Homersko – heziodovska slika svijeta
Šta se može reći o poznavanju astronomije u Grka iz vremena koja su prethodila VI st. pr. n. e., a šta o nauci u svijetu u kojem je carevao mit i stvarno se s mukom moglo odvojiti od fantastičnoga? Možda su Grci toga doba i znali za podjelu vremena zasnovanu na gibanjima Mjeseca ili Sunca i imali neke pozitivne pojmove iz astronomije, prenijete s Bliskog istoka? Ipak je o tome teško govoriti kad dokumentacija, sačuvana kod Homera i Hezioda, jedinih pisaca iz IX do VII st. pr. n. e. čija su djela doprla do nas, ne govori ništa određeno?
Za Homera, odnosno za Grke IX i ranijih stoljeća, kozmos čine nebo i Zemlja. Nebo, koje sa svih strana okružuje Zemlju, sastoji se od gornjeg neba (etera) i donjega (zraka). Gornje nebo obuhvaća prostor i iznad zraka i sastoji se od svijetle, vatrene materije. Donje nebo je gušće od gornjeg i ima veću sposobnost da se zgušnjava i razrjeđuje. Oblaci i magle nastaju zbog zgušnjavanja i razrjeđivanja zraka. Zemlja ima oblik okrugle ploče i nepomična je u prostoru. Na rubovima je visoka, a prema središtu je niža. To je zbog toga da bi rijeke mogle utjecati u Unutrašnje (Sredozemno) more. Pomoću dvaju kanala, zapadnog i istočnog, u vezi je rijeka-ocean. Zapadni kanal nalazi se kod Heraklovih stupova; tu su i izvori rijeke oceana. Blizu Kolhide Crno more u vezi je s istočnim di jelom ove rijeke pomoću rijeke Fazisa, istočnoga kanala svijeta. Ti kanali i Unutrašnje more dijele grčki svijet Homerova vremena na sjeverni i južni dio. Ali ti dijelovi nemaju zajedničko ime. Nazivi Evropa i Azija odnose se samo na mala područja sjevernoga dijela Zemlje; Libija (Afrika) predstavlja samo ograničeno područje južnog dijela Zemlje.
U sredini svijeta nalaze se Helada i Egejsko more s otocima; u njihovu središtu je Olimp, na čijem je vrhu boravište bogova, upravljača svijeta. Ovaj svijet okružuju s istoka Trojada, sa zapada ga oplakuju nepristupačna mora Južne Italije; na sjeveru, odmah iza Trakije, nalaze se nepo znate zemlje, o kojima Homer ništa ne zna.
Homerski Grci veoma slabo poznaju Egipat. Znali su samo da je to bogata zemlja, da se tamo mogu nabavljati ukrasni predmeti, mirisna ulja, lijekovi i papirusovi konci za brodsku užad. Inače o veličini Egipta i o životu Egipćana Grci imaju samo maglovite pojmove. U Odiseji se spominje samo Teba sa >>sto vrata« i mali otok Faros, udaljen od Krete pet dana plovidbe.
Poznavanje Libije više je nego slabo. U Odiseji stoji da tamo žive samo Eremeti i Etiopljani, među kojima boravi i Odisej. Njihove zemlje leže na kraju svijeta, ali su i njihovi stanovnici razdvojeni: Eremeti žive na Zapadu, gdje zalazi bog Hiperion, a Etiopljani na Istoku, gdje se on rađa. Krajevi Zemlje iza ovoga kruga Homeru nisu poznati; isto tako ni zemlje koje graniče s Tesalijom. Od tračkih rijeka spominju se samo Vardar i Strumica, ali Ister (Dunav), Homer nigdje ne spominje. Na sjevernom kraju Zemlje žive Hipomalgi, a sjeverno od njih, negdje daleko iza Ripejskih planina (Ural?) – Hiperborejci.
I Rimljani nemaju jasnu sliku o dalekim sjevernim evropskim ze mljama. O njima i oni pričaju bajke: da tamo vlada ugodna klima, dan i noć da traju po šest mjeseci, da Hiperborejci žive vječno i bez ikakvih ljudskih potreba, u zdravlju i zadovoljstvu… da siju ujutro, žanju u podne i plodove ubiru na zalasku Sunca…
Dva dana plovidbe zapadno od Peloponeza nalazi se za Homera kraj zapadnoga svijeta. On ne zna ništa o Italiji. Trinakrija (Sicilija) nepristupačna je po njemu običnim smrtnicima. O njoj priča bajke, ističući da se njezini stanovnici Ciklopi stalno bore s Grifonima koji vade zlato iz pećina. Kao razlog nepristupačnosti Trinakrije Homer navodi uvijek uzburkano more, gdje žive sirene i nemani Scile i Haribde, koje uništavaju brodove. No unatoč tome, Homerov opis vjetrova, plime i osjeke u Sredo zemnom moru, odgovara stvarnosti. Daleko od toga da je nalik na priču o Sindbadu moreplovcu, ili o epskoj babilonskoj poemi o Gilgamešu, kod kojih je more samo dodatak dekoru, u Odiseji se osjeća sol, alga, ozon.*
Za Homera se na dan plovidbe iz Trinakrije nalazi rijeka-ocean, a u blizini ulaza u nj Elizion, zemaljski raj. S njim se završava stvarni svijet. Homerski Grci su vjerovali da se raj nalazi na Sretnim otocima, za koje nisu znali gdje se nalaze. Homer izražava opće vjerovanje kada kaže da u Elizionu nikada ne pada kiša ni snijeg, ne pušu vjetrovi, već samo blagi zefiri s oceana, koji rashlađuju ljude.
Istok je za Homera uvijek mitska zemlja. Homeru su dobro poznati samo zapadni dijelovi Male Azije između Likije i Trojade, ali on nije poznavao južne krajeve Likije, krajeve iza Paflagonije i Halisa i zemlje iza Sinopa. Njemu su nepoznate i istočne zemlje iza Crnoga mora, koje su za nj uvijene u polufabulozno ruho. Homer je vjerovao da Kolhida leži na rubovima istočnoga svijeta, a da se njegov kraj nalazi u Limnosu, jezeru u kojem se svakoga dana rada zora koja diže Sunce da danju obasjava bogove i ljude i svake noći uroni u guste tmine, nastavljajući svoj svakodnevni hod ispod Zemlje.
Stvaranje svijeta
O tome ništa ne govore Ilijada i Odiseja. Prvi Grk koji ga je opisao bio je Heziod, koji je živio potkraj VIII, ili u VII st. prije naše ere. U Teogoniji (Stvaranju svijeta) stoji da je iz početka postojao samo Kaos, iz kojeg je na svijet došla Gea (Zemlja) i Eros najljepši od svih besmrtnika. Iz Kaosa su direktno proizašla dva svemoćna bića: Ereb, princip mraka i Noć, već potpuno određen mrak. Ereb i Noć rodili su Eter (svjetlost) i Dan, svjetlost potpuno određenu, vezanu za mjesto. Gea je rodila Uran (nebo), tj. vidljivi, obojeni nebeski svod, planine i Pontos (more).
Jedinstvo Urana i Gee obilježavaju početak Heziodove Teogonije. Prvo pokoljenje koje su izrodili jesu Ocean i Tetida, titani, divovi sa stotinu ruku i ciklopi. Svi su oni utjelovljenja raznih prirodnih sila.
Sin najmlađeg titana Kronosa (vrijeme) dao je na svijet pokoljenje bogova. Među njima i Zeusa, s kojim vodi stalnu borbu. Posljednje poko ljenje bogova su olimpijci, potomci Zeusa. Oni već hodaju po Zemlji, žene se smrtnim ženama i rađaju grčke heroje, kojih je puna grčka mitologija, kojom se Heziod u svojoj kozmogoniji obilno koristio.
Izvor: Borivoje Maksimović, Čovjek i svijet u toku stoljeća.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 