Radije ću umrijeti u nošnji svojih očeva nego da nosim nizam-uniformu jednog paše!
– Husein – kapetan beg Gradaščević
Život i djelo Husein – kapetan beg Gradaščevića
Sadik Šehić: Zmaj od Bosne
„Zmaj od Bosne“, našeg bosanskog autora Sadika Šehića, predstavlja jednu, kako i u samom predgovoru dr. Smaila Balića stoji „…knjigu bogatog sadržaja i od značajne informativne vrijednosti“. U knjizi autor se bavi, kao što već i prema samom naslovu možemo pretpostaviti, problematikom dešavanja u Bosanskom ejaletu u prvoj polovini 19. stoljeća, sa akcentom na život i djelo Huseina – kapetana bega Gradaščevića, kao nosioca ideje slobode i vođe pokreta za autonomiju Bosne, zbog čega ga i pamtimo kao „Zmaja od Bosne“.
Šehić nema pretenzija da se upušta u naučna razglabanja i opisivanja ne samo Husein – kapetana, nego što više i mnogih drugih značajnih historijskih ličnosti, koje su imale bilo kakvog utjecaja na dešavanja u Bosni u pomenuto vrijeme, ujedno važnih, kako za bosanskohercegovačku tako i za historiografiju susjednih zemalja. On svoju knjigu dijeli na nekoliko cjelina u kojima pažljivo iznosi razne detalje, čitaocu jako zanimljive, ponajviše jer se ne tiču striktno, kao većina historijskih djela, suhoparnih opisa određene teme. Naprotiv, pisac nam pokušava u početku objasniti stanje koje je prethodilo samom ustanku u ejaletu, opisivajući nam Gradačac kroz najranije spomene, njegov razvoj, te što je vrlo interesantno, na samom početku u djelo nas uvodi legendom o osnivanju grada, što moram priznati u čovjeku budi želju za čitanjem.
Pisac nastavlja sve do trenutka kada dolazimo do vremena rođenja „Zmaja od Bosne“ te se u nastavku maksimalno posvećuje njemu i akcenat sa opisa grada prebacuje na njega kao ključnu ličnost u ovom periodu naše prošlosti, naravno, paralelno opisujući i sam ustanak te najbitnije karakteristike vezane za isti. Također, u ostatku djela dotiče se utjecaja iz Crne Gore i Srbije na tok ustanka u Bosni, naročito ističući zalaganja stanovništva Sandžaka i njihovo pružanje podrške ideji o autonomiji. Pisac se osvrće i na spomen Gradaščevića i ustanka u umjetnosti, navodeći nam nekoliko važnijih djela posvećenih njemu te završava knjigu opisom Gradačca i okoline sa kraja 20. vijeka, sve u cilju boljeg stvaranja slike o spomenutim okolnostima i kvalitetnijeg razumijevanja pročitanog. Sam tekst čitaocu ne bi trebao predstavljati problem i uz dovoljnu pažnju pri čitanju moguće je razumjeti tematiku i na kraju knjigu zatvoriti sa jednim novim znanjem, u što sam se i sam uvjerio.
Jedna jako lijepa stvar, koju možemo primijetiti, jeste upravo trud autora koji je uz želju da nas podsjeti i ispravno nauči i ovom važnom događaju iznio i dao jake argumente, na kraju sve potvrđujući pisanim dokazima. Zašto je ovo važno za istaknuti? Naime, svjedoci smo da u posljednje vrijeme sve više dolazi do pokušaja omalovažavanja i krivog predstavljanja ne samo ovog perioda naše historije, nego i cjelokupnog postojanja i razvijanja naše države. Takvi pokušaji dolaze sa raznih strana i jako su česti, a vode se različitim politikama i idejama neprijateljstva o kojima nije potrebno sada govoriti, sve u cilju stvaranja krivih predodžbi i pogrešnog učenja javnosti radi lakše manipulacije. Manifestuju se kroz naučne radove, romane, eseje, većinom pisanu riječ, a za čiju sadržinu ne postoji nikakva historijska podloga. Takve pokušaje treba osuđivati i upravo putem ovakvih knjiga kao što je ova Sadika Šehića pobijati. Šehić putem nje nove generacije uči, a stare podsjeća, o ispravnom tumačenju historije, potvrđujući dokazima što se zapravo desilo. On nam kroz knjigu objašnjava da je pokret za autonomiju Bosne bio ključan za njenu budućnost, kao što je i Gradaščević bio ključna ličnost u historiji naše zemlje. Naš narod, koji je tada ustao protiv zuluma koji mu je učinjen, podržao je Husein – kapetana, pritom ne gledajući kakva je njegova funkcija, stalež i sl., nego kakve osobine posjeduje kao čovjek, lider, koji se spreman boriti za ono što ne pripada samo njemu nego svim stanovnicima Bosanskog ejaleta, nebitno koje su oni vjere, nacije itd., a to je Bosna, nezavisna, autonomna, sa domaćim čovjekom na njenom čelu. Upravo nam knjiga o tome govori, podsjeća nas što je to Bosna, kakva je ona, kakve ljude ima. Govori nam o nama samima, ponosnim, gordim, tvrdoglavim Bosancima, koji su u biti dobri ljudi, ali nikada neće dati na svoju zemlju.
Sam Husein Gradaščević najbolje je opisan jednim citatom iz romana „Uhode“ Derviša Sušića, koji ujedno opisuje njegov život, a kojeg Šehić spominje u djelu, gdje stoji: „Husein nije polupismeni posjednik koji hrani bandu odmetnika za obrčune s istim takvim susjedima. On je Evropljanin koji klanja, i Bošnjak koji mrzi Turke“. Smatram da je ovim citatom opisano sve ono što sam ja prethodno navodio o Gradaščeviću, a što je najvažnije istaknut je njegov bosanski inat i želja za slobodom, kojoj svi težimo.
Knjiga o kojoj sam probao zapisati nešto štampana je i objavljena 1994. godine, u jako burnom periodu, kao što je bio i onaj o kojem ona govori. Ovo navodim iz razloga što možemo uvijek uporediti događaje iz historije, pa tako i ova dva, odnosno period 1831/2 godine i pokreta za nezavisnost bosne i period agresije tj. 1992 – 1995 godine i vrijeme ponovne želje Bosne i Hercegovine i Bosanaca i Hercegovaca za samostalnosti. Sam autor, kako smo mogli zaključiti iz napomene, podstiće nas na to, odnosno želi da shvatimo i mi sami, a i oni koji nas žele pod svojom kontrolom da smo spremni boriti se za svoju slobodu. Kako navodi u napomeni, razlog pisanja jeste to što „Husein – kapetanu, begu Gradaščeviću, „Zmaju od Bosne“ nedovoljno se, ili nikako, posvećivala pažnja.“ Naravno, isto je bilo i sa cjelokupnom bosanskohercegovačkom historijom ovog perioda, o kojoj je jako malo pisano. Upravo iz ovih razloga, zbog znanja o požrtvovanosti i želji za obrazovanjem našeg naroda, autor i ova knjiga ostavili su na mene jak, naravno pozitivan, utisak, što se može zaključiti iz prethodnih riječi.
Na kraju, zaključio bih ovaj osvrt, ne svojim riječima nego onima što ih izgovori Husein – kapetan, beg Gradaščević, u drami Nijaza Alispahića „Zmaj od Bosne“, jer iskreno smatram da će biti dovoljna poruka i zaključak ove knjige: „… Bosna je bosanska! I niko nema pravo da je svojata… Kakva je takva je, moja je! Bosna diše mojim dahom. Ja bosanskim…“.
Autor: Amer Porča
Upute na tekst:
Sadik Šehić: Zmaj od Bosne.
Bilješka o autoru:
Amer Porča rođen je u Zenici, 2004. godine. Osnovnu školu „Musa Ćazim Ćatić“ završava u rodnom gradu te se upisuje u Drugu gimnaziju u Zenici, koju trenutno pohađa. Nakon završene dvije godine općeg smjera, odlučuje školovanje nastaviti na društvenom smjeru zbog izrazitog interesovanja za nauke iz ove oblasti te humanistike, naročito historiju, sociologiju i filozofiju. Aktivan je član zajednice i bavi se amaterskim istraživanjima iz pomenutih oblasti.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 