Ivan Slamnig, hrvatski pjesnik, prozaist, esejist i prevodilac, rođen je 1930. godine. Pohađao je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a kasnije je na istom fakultetu predavao na odsjeku za Komparativnu književnost. Prevodio je sa ruskog, engleskog,  talijanskoga i švedskoga jezika. Objavio je niz djela: Aleja poslije svečanosti, 1956; Odron, 1956; Neprijatelj, 1959; Naronska siesta, 1963; Povratnik s mjeseca, 1964; Monografija, izabrane pjesme, 1965; Disciplina mašte, 1965; Limb, 1968; Analecta, 1971; Bolja polovica hrabrosti, 1972; Pjesme, 1973, Svjetska književnost zapadnog kruga, 1973; Hrvatska versifikacija, studija, 1981; Dronta, 1981; Izabrana djela, PSHK, knj. 167, 1983; Sedam pristupa pjesmi, eseji,1986; Firentinski capriccio, 1987; Sead Scholae, 1987; Relativno naopako, 1987, 1998; Tajna, 1988; Sabrane pjesme, 1990; Sabrana kratka proza, 1992; Stih i prijevod, 1997, Barbara i tutti quanti: izbor iz djela, 1999; Svjetska književnog zapadnog kruga, 1999; Ranjeni tenk, 2000. Umro je 2001. godine.

---

Ubili su ga ciglama

Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
pod zidom, pod zidom, pod zidom.
Žute mu, kosti: hlape u, iglama,
a bio je, pitom i, pitom.
Jedan žuti, i brkati: jedan crveni, crknuti,
jedan zelen, i rogat ko jelen,
u sjeni, pljesnivog, zida,
ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
crvenu, mrlju su, prekrili, priglama,
iz svega se, izvuko, samo, repić:
otpuzo, pa se: uvuko, u zid,
u zid, uži, duži.

Razmišljanje slijepca o suncu i mjesecu

Sunce šušti kao lišće,
mora da je neko stablo
oblo koliko i toplo.
Mjesec pršti kao staklo,
on je neka vrsta leda.
Zašto samo ne da glasa,
kada kažu za nj‘ da gleda?
Po svoj prilici, da njega
izmislili su Okaši,
a u Suncu tek toplinu
personificirali su
nemoćni, da čisto misle.

---

---

Bijah jednom jedan luđak

Bijah jednom jedan luđak,
na dnu ulice mi kuća.
Imao sam mali dućan.
Prodavao sam žute knjige
ružičastim djevojkama.
Ali jednog modrog dana
nesta mojega dućana,
izgori mi, rastopi se.
Mislim, pitam druge ljude
mora tako li da bude?
Drugi ljudi pametni su,
ne brinu se za te stvari.

Himna paradajzu

o crveni paradajzu, iliti rajčice
što mi stojiš na prozoru raznih veličina i oblika
ima vas
kvrgavih
ima vas
jajastih
poput lopte za rugby
ima vas okruglastih i kojekakvih
simpatični ste mi sada
ne znam točno zašto
inače mi uglavnom smetate
i simbol ste mi moga ropstva
u ovoj
maloj
sobici
(koja je vrlo uska i malena
i neugledna i neugodna i zidovi prljaju leđa,
a katkad
i sa stropa
padaju
komadići
nečega)
u kojoj se pored veša
koji stoji na posve klimavoj (mojom zaslugom)
stolici.
i inih nepotrebnih stvari
i paradajzi suše.

Mi na podu

Mi na podu ležali smo
motreć noge stolovima.
Mi u travi ležali smo
motreć brke skakavcima.
Mi na pijesku ležali smo
gledajući kako žuti
prsti vrba rijeku žmahu
liščiće dok nam grožđe
prepoizodnosijahu.

Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:

Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.

Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka: