Zaboravljeni pjesnik: Musa Ćazim Ćatić
Moj je život soba tamna i duboka,
Gdje bijeli rijetko zaviruju dani
– Musa Ćazim Ćatić: Tvoje oči.
U ova dva stiha, slikovito je sažeta sva istina o životu pjesnika Muse Ćazima Ćatića. Od rođenja pa do svoje smrti ovaj pjesnik proveo je život između jave i sna, boreći se da u sebi pomiri dva nepomirljiva bića: jednog melanholika, sklonog sanjarenju i boemštini, i drugog mistika, okrenutog religiji i prožetog religijskim zanosom.
Da bi se objektivno ocijenio značaj i domet Ćatićevog pjesništva nužno je znati u kakvim je kulturno – istorijskim uslovima stvarao.
Književnost Muslimana (Bošnjaka) na tlu Bosne i Hercegovine skoro četri vijeka, do austrougarske okupacije, bila je uglavnom pisana na orijentalnim jezicima (arapskom, turskom i persijskom), a manjim dijelom i sa mnogo skromnijim dometima i na narodnom – maternjem jeziku.
Tek krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka pojavila se grupa pisaca Muslimana (Bošnjaka), koji su pisali na maternjem jeziku. Jedan od najizrazitijih i najznačajnijih predstavnika bio je, svakako, Musa Ćazim Ćatić.
Malo je pjesnika s ovoga tla, poput Ćatića, čije je pjesničko djelo bolje svjedočanstvo o prilikama i vremenu u kome je živio, sa svim njegovim neizvjesnostima, previranjima i dilemama.
Ćatić je bio veoma obrazovan, znao je arapski, turski i persijski jezik, pa je tako mogao lako i na pravom mjestu da se informiše o vrlinama istočnjačke poezije koja je imala dugu i zavid nu tradiciju. Njegov boravak u Zagrebu, gdje se upoznao s kretanjima u hrvatskoj modernoj poeziji, kao i uticaj koji su na njega izvršili pojedini srpski i hrvatski pjesnici (prvenstveno V. Ilić, Dučić, Kranjčević, Matoš i drugi), zatim traženje uporišta u neiscrpnom izvoru usmene narodne poezije u prvom redu sevdalinke, sve je to doprinijelo da ovaj pjesnik progovori autentic nim i originalnim glasom svog naroda i time postavi solidne književne temelje generaciji koja je došla poslije njega. Međutim, siromaštvo, boemski život i prerana smrt onemogućili su Ćatića da svoj talenat iskaže do kraja.
Fizičkom smrću njegovo pjesničko djelo (za života mu je izašla samo jedna knjiga pjesama pod naslovom Pjesme – 1914) silazi sa književne pozornice i nepravedno pada u potpuni zaborav, živeći u anonimnosti gotovo pola vijeka razbacano po starim i rijetkim časopisima. Ćatića se povremeno sječaju prijatelji i pjesnici, koji pišu o njemu povodom godišnjice rođenja ili smrti, uglavnom, s puno topline. Pjesnički opus M. Ć. Ćatića nije veliki – svega 128 pjesama. Dobar dio ovih pjesama je po kvalitetu neujednačen. Najbolje pjesme nastale su negdje pred kraj života, i to nakon boravka u Zagrebu. To su pjesme: Jesenski plač, Tvoje oči, Imaginacija. Vizija, Nox i Smrt.
Pored prigodničarskih i religioznih pjesama, okosnicu njegovog pjesništva sačinjavaju: manjim dijelom rodoljubive pjesme – koje je poput Kranjčevića pisao, uglavnom, u mladosti, a većim dijelom ljubavne (date u ciklusu Noć čežnje) i refleksivne pjesme (date u ciklusima Gle, snijeg pada i Moj zivot.
Poetski izraz M. Ć. Ćatića je čist, u najboljim pjesmama pošlo mu je za rukom da ostvari skladno jedinstvo zvuka (rime i ritma) i smisla.
U rodoljubivim pjesmama Ćatić je prije svega pjesnik zavičaja i zavičajnog. Njegova ljubavna poezija sva je od čežnje, od žudnje za ženom, od tajanstva i nevidljivih veza što spajaju živote dvaju bića. U najboljim refleksivnim pjesmama Ćatić je melan holičan, mističan, sa osjećanjem kobi, bezizlaza, otuđenosti i žala za ljudskom prolaznošću.
I na kraju konstatujmo: Musa Ćazim Ćatić je prvi od muslimanskih (bošnjačkih) pjesnika, koji su djelovali prije prvog svjetskog rata, prerastao regionalne okvire i svojim najuspjelijim pjesmama dosegao nivo najbolje hrvatske i srpske poezije njegovog vremena.
Izvor: Velibor Vujović, Pjesme – Izbor, Musa Ćazim Ćatić.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 