---

Bosanska sudbina ruske pjesnikinje

Dok pokušavam izbrojati
Travničke kuće sa tvrđave
Niz bradu mi vjetar nosi
Tvoje jagodice,
Usne na mom vratu.
Tvoja kosa sačinjena je
Od odsjaja sjevernih jezera
U jesenji sumrak.
Tvoja pisma teku nebom,
Nosi ih tiha čežnja,
Osmijeh stvoren od vijeka
Uzdizanja i bivanja.
Zatvorenih mi očiju
Ruke kroz tvoje haljine prolaze,
Galaksiju u njima grle
Stapajući nježnosti
U ovom surovom kraju.
Vrhovima prstiju dodirujem
Srce tvoje,
Dlanom ga prihvaćam
Osjećajući u sebi
Granice pucanja.
Tad – tišina.
Plava voda ispod Lutvine kahve
Ljubi svoju rijeku,
Ti im razlikuješ boje,
Primaš me ogoljenog sa tvrđave;
Spas je u tvojim zjenicama,
Uglovima ključne kosti
I golim koljenima.
Tek prije nego otvorim oči
Ovaj grad, ezani i zvona,
Odbijaju biti naša Jelabuga
Pa je osmijeh tih,
Dok mi Vlašić vjetrom zbori,
Tiho govori
Ivanovna, moja Ivanovna.

---

---

Oltari u njenim koljenima

Jednom je sa mnom stigla u Mostar,
Jesen, noć i kiša
Bura i izgubljene sevdalinke
Uvukle nam se pod kožu,
Pod cipele i njenu haljinu.
Vjetar joj skoro odnese kišobran
A ona ni da se namršti
Makar obrvu da u dubinu oka spusti
Ni da se namršti, a ja sam ponavljao
Kako je grof za svoga sina dao
Sagraditi kuću.
Rektorat, rekla je.
Oči joj tražiše izbočeni balkon
Na austrougarskim vilama
Ja sam tražio njene hladne prste
Usne koje su mi govorile o arhitekturi
Stilu gradnje i poeziji
O Šantiću i Đikiću
O kome će?
O ljetu davnom
I sreći u očima.
Istu je haljinu nosila kao i tada
Sudba mi postala,
Glas joj moj na koljena pao
Drhtavo ih ljubio.
Dugo je padala kiša,
Rukama mi čuvala vrat od noći
Uz Karahasana oči sklopila
I ruka joj s moga vrata skliznu.
Kako si mi u ruke došla
U srce se uvukla
Koji te znakovi pokazaše, pratiše?
Jesi li zalutala, odlutala,
Hodaš li na prstima
Snovi te prevariše?
Nešto si pogrešno pročitala
Kada si dopustila da ti u duši živim
Ili pogrešno čitala nisi?
U nedjelju na Brankovcu je bila
Poslije do crkve otišla
Poklonila se pred ikonom
Gledao sam, nisam znao šta i kako
Miris tamjana i Bogorodica.
Objašnjavala mi, ja sam mislio o lavandi
Gledajući njene oči,
Stid me bilo Gospoda
Praštao je, zna mi misli.
Nije našla izbočen balkon
Nije vidjela Stari
Ali je lijepo mirisala na kestene
Cimet i kolače od jabuke
Samo je poželjela opet doći
Vodit ću je ulicama
Srcem i tokom Radobolje.
Tiho sve teče, tiho želja tinja
Ona – moja želja
Ona – u meni teče
Na vratu mi žive njene usne
I tiha kiša pod platanima
Gordim platanima
Te noći kada je sa mnom
Stigla u Mostar

Treća poema neznanim rukama

Pričalo se da su ti krv
Negdje s istoka donijeli
Bugarski trgovci koji su
Svojim putevima putovali
Na daleki jug Srbije
I da su te ostavili
Budućem vazduhu gora
I jezera koje si samo
Ti još tada vidjela.
Negdje sa zvijezda
Pala ti je sudbina
U koju si kao u Krista
Vjerovala još tada,
Da sve ima svoj početak,
Slijed i kraj,
Da sve ima svoje zakone
Po kojima se živi.
Po tim zakonima i ti si
Došla na svijet sa svojim
Od žara crvenim usnama
I ostavštinom predaka,
Nesvjesno i srećno
Gazila livade na jugu
I znala koja ti je bit,
Koje ćeš godine jesti,
A koja proljeća poput vode
Potiho popiti.
Mekane uvojke kose namještale su
Babe koje bi dolazile i prorokovale
Ljepotu iz tvog čarobnog oka.
I kao malo biće puno života
Gledala si često u zvijezde
Tražeći svoju u moru
Neuhvatljivih bisera visina.
Netko mi reče da nikada nisi
Voljela cvijeće u avliji
I da si zazirala od
Cijelog šarenila boja
Osim one koja bi te
Podsjećala na najdražu
Goru.
A kada su ti grudi postale
Zrele od godina nošenih
Oštrim vjetrovima
I licem ti prošaptala toplina,
Ipak si poneki cvijet ostavila
Da te podsjeća na šarenilo
Koje je tebi bilo strano.
Pričalo se da nikada nisi
Plakala pred drugima
I da je svaka tvoja bitka
Bila u tišini misli vođena.
Tko zna koliko puta
Su tvoje oči bile vlažne
Dok bi se hrabro smijala
I životu, ljudima prkosila.
Daleki su trgovci na padine
Tvog glatkog jezika
Sa sobom donijeli
I oštru ćud koje su se
Drugi bojali i pred
Čijim nogama su posustajali.
Kažu da si hladnija od snijega
Na planinskim borovima,
Ali da topline koja gori
Još uvijek nisu vidjeli
Onako kako je ja vidjeh.
Pomisliše da sam lud
Kada sam rekao koliko
Ljubavi nose tvoje ruke.
A život se morao tako
U tišini živjeti,
Da nekada nisi ni osjetila
Kako ti na jedan dodir
Kosa donosi godine
I u moru buke
Tišina postaje milija.
Nazvana je ulazila tiho
U tvoje od meda odaje.
Pa i kada su to drugi
Ispod oka kradom vidjeli
Nisu govorili ništa
Jer to je tajna tajnu
Posjećivala i voljela.
Pričalo se da si bila svoja
Najviše
I tuđa najmanje,
A čuvene priče su
Čuvene onoliko koliko
Ih tiho naši stari čuvaju
I kradom, o nama,
Daleko izgovaraju,
A mi smo to znali,
Ti si najbolje znala.
Rugajući se svijetu
Kao kakva Borisavova
Junakinja s juga,
Kožom su ti odzvanjali
Udari vremena i ljudi
Koji su krišom zagledali
Novi cvijet u avliji
Samoga Boga.
I on bi se mogao začuditi
Odvažnosti i drskosti
Koju si hranila
Kao što ruža hrani
Svaki svoj skriveni trn
Od grabežljivca i napasti.
Pričalo se kako ti je
Svjetlo noću upaljeno,
Da niz tvoje grudi
Teče slatka rijeka života
Koja klizi prema nutrini
I izvor je s kojeg ti piješ.
A u noćima i nisi sama,
Već negdje odlutaš
Nečujno kao srna
I blago uzdišeš
Puna neke čudne sreće.
Ali čak ni tiho,
Ni izgovorom se nije pričalo
Koga voliš
I tko se usudio voljeti tebe,
Tvoje od žara crvene usne
I vrelu krv
Koja te s istoka
Na istok donijela,
A da nije znala
Kome nosi ikonu
O kojoj se sniva.

Bilješka o autoru:

Marko Lešić, rođen u Novom Travniku 1995. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu. Student je završne godine psihologije na Sveučilištu u Mostaru gdje je dobio priznanje za najbolju literarni rad (kategorija poezija). Piše poeziju i kratke priče.

---

Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: