Margaret Atwood: Svjedočanstva
“Govorili su da je ono što otac tamo radi veoma važno – bile su to važne stvari koje su radili muškarci, suviše važne da bi se žene u njih petljale jer one imaju manje mozgove, nesposobne za velike misli, tvrdila je Tetka Vidala, koja nas je učila Vjeri. Bilo bi to kao da pokušavate naučiti mačku da hekla, govorila je Tetka Estee, koja nas je podučavala Vještinama, a onda bismo se smijale, jer, kako je to smiješno! Mačke čak nemaju ni prste! Dakle, muškarci su u svijim glavama imali nešto nalik na prste, neku vrstu prstiju koju djevojčice nisu imale. A to objašnjava sve, govorila je Tetka Vidala, i nećemo više govoriti o tome.”
“Svjedočanstva”, kanadske autorice Margaret Atwood, predstavljaju detaljnu analizu sudbina, Gileadskog društva i distopijskog svijeta koji je opisan u romanu “Sluškinjina priča.” Atwood je u svom pogovoru navela da je tekst “Svjedočanstva” već ispisan u mislima čitatelja i čitateljica “Sluškinjine priče”, stavljajući pri tome fokus na nedorečene užase, neopisane sudbine i sve ono što je je nagoviješteno u prvom romanu. “Jedno od pitanja u vezi sa Sluškinjinom pričom koje se neprestano ponavljalo glasilo je: Kako je došlo do pada Gileada? Svjedočanstva predstavljaju odgovor na to pitanje”.
Na kraju romana “Sluškinjina priča” čitatelji su poput svjedoka, susreću se sa nizom dokaznih materijala, sa bilješkama o sudbinama žena koje su silom odvedene u Gilead. Samim time što čitamo riječi o životima žena koje su ritualno silovane u društvu koje ne podnosi isticanje vlastitog mišljenja, jasno je da je taj sistem u jednom trenutku morao pasti, ali se pitamo kako, koji je ključni faktor u njegovom raspadanju, šta se desilo sa svim ugnjetavanim ženama.
Gileadsko društvo i politički režim na početku su predstavljeni kao mehanizam u kojem nema mjesta za grešku – svaka greška se plaća životom- dok je Atwood pred kraj romana nagovijestila njegovu podvojenost, slojevitost i kompleksnost koja se krije pod krinkom Božije riječi koja je, po ko zna koji put, cenzurisana i upotrijebljena za uništavanje slobode. U “Svjedočanstvima” se susrećemo sa detaljima stvaranja i uništavanja Gileada – propada, kao svi totalitarni režimi koji nisu ispunili očekivanja i data obećanja, a najčešće propadaju iznutra, izjeda ih nezadovoljstvo, nesigurnost i buntovništvo. Atwood u “Svjedočanstvima” analizira kompleksnu prirodu ljudskih bića, pokazuje da ništa nije onakvo kakvo se čini da jeste na prvi pogled. U “Sluškinjinoj priči”, Tetke su predstavljene kao nemilosrdne izvršiteljice naredbi u čijim rukama su sudbine Sluškinja koje su svedene na goli život, životinjsko postojanje i funkciju razmnožavanja. U “Svjedočanstvima” nam autorica pokazuje da su zapravo sve žene bile ugnjetavane od strane Gileadskih vladajućih struktura ( neke od njih toga nisu ni svjesne) pa čak i Tetke, i Supruge, Marthe i Biserne djevojke.
Roman počinje poglavljem “Spomenik”, gdje čuvena Tetka Lidija opisuje skulpturu koja je podignuta u njenu čast u Ardua Hallu, mjestu gdje borave Tetke. Gleda samu sebe okamenjenu, sa izbuljenim očima i električnim štapom za stoku oko struka. “Samo se mrtvima dižu spomenici, ali ja sam svoj dobila za života. Već sam okamenjena.” Tetka Lidija, oličenje brutalnosti i pobožnosti, rizikuje svoj život prišući u svojoj privatnoj biblioteci, izdaje sistem, obračajući se neznanim čitateljicama sa nadom da će je neko razumjeti. Ona, “babaroga kojom Marthe plaše djecu”, “živuća legenda”, zajedno sa tajnim dokumentima Gileada, na svojim policama čuva primjerke romana “Jane Eyre”, “Ana Karenjina”, “Tessa iz porodice d'Urberville”, “Izgubljeni raj”, itd. Ona je svjesna svog položaja, svojih djela i njihove okrutnosti, ali je istovremeno svjesna da je i ona žena, starica, koja se našla usred haosa, bez mogućnosti izbora, pa je zbog toga njena perspektiva posebno zanimljiva i značajna:
“Ali postoje tri razloga za moju političku dugovječnost. Prvo, potrebna sam režimu. Upravljam ženskom oblasti njihovog poduhvata željeznom rukom u baršunastoj rukavici i držim red: kao evnuh u haremu, imam jedinstven položaj koji mi to omogućuje.”
Za razliku od romana “Sluškinjina priča”, koji je ispripovijedan iz perspektive sluškinje June (Offred), “Svjedočanstva” su ispripovijedana iz tri različite perspektive koje se prepliću i nude detaljniji uvid u distopijski svijet Margaret Atwood. Tu je glas Tetke Lidije, zatim glas djevojčice koja je odrasla u Gileadu, bez sjećanja i razumijevanja vanjskog svijeta, te glas djevojčice koja odrasta van Gileada, u liberalnom društvu koje protestuje i zgražava se nad snimcima javnih vješanja, silovanja i svih užasa Gileada.
“Sluškinjina priča” je napisana 1985. godine, a “Svjedočanstva” su objavljena 2019. godine, nakon što je autorica vidjela reakciju čitatelja, i gledatelja izuzetno popularne TV serije “Sluškinjina priča”, na scene čistog nasilja i tiranije koja pokušava da se “opravda” sa rastućom stopom neplodnosti, nuklearnom nestabilnosti, izumiranjem vrsta, ekstremnim klimatskim promjenama, itd. U skladu sa time, ovaj roman je naročito aktualan, ali i prijeko potreban jer nudi uvid u propast nasilja, pad Gileada, kraj patnje.
Autorica: Zerina Kulović
Upute na tekst:
Margaret Atwood: Svjedočanstva.
Knjigu možete kupiti u Buybook shopu.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 