Marina Trumić rođena je 8. maja 1939. godine u Beogradu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a u gradu na Miljacki je i provela najveći dio svog života, te bogate umjetničko – prevoditeljske karijere. Objavila je knjige poezije i proze, a neke od njih su prevedene na poljski jezik, s kojeg je godinama prevodila. Dobitnica je Nagrade Saveza novinara BiH 1968. godine, kao iodlikovanja Republike Poljske – Zaslužna za kulturu Poljske. Umrla je u Sarajevu 21. februara 2011. godine.

---

Razumjeti Bosnu

Ništa nije vječno osim vječnosti same
i njezinog djetinjeg cjelova na čelu
mrtve majke
Padaju, padaju zvijezde ove noći
u smeđu i gustu vodu jezera koje
slutim
pod samostanskim prozorima,
poput prisustva smrti, sveopćeg bola; prošlosti
što se jednostavno okrenula i otišla
ne pruživši čak ni ruku
na rastanku
smežurane, blijede zvijezde,
studene
kao čelo mrtve starice,
taj čuveni poljubac koji će odmah ući
u budućnost
moju i Tvoju, našu;
budućnost na čijem nebu treperi
zvijezda moga dalekog zavičaja
plutajući po spokojnoj površini jezera
u Wigrima
Eh, dobri ljudi, zalutali u magli poljske
jeseni
To je, eto, Bosna.

---

---

Ljubav

Koji je ovo grad? upirao je prstom
moj negdašnji dečko ciljajući u Ajfelovu kulu
što treperila je iza velikog izloga.
Pariz! Naravno,
A ovo?
Fontana di Trevi
Rim!
A ovo?
Tadž Mahal
Nju Delhi!
A ovo? E, ne znam!
Sidnej, ludice,
Opera u Sidneju.
Kako je pametan, mislila sam,
A ovo? Hm!
Amsterdam, ludice,
A ovo? A ovo?
Vidi ovo sad!
London, Beč, Moskva…ludice moja…
Kako znaš? Pitala sam zadivljena.
Pa piše! Evo, vidiš ovo dolje, sve piše!

Bio je to prvi naš nebotičnik u Titovoj,
preko puta Banke i Vječne vatre,
i prvi nagovještaj dalekih putovanja.

Kako je malo danas toga što nebo tiče,
kako je mali bio grad moga djetinjstva,
u dlan da ti stane,
Kako je velika bila davna ljubav,
jedna ljubav u Sarajevu

Na istom mjestu

A ti! Što si mislila?
Da zaslužuješ nešto
Drugo,
da je Visla
ljepša od Miljacke,
Varšava nešto veća,
nešto dulja, nešto dalja,
da si došla
na pravo mjesto.
Kako se varaš!
Nema tu sličnosti,
nema razlike.
Između Varšave i Sarajeva nije
čak ni korak.
Nikakva razdaljina.
Kao u svakoj drami
na istom su mjestu,
u istom vremenu
i nevremenu.

Bolesnica

Okna pršću u groznici
Očajne radosti
Kad ljeto hrupi
Silinom
Zapjenjenog pastuha u
Sobu
Bolesničinu, nestvarno
Zrakom mirišu
Glasovi malih, zaigranih
Dječaka
Na blijedim usnama titra
Još samo zlatasti pelud
Samoće
Vrisak razbijene srče
glazba pastoralnog ljubavnog
Sna
Poljubac
Jedan vreliji od rosne želje
Mukli snoviti pejzaž prije
Smrti
Plavičasti se oblaci kotrljaju
Igračke nebeske grade kapiju
Varke
Kako bi manje bolio
Odlazak.

Tragovi

U ovom gradu na Visli
ostali su njegovi prvi
koraci  
plod utrobe moje
plače
nevidljivim suzama
njegova bespomoćna duša
dvoji se i troji
hoteći zaboraviti
ulice
smrdljive pivnice
ozloglašene birtije
dugo će pamtiti njegove ranjene
tabane
njegove bolne korake
iza poderanih adidasica
ostaju rumeni cvjetovi
od čijeg disanja punila se
mlada Varšava.

Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: