Majka mjesečina
Ne znam vam reći kako se zovem.
Znam da me je,
kada sam se prvi put pogledala u ogledalo,
iznenadila boja moje kose.
Nije to bila ona uobičajena crna,
već boja noći,
crna sa primjesama tamno plave,
koja se sjaji na bisernoj svjetlosti.
Ne usudim se reći da sam mrtva.
Iza moje kuće,
ruševine,
nekada se nalazio uredno održavan vrt,
a sada je podivljao,
srastao sa tamom.
U tom vrtu sjenki caruju šumske gljive,
divlja ruža i maslačak,
Ne usudim se reći da je mrtav.
Sjećam se bijele zavjese
koja nikada nije prestajala lepršati na vjetru,
uvijek se njihala istim ritmom,
nestajala u mraku,
i onda naglo provirivala kroz okvir polomljenog prozora,
na svjetlost iznoseći čestice prašine,
brišući moje suze,
bisere što prkose smrti.
Bilješka o autorici:
Zerina Kulović rođena je 1996. godine u Sarajevu. Studij Komparativne književnosti i Arheologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu magistrirala je 2020. godine. Svoje književnoumjetničke radove, književnu i filmsku kritiku, te eseje i prikaze objavljivala je u časopisima Život, Behar, u online časopisu KULT, Avlija, na portalima Strane, Bundolo, Poezijaonline, itd. Svoju poeziju čitala je na Sarajevskim danima poezije. Njena poezija će biti dio narednog Almanaha udruženja Planet poezija, a u okviru aktivnosti ovog udruženja svoju poeziju je čitala na pjesničkoj večeri naslovljenoj Ptice od papira.
Dunjalučar 