Cesar Vallejo (1893. – 1938.) hispano-američki pjesnik iz Perua indijanskog podrijetla. Politički proganjan, bježi iz jedne u drugu zemlju, sudjelujući u španjolskom građanskom ratu, da bi po njegovu završetku opet lutao i gladovao, završivši smrću u jednoj bolnici. Poezija mu je plod takovog života; najizrazitija je u zbirci “Ljudske pjesme”, smionih je metafora, asocijacija i zanosa, s brojnim novinama i pjesničkim otkrićima. Piše i nadahnutu poemu o španjolskom građanskom ratu “Španjolska, primi od mene ovu čašu.”
Crni kamen na bijelom kamenu
Umrijet ću u Parizu uz pljusak kiše,
jednoga dana što ga već nosim u sjećanju.
Umrijet ću u Parizu- nije to tlapnja-
možda jednog četvrtka, kao danas, u jesen.
Bit će četvrtak, jer danas, kada sričem
ove stihove, ramena su mi teška od bola,
i nikad, na cijelom svom putu, nisam sebe
vidio tako sama, kao u ovom času.
César Vallejo je umro, svi su ga udarali
a da nikome nista nije učinio; mučili su ga bez milosti batinom,
mučili konopom; svjedoci su tome dani četvrtci i kosti ramena, samoća, kiša i putovi.
Preveo: Milićević Nikola
Mnoštvo
Kad je svršila bitka. i kad je ratnik umro, dođe k njemu čovjek
i reče mu: “Nemoj umrijeti; mnogo te volim!”
Ali leš, jao, nastavi umirati.
Priđose mu dvojica i povikaše: “Ne ostavljaj nas! Hrabro! Vrati se u život!”
Ali leš, jao, nastavi umirati.
Nagrnuše k njemu njih dvadeset, sto, tisuću,
petsto tisuća,
vičući: “Koliko ljubavi, a nemoćni smo pred smrću!”
Ali leš, jao, nastavi umirati!
Opkoliše ga milijuni osoba
sa zajedničkom molbom: “Ustani, brate!”
Ali leš, jao, nastavi umirati.
A onda svi ljudi sa zemlje opkoliše ga; leš ih pogleda, uzbuđen i tužan;
ustane polako,
zagrli prvog čovjeka; i poče hodati…
Preveo: Milićević Nikola
Rastanak sjećajući se na jedno zbogom
Na kraju, na koncu, konačno,
vraćam se, vratih se i skončavam se i plačem dajući vama
ključ, svoj šešir i ovo pisamce za sve vas.
Na vrhu ključa je kovina u kojoj smo naučili
kako se zlato lišava zlata, i nalazi se,
na kraju mog šešira, ovaj jadni mozak, slabo počešljan,
i posljednja čaša dima, u svom dramatičnom papiru,
počiva svoj praktični san duše.
Zbogom, braćo sveti petri,
herakliti, erazmi, spinoze!
Zbogom, tužni biskupi boljševici!
Zbogom, vladari u neredu!
Zbogom, vino, koje si u vodi kao vino!
Zbogom, alkohole u kiši!
I sebi samome također kažem zbogom,
zbogom formalnom letu miligrama!
Također zbogom, na isti način,
hladnoći hladnoće i hladnoći topline!
Na kraju, na koncu, konačno, logika,
granice vatre,
rastanak sjećajući se onoga zbogom.
Preveo: Milićević Nikola
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 