski velikaš, počteni knez, komornik hercega Stjepana Vukčića Kosače, kao izbjegica u Padovi 1475. sastavio je testament u kom je naveo da svojevremeno nije primio miraz od svoje žene Doroteje, te da je u srednjovjekovnoj Bosni bio običaj da se žene uzimaju “zbog ljubavi, dobrote, i zbog časti i ugleda njihovog roda”.
LAMENTA DE FORIS: (lamentationes de foris) – Žalbe izvana (izvan Grada) – Tužbe kaznenih djela izvan Dubrovnika, poput pljački i razbojništava počinjenih u dubrovačkom zaleđu – iz srednjovjekovne arhivske serije Državnog Arhiva u Dubrovniku (DAD).
CARTA LIBERTATIS – dokument koji se izdavao u Dubrovniku osobi oslobođenoj od ropstva ili obaveze da služi. Nekad su i sami sluge ili robovi uspijevali da otplate svoju slobodu.
KAKO GINE VITEZ: Inspirisano istinitim slučajem bosanskog velikaša Vuka Vukoslavića iz roda Hrvatinića koji je spasio život banu Stjepanu II Kotromaniću ustupivši mu u sred boja svog konja jer su vladarevog neprijatelji “isjekli na smrt”.
A GRADSKOM TRGU 1393.: Vukoje Mirilović zaprosio je 13. aprila 1393. izvjesnu Radoslavu iz Dubrovnika i obećao joj da će je povesti sa sobom kao ženu. Ukoliko Radoslava ne bude željela da ostane u katunu, obavezao se da će je vratiti u Dubrovnik, u suprotnom bi morao platiti kaznu Dubrovačkoj komuni u iznosu od 50 dukata.
HUMA: Huma Kosača je bila kćerka Stjepana Kosače, poznatog u kasnijem životu i kao Ahmed Hercegović, i unuka Hercega Stjepana. Sa očeve strane baka joj je bila kneginja Barbara Bavarska, tetka – kraljica Katarina Kosača, stric – Vladislav Hercegović, sa majčine – djed je bio sultan Bajazit II, nena – princeza Bulbul, stric – sultan Selim I, tetka – princeza Seldžuka, majka Gazi Husrev-bega. Bila je udana za Mehmed-bega Alibegovića sa kojim je živjela u Mostaru. Smatra se da je imala tri sestre i tri brata, od kojih su se istakla dva: Ali-beg kao prvi bosanski pjesnik na orijentalnim jezicima, i Ahmed, kao prvi bosanski hafiz. Huma je muslimansko žensko ime, dok se Hercegovina u vrijeme Hercega Stjepana zvala Hum. Vjeruje se da je upravo Stjepan-Ahmed Hercegović isposlovao kod sultana dozvolu da se zemlja nazove Hercegovinom.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 