Asmir Kujović je rođen 1973. godine u Novom Pazaru, a od 1990. živi u Sarajevu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda BiH. Objavio je zbirke pjesama “Vojni sanovnik” (Oko, Sarajevo, 1997.), “Zagrobni život” (Omnibus, Sarajevo, 2000.) i “Vidikovac” (Buybook, Sarajevo, 2014.), te roman “Ko je zgazio gospođu Mjesec” (Vrijeme, Zenica, 2002.). Objavljivao je i eseje, putopise, priče, književnu i pozorišnu kritiku. Za roman “Ko je zgazio gospođu Mjesec” nagrađen je Godišnjom nagradom Društva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2002. godini. U Beču je 2005. objavljeno dvojezično izdanje njegove zbirke izabranih pjesama pod naslovom “Das versprochene Land /Obećana zemlja” (Wieser Verlag) na njemačkom i bosanskom jeziku. Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen je u brojnim antologijama, pregledima i panoramama savremene bosanskohercegovačke književnosti u zemlji i inostranstvu. Pjesme i priče su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, turski, flamanski, makedonski i slovenački jezik. Dobitnik je i književne nagrade “Pero Ćamila Sijarića” manifestacije Sandžački književni susreti.

---

Djevojka sa Berberove Grafike

Kao jezik Kalimahov u živim jezicima
Neprevodivo ti je lice u znanim licima;
Gledaš me sa zida ko Izida il Arijadna
Ako li skreneš pogled, tek si uzvišeno jadna.
Dok Tezej pred bitku prebire molitve Strahu
Ti razmračuješ pepeo pepelu i prah prahu.

Iz nedogođene prošlosti na početku svijeta
Vidim se tvojim očima ko s nekog ahireta;
Otamo u mom biću više nema ograda
No sam i kmet i vinograd i gazda vinograda.

Iz djevičanske prošlosti na početku vremena
Ja sam taj grad što pozira pred kamerom CNN-a.

Isilovci i iblisovci

Nije njima do Adonaja
Već do Njegovog praznog Trona,
Da zasjednu poput Ašmodaja
Kada prevari Solomona.

Duše tlačenih sad su bombe
Dok svoj Zakon tuđom krvlju pišu;
Srebro Lune sakriše u nišu
Usred mračne drevne katakombe.

Od revanja bradatog žreca
Svako malo spopadnu me žmarci;
Pred Gospodarom tek smo djeca,
Ne dični muževi ni muškarci.

---

---

Uznesenje

Iz ove sobe s pogledom na tuđe prozore
Odaslao sam dron sa zastavom Argonauta,
Neka krstari iznad semafora i auta,
Samo da huligani neki ga ne obore.

Presreo sam satelitske poruke s nebesa:
Jupiter grudva glavu kometskog projektila
Za potomke dinosaura il ljudi-reptila,
Jerbo se već stoljećima nadima od bijesa.

Svakim danom su dublja njegova mrzoljublja
I ova lomača ima da sija kao zublja.
Odaslao sam dron da šestari iznad grada

Između redova sivih kariranih zgrada;
Možda skončamo kao eksponati muzeja
Poput strašila-skulptura u grobnici Pompeja.

Stranac iz Atene

Daleko od demonkratišta atenskih trgova
Gdje staništa su duha ko mednih saća ćelije
U kojima svaki je zid – zid kolege i komšije
I suha zemlja se prišti od marvenih tragova

Uzmičuć urokljivom oku hodajućih karijatida
Gradio je Olimp od hrpe pravouglih trouglova
Kakav bijaše davno prije klevetanja Homerova;
Otvarao je kapije novih Jerusalima i Atlantida

Robespjeru, Lenjinu, Fireru, Napoleonu
Pa i pokojem ovovremenom voždu-kameleonu.
Pod Svjetlom što bukti na ulazu pećine

Oni su tek kalupi omeđene tmine.
U Vrt iz Tevrata – Vatra mu vrata otvara –
Vatra je van-unutra; vrtnja tvarnih avatara.

Filolaj iz Krotona

A kad se zavjetom na petogodišnju šutnju odrekneš baštine
Spomeni se kako presudismo Hiparhu za sramotnu izdaju,
Onih što misterije Eleuzinskih boginja neposvećenim odaju
Bistru vodu sipajuć u bunar pun strvi i prljavštine.

I među onima koji slušahu Onog dok govori iza zastora
Mnogima ne bješe dato da čuju više od pet tonova na liri;
Od vladanja jezikom nema tegobnijeg samoprijegora,
Zableje često kad ne treba i čestiti arkadijski pastiri.

Za vježbu volje, i da se odupreš porivima opakim
Radi svagda najbolje, a navika će to učiniti lakim.
Ne zarad tašte slave, nadmetanja nit kakve lične koristi
Već da bismo bili dostojni da se zovemo pitagoristi.

Uz gitaru

Emina iz pjesme postade mi tajnom zaručnicom
U toj bašči koja je mustra za njen djevojački vez;
Osjetim, pod ženskim prstima, ibrišim utkan u bez,
Dok Danica žmirka njenom izgubljenom naušnicom.

Tek ovo mi čeznuće pruža dostojno iščeznuće:
Prekrojila je vijekove, splela tuđe uspomene
Samo da što nagizdanija izađe pred mene.
Pjesma joj je tijesna, srmali jelek prepuknuće.

Leptir je, nalik cvijetu što se iz ruke otima.
Za pjev, jezik mi je svezala svojim poljupcima:
Njena kazna je ‘neka zna’; gradi me njena nagrada

Obrve joj lepršaju iznad krovova svih zgrada!
Za bitak od bitke britak taj (iz)(g)ubitak je besmrtan:
Bijedan dok bi jedan – i dan bi noćcom ocrtan.

Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: