Poezija: Maja Ombašić


Ponekad se uvijek istorija ponavlja

Ponekad u daljini čujem plač djece rođene s pogrešne strane Istorije Postoje u dalekim mitologijima roditelji koji proždiru svoju djecu zbog egzistencijalnog viška ili manjka preobilja a naš je vijek nosilac ubilačkih povoda bez pravila igre šahovsku tablu su rastrgle figure od autoriteta samo koračaju obezglavljeni pioni na milost i nemilost slobodarskih vjetrova naš je vijek zarazan napreduje sa klicama mržnje ponekad čujem radost djece rođene s dobre strane Istorije a njihovi roditelji sakupljaju novčana sredstva da rasterete svoju savjest ponekad čujem lešinare kako kruže oko crvenih krovova drevnih gradova treba zaštititi civilizaciju od varvarstva govore ispolitizirani soprano glasovi ali varvarstvo zar to nije tek uspjela transplantacija otiska lica iza kojeg ne stanuje niko postoje zemlje gdje noć nikad ne pada i ostrva na Pacifiku gdje ne znaju za piramidu taj pretenciozni faraonov grob postoje viseće ležaljke u oslobođenim zemljama u kojima se robovi ljuljuškaju nakon viševjekovnog gorkog znoja tijelà iscijeđenih poput sočnih naranči sa juga Floride, lijena narav im je ostala ista kažu nadmeni revizionisti koji glasaju za pluralistički diskurs ponekad se uvijek istorija ponavlja samo je bitan sat za odbrojavanje i kutija iznenađenja iz koje jednom u hiljadu godina iskoči pećinski vizionar koji umije da razlikuje istinsko od lažnog ponekad se uvijek istorija ponavlja i pozdrav suncu ostaje jedina valjana gesta za 6 milijardi duša koje pokušavaju da prežive ludilo svog vremena …

Prevela s francuskog: Minja Pješčić



Himna meridijana

Jednog ću dana narasti
Poput Malog princa
Biću ruža bez trnja
Biću pustinjska
Orhideja a ti moj cvijet od pijeska
Ja ću biti Théodore Monod*
Tvojih gradova bez kapija
Gdje počivaju karavani želja
Nešto poput crne rupe
U središtu tvog bića
Vuče te ka mjestima bez povratka
Jer više ne znaš
Čime tačno izmjeriti
Brzinu svjetlosti
U svjetovima bez odjeka.

*Théodore Monod (1902-2000), francuski prirodnjak, humanista, naučnik i istraživač.

Iz zbirke poezije Cantique des méridiens, La passe du vent (2017)

Prevela s francuskog: Minja Pješčić

Stranci u uglu purpurnog

Moji su daleko
Iza sjena mojih kostiju
Dok ja koračam u znoju
Pod bombama od pogleda
Koje eksplodiraju na mom tijelu i
Prljaju me svojom budućom vječnošću.
Moji više nisu moji
Otkako je Ženevsko jezero otkliznulo
U naša siva jutra
Koja nas ispljunu u svijet,
Čudni stranci,
Kupači u dimu,
Tjeskoba, samoća,
Bez budućnosti.

Iz zbirke poezije Étrangers au coin du pourpre, La Passe du Vent (2011)

Prevela s francuskog: Minja Pješčić

Bilješka o autorici:

Maja Ombašić (Maya Ombasic) je pisac, pjesnik, scenarista i poliglota iz Montreala. Rođena je u Mostaru, i školovala se u Švajcarskoj, Francuskoj i Kanadi. Objavila je više romana, dvije knjige poezije, brojne eseje, te scenarije za tri dokumentarna filma. Učestvovala je na književnim i filmskim festivalima širom svijeta. Bila je u užem izboru za brojne književne nagrade, a 2017. godine je osvojila le Prix de la littérature de l’exil za roman Mostarghia. Knjige su joj prevedene na brojne jezike. Inspiraciju često nalazi u svom rodnom kraju, brojnim putovanjima, te filozofiji. Maja radi kao profesor filozofije i književni kolumnista za montrealske časopise.


Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: