Poljsko-američki pjesnik Česlav Miloš (Czesław Miłosz) rođen je 1911. godine u Litvi. Njegova prva zbirka poezije nosi naslov “Poema o ukočenom vremenu”. Za knjigu “Zasužnjeni um”, koju je pisao u izgnanstvu, dobio je Nobelovu nagradu 1980. godine. Umro je 2004. godine.

---

Ako Boga nema

Ako Boga nema,
to znači da smo mi bogovi.
Rekli smo “ne“ zakonu sveta,
koji je zakon prolaznosti i smrti,
Isto kao i zakon nesesnosti.
Iznašli smo dobro i zlo.
Izgradili smo katedrale.

Podigli smo oltare u slavu Odsutnoga.

Poverovali smo kako ćemo povratiti izgubljeni raj.

Drugi prostor

Ko god smatra normalnim poretkom stvari,
u kome jaki trijumfuju, slabi propadaju a život se
završava smrću,
miri se sa đavolskom vlašću.

Prolaženje ljudi i stvari nisu jedina tajna vremena
koje poziva da pobedimo iskušenje svog podanstva.
I na samoj ivici bezdana postavimo sto, na njemu čašu, bokal
i dve jabuke.
da bismo proslavili nedostižno sada.

---

---

Dar

Tako srećan dan.
Magla se digla rano, radio sam u vrtu.
Kolibri su zastajali nad cvetom orlovskog nokta.
Na zemlji nije bilo stvari koju bih hteo da imam.
Nisam znao nikoga kome bi bilo vredno zavideti.
Što se zlo dogodilo, zaboravio sam.
Nisam se stideo misli da sam bio onaj koji sam.
U telu nisam osećao nikakav bol.
Uspravljajući se, video sam plavo more i jedra.

Granica

Sanjao sam granicu, tešku da se pređe,
a prešao sam mnoge, uprkos stražarima
država i imperija.

Ovaj san je bio besmislen, jer je u stvari bio o tome
da je sve dobro dok na prelaženje granice
nismo primorani.

Na ovoj strani zeleni mek ćilim,
a to su vrhovi drveća tropske sume,
prelećemo brzo nad njima mi, ptice.

Na drugoj strani ni jedna stvar koju bismo mogli da
vidimo, dotaknemo, čujemo, okusimo.

Spremamo se tamo, oklevajući, kao emigranti
koji se nadaju sreći u dalekim zemljama izgnanstva.

Izjava

Gospode Bože, volio sam džem od jagoda
I tamnu slast ženskog tijela
Kao i ledenu votku, sleđa u ulju,
Mirise: cimeta i klinčića.
Pa kakav sam ja onda prorok? Toliko je drugih
S pravom bilo odabrano, vjerodostojnih.
A tko da meni povjeruje? Jer vidješe
Kako se bacam na jelo, kako praznim čaše
I pohlepno se zagledam u vrat konobaričin.
S manama i njih svjestan. Žudan veličine,
Vješt da je opazim pa ma gdje bila,
Pa ipak, premda ne baš oštra vida,
znao sam što preostaje manjima, kao što sam ja:
Vašar kratkih nada, zborište oholica,
Nadmetanje grbavaca, književnost.

Pesma o kraju sveta

Na dan kraja sveta
Pčela kruži oko cveta dragoljuba,
Ribar blistavu mrežu popravlja,
U moru skaču veseli delfini,
Vrapci čavrljaju u detelini
I zmija ima zlatnu kožu, kao što valja.

Na dan kraja sveta
Poljem idu žene sa suncobranima,
Na rubu travnjaka pijanac spava,
Na ulici viče prodavač variva,
I čamac sa žutim jedrom ostrvu se približava.
U vazduhu traju zvuci violine
I noće se zvezdana otvara.

A oni što čekali su munje i gromove
Razočarani su.
A oni što čekali su arhanđelske trube i horove
Ne veruju da to već počinje.
Dok sunce i mesec na nebu stoje,
Dok bumbari posećuju ruže svoje,
Dok se rađaju rumena deca.
Niko ne zna da to već počinje.

Samo sedi starac što bio bi prorok,
Ali nije prorok jer brižljivo mora raditi,
Paradajz privezujući govori:
Drugog kraja sveta neće biti,
Drugog kraja sveta neće biti.

Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: