Pismo Franza Kafke Mileni Jesenskoj
Draga gospođo Mileno,
danas bih htio pisati o nečemu drugom, ali ne mogu. Ne uzimam ja to zapravo ozbiljno; kad bi, tako bilo, pisao bih Vam drukčije, ali bi tu i tamo trebalo da bude spremna za Vas jedna ležaljka negdje u vrtu, na pola u hladu, i desetak čaša mlijeka nadohvat Vaših ruku. To bi moglo biti i u Beču, osobito sad ljeti, ali bez glada i nemira. Zar to nije moguće? I zar nema nikoga tko bi Vam to omogućio? A šta kaže liječnik?
Kad sam izvadio bilježnicu iz velike omotnice, bio sam gotovo razočaran. Htio sam čuti Vas, a ne taj i su više dobro poznati glas iz starog groba. Zašto se on umiješao među nas? Ali sam se onda sjetio da nas je on i ostavio. Inače mi je neshvatljivo kako ste mogli uzeti na se taj veliki trud, i duboko sam dirnut kako ste ga vjerno obavili, rečenicu po rečenicu, tako vjerno kako nisam ni slutio da se može izraziti na češkom je ziku, i to tako lijepo, prirodno opravdali. Zar su nje mački i češki tako bliski? Ali, kako bilo da bilo, to je svakako dozlaboga loša pripovijetka; mogao bih Vam to lako, kao od šale, draga gospodo Mileno, dokazati; gotovo od retka do retka, samo što bi odvratnost bila još malo jača od dokaza. To što se ta pripovijetka Vama sviđa, pridaje joj, naravno, vrijednost, ali mi malko za mućuje sliku svijeta. Dosta o tome! >Seoskog liječnika dobit ćete od Wolffa, pisao sam mu već.
Dakako da razumijem češki. Već sam Vas nekoliko puta htio pitati zašto mi nikad ne pišete češki. Nisam Vas to htio pitati možda zato što ne vladate dobro nje mačkim. Vi vladate njime izvanredno, a ako kojiput ne vladate, on se drage volje prigiba pred Vama, to je onda osobito lijepo; tome se, naime, jedan Nijemac nikako ne usuđuje nadati, ne usuduje se tako osobno pi sati. Ali češki sam htio da mi pišete, jer Vi ipak njemu pripadate, jer je samo u njemu čitava Milena (prijevod to potvrduje), a ovdje je ipak samo ona iz Beča ili ona koja se priprema za Beč. Dakle češki, molim! I feljtone o kojima mi pišete! Pa neka budu otrcani, Vi ste se probili i kroz otrcanost moje pripovijetke, samo ne znam dokle? Možda ću i ja to moći, a ako i ne budem mogao, zadržat ću samo najljepšu od svih predrasuda.
Pitate me za moje zaruke. Ja sam bio dvaput (triput, ako hoćete, naime dvaput istom djevojkom) zaručen, dakle triput me svega nekoliko dana dijelilo od braka. Prve su odavno prošle (posrijedi je već novi brak i je dan mališan, kako sam čuo), a druge još žive, ali bez ikakvih izgleda za brak, dakle, zapravo i ne žive, ili, naprotiv, žive samostalnim životom na račun ljudi. Sve u svemu, ovdje i drugdje ustanovio sam da muškarci možda više pate ili, ako se na to drukčije gleda, da u tome imaju manje otpornosti, ali da žene uvijek pate bez svoje krivnje i to ne zato što možda »ne mogu tu ništa, nego u pravom smislu, koji se, doduše, možda opet svodi na »ne mogu tu ništa«. Uostalom, ne vrijedi razmišljati o tim stvarima. To je isto kao kad bi se čo vjek upeo da razbije jedan veliki kotao u paklu, jer, prvo, neće uspjeti, a drugo, ako i uspije, izgorjet će, isti nabog, u užarenoj masi koja će isteći, ali će svakako ostati u svom punom sjaju. Treba nekako drukčije po četl.
Ali ponajprije treba svakako leči u neki vrt i iz bo lesti, pogotovo kad nije prava, izvući što više slasti. U njoj ima mnogo slasti.
Vaš Franz K.
Izvor: Frnaz Kafka, Pisma Mileni.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 