Antun Hangi: Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini

Bosnian Market Scene, Sarajevo

Antun Hangi: Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini

Godina 1878. je bila prekretnica za balkanski poluotok kada se rješava tzv. “Istočno pitanje”- odnosno pitanje Osmanskog carstva na ovim prostorima. Priznate su nove države koje su dobile svoje mjesto u međunarodnoj zajednici, dok su u ničijoj zemlji ostavljeni Muslimanu u BiH, kojoj je sudbina Berlinskog kongresa odredila upravljanje Austrougarske monarhije.

Međutim, i prije ovoga Austrougarska je predstavljala jedinstven (a kasnije će se ispostaviti i  neodrživ) spoj velikog broja kultura i naroda. Sada su ih njihove težnje odvele sve južnije, na bosanskohercegovačko tlo I dan danas specifično po svom društveno-političkom uređenju. Kako bi rizik od budućih nemira i buna sveli na minimum, prinovi su morali pristupiti s posebnom pažnjom u integraciji.



Budući da ni najbliži susjedi o Muslimanima nisu poznavali pravu i kompletnu sliku, javila se potreba za detaljnim upoznavanjem o njihovom životu, s ciljem da ih se iz orijentalnog svijeta, iz kojeg su otrgnuti, uvede u neki novi, zapadnjački. Sponu u tom nastojanju je, između ostalih, predstavljao i Antun Hangi. Rođeni Petrinjanin, koji je radio kao prosvjetni radnik u nekoliko gradova u BiH. Svoje desetogodišnje proučavanje ovdašnjeg svijeta, objedinio je u knjizi “Život i običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini”.


Rad nije etnološki i posve tačan studij života u BiH, već skup subjektivnih viđenja i iskustava, što mu daje specifičan književni karakter. Posljedica toga su i kritike koje je knjiga prikupila tokom svog 116-godišnjeg postojanja. Svoja saznanja je uglavnom sticao u Banja Luci I Bihaću, pa ih je tako generalizirao na cjelokupno muslimansko stanovništvo, što autor I sam navodi već u predgovoru :”jer nijesam opisao, niti sam u jednoj knjizi opisati mogao, sve običaje naših muslimana.”

Upravo ovo našim, riječ često zastupljena u njegovom pisanju, odaje i političke motive koje stoje iza djela. Struje koje su tada vladale nisu bježale od ideje da su Muslimani Srbi, odnosno Hrvati muslimanske vjeroispovjesti. Takva uvjerenja su I otkrivena u njegovom pismu Luki Marjanoviću, uredniku Matice hrvatske. Ali I nakon ovih kritika I zamjerki, knjiga Antuna Hangija I dalje drži veliku književnohistorijsku vrijednost, kao prvo predstavljanje bosanskih Muslimana, I što je važnije, jedini takav pokušaj ovjekovječenja davno izgubljenog svijeta. Knjiga počinje kratkom historijom muslimana na ovim prostorima, te ulogom Osmanlija u tkanju bh. društva i njihovu ostavštinu koja se ogleda u svakodnevnom životu, bilo to kroz novac, mjerne jedinice, ustanove i sl.

Ta povezanost je najočitija činjenicom da su se s njima lako poistovjećivali i gradili vjerski identitet, dok je nacionalni identitet ostao u drugom planu. „ali masa naroda niti je znala, niti još znade što je“. I upravo ovo je bio lak povod za svojatanje muslimana među komšijske narode, što će ostati problem i sljedećim generacijama, da bi se odgovor dobio krvavim epilogom 90-ih godina.

Dalje se romantično i milozvučno opisuje kako fizionomija, tako i duh Muslimana, pojedinosti iz njegovog života, od ćeifa, sjela i kahve, sve do rada i organizacije bosanske čaršije. Posebna se pažnja poklanja vjeri i njenom oblikovanju života, propisima, odredbama i pričama iz Kur'ana koje su se pričale u krugu autora. Promoviše multikulturalnu prirodu ovog kraja, želi da čitaoca, u bilo kojem vremenu, upozna i približi sa vjerom muslimana, sa onim što je za njih specifično u odnosu na druge monoteističke religije.

Govori se i o pravilima onoga što je u javnosti univerzalno poželjno te evidentira društvenu dinamiku i način na koji je organizovana porodica i kućanstvo. Ipak, sve karakteristike i odlike koje navodi su testament gradskog načina života, rijetko se opisuje seljaštvo, a uzeći u obzir značajniji stepen ruralizacije tog doba, može se zaključiti kako je pučki život ipak u određenoj mjeri izgubljen.

U drugom dijelu knjige, sastavljenom od dodatnih 7 poglavlja opisuje običaje koji oblikuju život muslimana. Na taj način se upotpunjuje slika o jednoj, do tada, neistraženoj kulturi. Ovaj dio teksta je prožet uobičajenim dovama, narodnim pjesmama i pričama. Bilježi narodne predstave i iskustva o svijetu koja usmjeravaju pojedinca, od poroda, preko djetinjstva i načina na koji ga društvo oblikuje, pa formiranu odraslu osobu koja započinje porodicu, te na kraju smrt, koju, kako autor kaže, kroz prizmu vjere i prihvatanje sudbine doživljavaju mirno, na sebi specifičan način. “Oni vele: Čovječe Božji, što će ti sve to, čemu sav napor duha i  tijela kada je Bog u svojoj premudrosti sve već unaprijed odredio?!”

Kroz ovo djelo Antun Hangi je oslikao bh. društvo u jednom turbulentnom period prelaska između dva vijeka, periodu kada se orijentalizam istoka suočava sa progresivizmom zapada koje je trajno uticalo na Bošnjake i o čijoj prošlosti danas više znamo upravo zahvaljujući njemu.


Autor: Ibran Ćostović

Upute na tekst:

Antun Hangi: Život i običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini.

Bilješka o autoru:

Ibran Ćostović , rođen 2002. u Zenici gdje završava Drugu gimnaziju. Nakon završetka srednje škole, upisuje se na Filozofski fakultet u Zenici, na Odsjeku za Kulturalne studije.


Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: