Mala odjeća

Danas sam složila gomile i gomile tvoje male odjeće
Mami suze su krenule, što od nevjerice, što od tuge, što od sreće
Tvoje smaragdno-sivo-smeđe oči
pratile su svaki moj pokret
A ja sam željela da proživim opet i opet
Svaki trenutak u kojem sam te u ovim gegicama grlila
Svaku fleku i minutu kad si mi ručicama pohrlila
Svaki tvoj glasni smijeh u toj haljini
Ali niko još nije pobjegao sudbini
Odrastanja
Iako o Petru Panu sanja

Jutros si ustala na noge u krevetiću
Još malo pa dobila si krila, leptiriću
Krila meleka iz bebećeg svijeta
Mirisa zumbula i onog plavog cvijeta,
Zvanog veronika
Srce mi se razvuklo kao harmonika
Bez zvuka ili nadsvjetovnog zvuka
Moj život je nemirna luka
Otkako si uplovila u njega
A um tika-taka i penje se na vrh brijega
Briga
Ali ja bih opet i opet sve
Samo bih uživala više
Bez kajanja i žaljenja, okupana kapima kiše
Ponovnog rođenja od rađanja života
Potpuno svjesna šta je to Ljepota.

---

---

Nas dvije

Iz mog tijela u svijet jedna duša je izašla
U isto vrijeme izgubila sam se i pronašla
U buri ranjivosti, odlučnosti
Gubljenja i vraćanja nevinosti
Krivice, suza i traženja da se sebi oprosti
Ne znajući više kako da se premosti
Promjena djeve u sebi u majku novorođenu
Tražila sam u sebi onu staru ženu
Ali nje nije bilo više –
Rasula se poput kiše
Po trotoaru novog života
Rasula se ta ljepota
Cureći poput majčinog mlijeka
I tako nastala je rijeka
Iz koje duša se napaja
Rijeka, koja me s onim iz mog tijela spaja
Ono što bio je trudnički stomak
Sad su ruke,
Sad su oči,
Sad su usne,
Sad su nabrane obrvice,
Sad su bucmasti pregibi,
sad su obrazi
Obasuti hiljadama poljubaca prštećih
Nema više one stare i ja joj kažem: “Zbogom.”
I ja joj kažem: “Dobrodošla.”
I ja joj kažem: “Znam da nije lahko,
Ali POLAHKO…
Polahko, i vas dvije ste bile jedno
Ostat ćete zajedno
A onda Put života dalje određuje
Neka se nova TI raduje i samo diše –
Jer OVAJ TRENUTAK je najbitniji.”

Našla na je naša Merjem

(Pjesma jedne trudnice)

Kad se svijet zatvorio, u sebi sam počela tajnu nositi
Duboko sam disala, srce je dušu počelo prositi
Nisam znala, ali sam znala da moja Merjem raste u meni
Odnoseći očaj, boli i bijesove, vraćajući me meni kao ženi
Sve postalo je sitno nalik morskoj pjeni
Na površini plavetnog mora nepreglednog
Blizina smrti nas je užasavala, pa ŽIVOT udahnuo nam je Uzvišeni Bog
U čarobne kristale suze pretvarajući
Nadu i dah u grudima vraćajući

Od udara oluja i hodanja po šiblju izgubili smo put Kući
Ali nismo odustajali – po labirintima tumarajući
tražili smo tračak svjetlosti u mraku dubokom
Gledali smo trećim, srčanim okom
I ugledali izlaz iz tunela u daljini
Trčeći ludo, čupajući se tmini
Iz ralja u kojima nas je držala do iznemoglosti
Tražeći kao hranu naše kosti
Ali uspjeli smo joj pobjeći jer smo vjerovali
Vjerovali do posljednje životne čestice
Poput suncokreta okretali smo lice
Ka Izvoru Svjetlosti
Moleći da nam oprosti
i za sekund sumnje da ćemo izlaz naći
i da će nas milost ljubavi dotaći

Svijet se zatvorio a naša srca sad su nepovratno otvorena
Za ljubav… U meni raste žena
Ženom me oblikujući
Našla nas je naša Merjem,
našli smo naš put Kući.

Svijet koji smo nekad znali

Niko ne zna kuda vode ove tračnice
Gledam tvoje smaragdno-safirne oči, upijam tvoje lice
Dišem trenutak, hiperventiliram paniku
Uzimam boje i kistove i pokušavam napraviti sliku
U kojoj nikad nisam doživjela bol zbog sestrinog gubitka kose
U kojoj tvoje i moje ruke u naručju čedo nose
U kojoj ljudi ne pjevaju na balkonima izolacije
U kojoj ne guše nas informacije
O apokalipsi, propasti svijeta
U kojoj još uvijek šetam šumom u mirisu cvijeta

Sa kista umjesto boje suze kapaju
Ali moje grudi duše još se nadaju
Slici iz bajke gdje kristalna suza liječi
I oživljuje, zidove u šarenilo kreči
I ruši
U mojoj duši
Opstaje nada da ove tračnice vode
U SVIJET KOJI SMO NEKAD ZNALI.

Jasmila Talić – Kujundžić rođena je 1989. godine u Banja Luci. U Zenici je provela djetinjstvo i mladost. Završila je studij Psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje i danas živi. Radila je sa djecom i mladima u dnevnim centrima i školama. Uređivala je omladinski časopis „Preventeen“ šest godina i pisala je za razne portale, antologije, zbirke. Trenutno piše za portal Psihološki prostor i već odavno sprema zbirku poezije i roman. Majka je jedne divne djevojčice.

---