Edward James (Ted) Hughes rođen je u Mytholmroydu u Yorkshireu 17. augusta 1930. Pjesnik i pisac knjiga za djecu, esejist i prevoditelj, jedan je od najznačajnijih britanskih pjesnika, ne samo svoje generacije, zbog vitalne izvornosti “pozdravljen kao zaokret u suvremenom engleskom pjesništvu”. U bogatoj je spisateljskoj karijeri objavio mnoge značajne knjige, a Rođendanska pisma (Birthday Letters, 1998.), nagrađena s Forward Poetry Prize, 1998., T. S. Eliot Prize, 1998., British Book of the Year…, njezino su završno poglavlje – osvrtanje na piščevu vjerojatno emotivno najkompleksniju vezu, onu s američkom pjesnikinjom Sylvijom Plath. Upravo ga je ona ohrabrila da pošalje svoj prvi rukopis Jastreb na kiši (The Hawk in the Rain) na natječaj, gdje je osvojio prvu nagradu i priznanja kritičara, te objavljivanje u Americi i Engleskoj 1957. Nakon njezine smrti Hughes godinama nije pisao, a javnost ga je dugo prozivala kao glavnoga krivca za tragičan kraj od mnogih obožavane američke pjesnikinje. Od 1984. do svoje smrti Hughes je nosio titulu Poet Laureate of England. Ted Hughes umrijet će tek nekoliko mjeseci nakon objavljivanja Rođendanskih pisama, 28. oktoba 1998.
Bog neka pomogne vuku za kojim psi ne laju
Tamo si ga upoznala – misterij mržnje.
Nakon milijardi godina u bezimenoj materiji
Baš tamo su te pronašli – i odmah zamrzili.
Trudila si se koliko si mogla da dopreš do tih ljudi i dotakneš ih
Darovima svojega ja –
Baš kao tvoje prve djetinje riječi
Kad si hrlila svakom tko je posjetio kuću
Hvatala mu se za noge i vikala: “Volim te! Volim te!”
Baš kao što si plesala za svog oca
U domu ljutnje – darovi tvog života
Da mu zasladiš sporo umiranje i sebe umiješaš u njega
Gdje je ležao poduprt na kauču,
Da zašećeriš gorčinu njegove divlje smrti.
Tražila si svoje ja da ga nastaviš davati
Kao da si nakon sumraka njegova odlaska
Nastavila plesati u mračnoj kući,
Osmogodišnjakinja u sjajnim resama.
Tražeći svoje ja, u tami, dok si plesala,
Pomalo posrćući, tiho zazivajući,
Kao netko tko traži utopljenika
U tamnoj vodi,
Slušajući – u panici da ne izgubiš
Sekunde osluškivanja iz svog traganja –
Zatim plešući još mahnitije u tišini.
Koledž je podigao glave. Činilo se da si
Uznemirila ono nešto tek usavršeno
Što su pažljivo stiskali, svi isti,
Dok se ljepilo sušilo. I kao da
Policiji prijavljuju zločin
Dali su ti do znanja da nisi John Donne.
Više te nije briga. Jesi li uopće zapamtila njihova imena?
Ali tada su ti pokazivali, dan za danom,
Svoj prezir za sve što si pokušala,
Trudili se iz petnih žila da ti svoju žuć, za tvoje dobro,
Uspu u jutarnju kavu. Čak su i potpisivali
Svoja homeopatska pisma,
Omotnice pune pažljivo smrvljenog stakla
Da ti se uglavi u oči pa da vidiš
Da nitko ne želi tvoj ples,
Da nitko ne želi tvoj čudan sjaj – tvoje koprcanje
Život koji se utapa i tvoj pokušaj da se spasiš,
Gacanje po vodi, zbrku plesa u mraku,
Potragu za nečim što ćeš tek dati –
Što god pronašla
Bombardirali su krhotinama,
Porugom, blatom – misterij te mržnje
Preveli: Dubravko Mihanović i Tomislav Kuzmanović.
Haljina pletena od roze vune
U svojoj pletenoj haljini od roza vune
Prije nego što je išta umrljalo išta
Stajala si ispred oltara. Bješe dan Bluma.
Kiša je – tako da tek kupljeni amrel
Postaje moja jedina prinova
U odnosu na trogodišnje sviknutosti.
Kravata – huda, ofucana, avijatičarski crna
Izanđali simbol svakojakih uza.
Moj somotski sako – ubledio, malaksalo crn,
Landarao je kako mu se htelo.
Bojah poratni, drugorazredni zet!
Ne baš Princ iz bajke. Prije Svinjar
Što krade rodoslovne snove
O budućnosti, odbegloj ispod paske reflektora.
Ni ta ceremonija nije mogla
Da me nagna na preobuku. Sve svoje nosim sa sobom –
Osim nekih rezervnih identičnih stvari.
Moje vjenčanje, nalik Prirodi, htjelo je da se skrije.
Pa ipak, ako već primamo obličje braka
Što da to ne bude Vestminsterska palata? Zar ne?
I Dekan nam kaza. Eto kako saznadoh
Za parohijsku crkvu posvećenu Svetom Đorđu.
Tako se konačno provukosmo u brak.
Tvoja majka, prisebna čak i u ovoj
Američkoj spoljnopolitičkoj avanturi,
Uze na se uloge djeveruša i zvanica,
Pa čak predstavljaše i – o, velikodušja –
Moju porodicu
Koja o ovome nije ništa znala.
Pozvah na skup tek njine pretke.
Da sam te ugrabio nisam povjerio
Čak ni najboljem drugu. Kao kuma – štitonošu
U međuigri prstenovanja—
Uposlili smo crkvenjaka. Uz izliv
Bijesa:
Smještao je djecu u autobus
Da ih vodi u ZOO vrt – po takvom pljusku!
Sve uzapćene zveri morale su da se strpe
Dok je trajalo vjenčanje.
A ti se preoblikovala.
Tako vitka i nova i naga
Uz laki miris vlažnog jorgovana,
Drhtala si, jecala od sreće, okeanska
Dubina
Do vrha ispunjena prisustvom Boga.
Govorila si da vidiš otvorena nebesa
Sa svim divotama koje će da se sruče na nas.
Dok sam lebdio uz tebe, obuzme me
Čudna napetost: budućnost u znaku predodređenja.
U tom bljedunjavom odjeku svakodnevnih oltara
Vidjeh
Kako se upinješ da sačuvaš žar
U svojoj roze vunenoj pletenoj haljini,
Sa zjenicama – velikim brušenim draguljima
Koji zatomljuju suzne plamičke, istinski veliki dragulji
Protrešeni u čaši za bacanje kocki i pruženi meni.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 