Rimski panteon
Jedan od starinskih rimskih bogova bio je Janus. Od božanstva vrata, budnog vratara, on se pretvorio u božanstvo svakog početka, u prethodnika Jupiterovog. On je predstavljan sa dva lica i kasnije je za njega vezivan princip mira. Relativno rano pojavilo se trojstvo: Jupiter, Mars, Kvirin. Jupiter je poštovan kao božanstvo neba gotovo od svih Italika. Za Jupitera vezivana je i predodžba o najvišem božanstvu, ocu bogova. Uz njegovo ime stavlja se kasnije epitet pater ( otac ), a pod utjecajem Etruščana on se pretvara u najviše božanstvo. Njegovo ime prate epiteti “Najbolji” i “Najveći” ( Optimus Maximus ). U klasično doba Mars je bio božanstvo rata, zaštitnik i izvor rimske moći, ali je u daleka vremena i on bio agrarno božanstvo – genij proljetne vegetativnosti. Kvirin je bio njegov dvojnik. Kult Veste, čuvarice i zaštitnice domaćeg ognjišta, bio je jedan od najviše poštovanih u Rimu.
Posudbe iz kruga vjerskih predodžba susjednih plemena počinju prilično rano. Kao jedna od prvih počela se štovati latinska boginja Dijana – zaštitnica žena, boginja mjeseca i vegetativnosti, koja se svake godine obnavlja. Hram Dijane na Aventinu sagrađen je, po predaji, za vrijeme Servija Tulija. Relativno kasno počela se štovati druga latinska boginja – Venera, zaštitnica voćnjaka i u isto vrijeme božanstvo obilja i procvata prirode. Veliki događaj u povijesti rimske religije bilo je zidanje na Kapitolu hrama posvećenog trojstvu: Jupiteru, Junoni i Minervi.
Zidanje hrama, stvorenog po etruščanskom obrascu, tradicija pripisuje Tarkvinijevcima, a njegovo posvećenje stavlja u prvu godinu Republike. Od tog vremena kod Rimljana se pojavljuju likovne predodžbe bogova. Junona je isprva također bila starinska italska boginja, ona je smatrana za genija-čuvara žene, prešla je u Etruriju pod imenu Uni, i vrativši se u Rim, postala jedna od štovanih boginja.
Minerva je bila također italska boginja koju su Etruščani preuzeli; u Rimu se ona pretvorila u zaštitnicu obrta. Uz kapitolsko trojstvo, Rimljani su od Etruščana preuzeli i štovanje drugih božanstava. Neka od njih bila su prvobitno zaštitnici pojedinih etruščanskih rodova, a zatim stekla općenarodni značaj. Tako je, npr. Saturn prvobitno štovan u etruščanskom rodu Sartijevaca, a kasnije stekao opće priznanje. Kod Rimljana on je štovan kao božanstvo usjeva, njegovo ime vezivano je za latinsku riječ sator – sijač. On je prvi dao ljudima hranu i prvobitno upravljao svijetom; njegovo doba bilo je zlatno doba za ljude, o prazniku Saturnalija svi su postajali jednaki; nije bilo ni gospodara, ni slugu, ni robova. Kasnije stvorena legenda imala je, vjerojatno, za cilj, da opravda smisao praznika Saturnalija. Vulkan je štovan najprije u etruščanskom rodu Velcha-Voca. U Rimu on je bio bog vatre, a zatim zaštitnik kovačkog obrta. Od Etruščana Rimljani su preuzeli ritual i onaj specifični sustav praznovjerja i gatanja koji je bio poznat pod imenom disciplina etrusca.
Međutim, još u rano doba utjecale su na Rimljane i grčke vjerske predodžbe. One su bile preuzete iz grčkih gradova u Kampaniji. Grčke predodžbe o pojedinim božanstvima vezivane su za latinska imena, Cerera ( Ceres – hrana, plodovi ) asocirala se sa grčkom Demetrom i pretvorila u boginju biljnog carstva, a osim toga i u boginju mrtvih. Grčki bog vinogradarstva, vina i veselja – Dioniz počeo se nazivati Liberom, grčka Kora, kćer Demetrina, pretvorila se u Liberu. Trojstvo: Cerera, Liber i Libera štovani su po grčkom uzoru i bili su plebejska božanstva, dok su hramovi kapitolskog trojstva i Veste bili patricijska vjerska središta. Od Grka prelazilo je u Rim štovanje Apolona, Hermesa ( u Rimu – Merkura ) i drugih božanstava. Rimski panteon nije ostao zatvoren. Rimljani su primali u njega i druge bogove. Tako su se oni za vrijeme ratova često nastojali doznati kojim se božanstvima mole njihovi protivnici, da bi te bogove pridobili na svoju stranu. Čitav niz praznika stajao je u vezi sa porodičnim i javnim životom, sa spomenima na pokojnike, sa poljoprivrednim kalendarom. Zatim se pojavljuju specijalni vojni praznici i najzad praznici obrtnika, trgovaca i pomoraca.
Istovremeno sa podizanjem kapitolskog hrama, ili ubrzo poslije toga, u Rimu su se, po etruščanskom uzoru, počele priređivati igre ( ludi ), koje su se prvobitno sastojale od kolskih trka i natjecanja atletičara.
Izvor, Maškin N.A.: Povijest starog Rima.
Dunjalučar 