---

Odraz

zid iza mene je u ogledalu
ono kruli
gladno moga uigranog
samopoštovanja

čeka me razjapljeno
da me proguta
u prolaznu
raspadajuću ljepotu

zadovoljan sobom
neću se pokazivati
neću se dokazivati

odraz ne postoji
ovoga mene
koji sam bio
koji uvijek jesam
koji vječno budem

i dok više ne bude
ni zidova
ni ogledala
ni ljepote
ni putovanja

samo neka nova
nezamisliva stanja
netaknuta čak ni od snova

odrazit ću se u svemu

Mjehurići

smješkam se okupan
u jedva nakupljenim
kapima svjetla
popadalih zvijezda

u lokvama
neopjevanih radosti pobjeda
ležim okrunjen krunom
od trave i trešanja

s mislima skrivenim
u kapima njihove rose
istom si umivam oči
da odgodim san

ukrasio sam nebo mjehurićima
prenježnim
da bez mene budnog
uspješno dočekaju
jutarnje sunce
progutaju ga
pa sretni prsnu u kišu i dugu

jer ako zaspem
borovi će mi uzeti iglice
koje sam im ukrao
s najviših grana
zaljepit si ih smolom
i uz pomoć vjetra
sve ukrase probušiti

i nebo bi opet
moglo postati dosadno

---

---

Neman

nemate me
nisam ja za imati
nisam ja imetak
mene se nema

imajte se vi
samo se vi svi imajte
u svom imanju

imati je kao i nemati
jer nemanje
je kraj imanja
a kraj se ne može imati

nemam se ja
ja se neću
šta ću si
imajući se

da se hoću
imao bi se
imao bi sve
imao bi i vas

neću vas
šta ćete mi
neću sebe
s vama imati

vi ste imači
imali bi sve
da možete

ja sam nemač
mogu imati sve
a neću

dovoljno mi je nemati

biti neman

ja sam neman

nemojte me

ja vas neću

Bijelo plavo

bijelo plavo ti otima nebo
obasjava ti obraz da bolje te vide

nije to tvoj prozor u svijet
kroz koji nekoć ti si gledao
oči kiša skuhala, sunce ih zapeklo
od kad si ih zatvorio

teško se otvara
a nije niti škripalo
davno je sve nevino
svoj prozor imalo
zrak je bio svjež
livada pa planina
sad zatvor’ prozor, bjež’
vulkan suza, tuge lavina

otvorila se vrata
za međ’ glatke zidove
otvorila se vrata
za pod sjajne stropove
otvorila se vrata
za pod nepropusne krovove
otvorila se vrata
što otvorila su podove
kroz podove u podrume
kroz podrume u grobove

prozor samo
izvana se otvara
prolaziš kroz vrata
drugi ti ih otvara
energetska učinkovitost vrhunska
budi miran
sve se zatvara

Lanac

krug ljudi, težak lanac
karike hladne, jedna drugoj šute
sudar uz zveket tišinu gasi
steže i reže, steže i guši
dok zvoni pušta, zvoni i otpušta

voda taži
hrđa izjeda
vatra mazi
ruka ledena

tlo se trese, rasipa i trpa
dno se voli
dno se ljubi

kraj najavljen stiže, dah hladan sobom vuče
vlagom pluća puni
kralj najavljen gmiže, iz odaja trag vodi
plijesan tamnice snove skuplja

Bilješka o autoru:

Mario Šuprna, rođen 1987. u Pakracu. Odrastao i školovao se u Garešnici. Preselio se u Međimurje. Trenutno živi u Dragoslavcu. Otac dvoje djece. Pisanjem se bavi amaterski od svoje 17. god. Tek prije 6 mjeseci odlučio javno objavljivati svoje radove. Uvršten u par međunarodnih zbiraka. Uskoro izlazi njegova prva zbirka poezije.

---

Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: