Govor tišine
Kada tišinu osluškuješ
I tišinu čuješ
Riječi Jednoga u tišini spominješ,
tada tišina govori glasnije
i od hiljadu glasnih jezika.
Da li pero u mojoj ruci
Prisutni drže?
Da li njime “oni koji pišu”
zapis u vremenu napraviše?
Ne znam! Ali vjerujem,
da Sveprisutnost Tvoja
moje misli pokreće.
Moje misli,
u tišini ka Tebi jezde,
ispunjenost Tobom osjetim.
U tišini šutim a srce govori.
Da je momenat s Tobom
Vrijedniji od života,
svjesna toga postajem!
Moj vjetre
Oh moj vjetre…
Što ašiku zaljubljenom
svoje tajne kazuješ,
pomiluj kose moje
povjetarcem lahkim,
tajnu ljubavi otkrij,
pa me velom njenim zaogrni,
da me poput sjene prati.
Sulejmanova sluga da budem,
vjetrom daljine da premostim,
srca naša ljubavlju ispunim.
Govor ptica da razumijem;
Kada jatima dah proljeća donesu,
krilima svojim nježnost prospu,
cvrkutom ašika progovore,
o milosti Svemilosnog svjedoče.
Nošena vjetrom poljima širokim,
i pojem ptica u sutonu dana,
Tvoju blagost
i ljepotu samo osjetim.
Kada svako sedzdu Ti,
voljeni čini,
neka budem i ja,
praška pod nogama Tvojim.
Zahvalnosti i ljubavi nikada dosta,
pokornošću odanoga roba
te molim,
podari mi milost i
blagodeti tajnih riznica Svojih.
Molitva
Gospodaru moj,
budi uz mene
kada melek smrti dodje i
stane vući dušu moju,
neka ju polahko Tebi vrati!
Tvoja jeste i putem ka
Tebi neka ju s pažnjom
anđela čuvara prati.
Nježna je i krhka.
Uplašena.
Željna bezgranične ljepote i
ljubavi Tvoje!
Učini da se ašik duša ka Tebi vine,
poput ptice bijele koja,
iz oklopa kaveza bježi i
plavetnilo neba snije!
Učini da sehadet Jednoce Tvoje,
ovo srce izgovori i
svjedoči kako Tvoj Resul
posljednji Poslanik je!
Spasi me azaba kabura
i zekum voća vatre koja prži!
Daj mi svjetlost na sve
strane duše moje
da se sa svjetlošću
Tvojom miluje.
Želim postati ptica rajska,
ona već tamo bila je!
Ova ljubav samo za Tebe je,
Tebi pripada i samo o
Tvome licu sanja;
Učini da buđenje moje
bude boravak u
vječnosti pored milosti Tvoje!
Oh Ti…
Oh Ti izvoru Svjetlosti,
Oh Ti, oblikā Tvorče
Oh Ti, milosti Vlasniče.
Zastore sa srca moga ukloni,
koprenu sa oka moga skini!
Nefs moj ukroti!
Crnilo sa uma
Svojom vodom operi!
Da ljubav budem
i ljubav dijelim;
Da nur gledam
i nurom svijetlim;
Da svoj ego pod noge bacim;
A razum samo
u službu dobroga stavim!
Neka tvoje “Budi!”
mene novu probudi!
Bilješka o autorici:
Aida Kuko, rođena je u Mostaru, Gimnaziju “Aleksa Šantić ” – jezički smjer i fakultet zavrsila u rodnom gradu. Trenutno živi i radi u Kairu. Majka je dvoje djece, radi kao direktor jezičke privatne skole. Voli čitati i pisati. Amaterskim pisanjem se bavi još od osnovne škole. Govori engleski i arapski jezik.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 