Showman
Ležao sam pod suncobranom na terasi hotela Brown Beach House Croatia i uživao u pogledu na katedralu Sv. Lovre i kulu Kamerlengo. Zatim je moj pogled klizio preko bliješteće azurnoplave površine mora gdje sam ugledao zračnu luku Kaštela a preko mora razapet novi most. Taj most, koji sad povezuje kopno s otokom Čiovom za mene je nešto novo, što nije postojalo u mom sjećanju. Nisam bio u Trogiru punih trideset i pet godina. Sama zgrada hotela, zvali smo je Duvanjka* vratila me u djetinjstvo. Još uvijek isti miris raslinja oko nje, isti miris mora. Samo nema mirisa duhana. Oko duhanske stanice mi djeca smo se često igrali ‘kauboja’ pa kad bi se ugrijali i umorili samo bi prešli cestu i bacili se u more.
Jedna nizozemska TV kuća pravi zanimljive programe i ja sam sutra glavna zvijezda programa. Program se zove ‘Provjereno’!
Čekao sam svoju djecu koja sutra dolaze avionom. Svi su dobili poziv od produkcije i posebnu ponudu. U zamjenu za sudjelovanje u showu dobit će plaćenih sedam dana ljetovanja u ovom luksuznom hotelu. Dakako, punoljetni a željni zabave, svi su prihvatili i potpisali ugovor, iako je bila tajna koja je njihova uloga u tom popularnom ‘survival’ programu…
Bila je strašna vrućina te godine u Trogiru. Otac i majka su ustajali u ranu zoru, doručkovali bi zajedno, a mene su pustili da spavam koliko god hoću, jer je počeo školski raspust. Otac bi zatim otišao u luku na posao, a majka bi se bavila kuhanjem i kućnim poslovima.
Bio sam jedinac, roditelji su me dobili već kad su izgubili svaku nadu. Majka me prosto obožavala, a otac je nastojao biti strog, ali sam osjećao da su ta nastojanja samo ‘zbog svijeta’. Kad sam ušao u pubertet njegov savjet je bio:
Moraš biti pravi muškarac, a oni nikad ne plaču. I poštivati i voljeti žene!
Kad sam napunio petnaest godina majka je napravila kolač od rogača i pozvala susjede i njihovu djecu. Svi smo se poznavali, a mi djeca smo svi išli u istu školu.
Došla je i naša prva susjeda Milena, koja je upravo završila studij u Zagrebu. Kako je nisam vidio par godina, u prvi momenat sam je jedva prepoznao. Imala je dugu crnu kosu, vitku figuru, govorila je ‘po zagrebački’. I pušila je.
Drugi ili treći dan poslije mog rođendana prolazio sam kroz vrt koji se prostirao između naše dvije kuće. Iz vrta je pucao pogled na more. Milena se sunčala na njihovoj strani. Mahnula mi je da joj priđem. Iako smo se poznavali cijeli život bilo mi je odjednom nekako nelagodno. Njeni dugi nalakirani nokti, njen majušni kupaći kostim, njen glas – sve me to zbunjivalo.
Dođi, htjela bih te zamoliti da trkneš do kioska i kupiš mi kutiju cigara. Hajde molim te..
Svakako, svakako, odgovornih spremno.
Kad sam se vratio nje nije bilo u vrtu. Uputim se na njena vrata, provirim.
-Uđi, uđi, vrata su otvorena, evo sad ću ja.
Glas je dolazio iz kupaonice. Spustih cigarete i ostatak novca na stolić u dnevnoj sobi i okrenuh se da pođem kući.
U tom momentu ugledah Milenu kako izlazi iz kupaonice. Bila je u tankoj svilenoj jutarnjoj haljini, kroz koju sam jasno vidio konture njenih grudi i crni trokut. Haljina je bila pričvršćena u struku, ali se na svaki Milenin pokret otvarala, tako da ugledah lijepe mišićave obline njenih nogu. Meni se sve okrenu u glavi, stajao sam tako opčinjen i gledao u nju bez riječi…
Ne idi, hajde da zapalimo po jednu!
Ne pušim, rekoh
Hajde, ja ću te naučiti.
Ne mogah ništa više progovoriti od uzbuđenja. Ona ispruži ruke i posadi me na kauč. Zapali jednu cigaretu sebi, a drugu meni. Ja povukoh jedan dim i tko sam se zakašljao da sam je odmah ugasio. Ona se pušeći blago zavali na jastuk i raširi noge. Gledao sam među njene noge a nešto je raslo u meni, kao plima. Krv mi je jurnula u glavu. Svaki dan sam viđao polugola ženska tijela, na plaži. Ali ovo je bilo nešto drugo.
Gdje ti je majka u ovom momentu? upita
Spava, ona popodne zamrači prozore i odspava.
A moja je otišla na sedam dana kod kćeri u Konavle. Znaš, sestra mi je rodila. Sama sam, a tako je vrućeeee…izgovarajući to maznim glasom, ugasi cigaretu i uze svojim rukama moje dlanove pa ih stavi na svoje nabrekle sise. Onda obujmi moju glavu i polako je privuče između svojih nogu.
Pomiriši je malo, tek sam se okupala. Poslušah. Davala mi je upute što da radim, dok se istovremeno uvijala i mazno uzdisala. Osjećao sam kako je vruća iznutra, gušio se u toj slatkoj tečnosti koja je izvirala iz nje…radio po njenim uputama, dok nije vrisnula uživajući. Zatim me posadila na kauč i hitro skočila na moju ukrućenu muškost. Bili smo okrenuti licem u lice, namjestila je moje ruke na svoje bradavice, pokazala mi kako da ih nježno gnječim. Gledao sam opčinjen u to lijepo lice. Zatvorila je oči i uživala. Jahala je ta mlada ždrebica sigurnim pokretima, zabijajući se sve dublje i dublje, sigurno držeći uzde. Malo je reći, moja pubertetska glava je prosto eksplodirala, činilo mi se da kao da lebdim, stremim ka suncu.
Ponovili smo igru još jedanput. Prošlo je poslijepodne u času i ja sam se polako preko vrta ušuljao u kuću na večeru.
Milenina majka je javljala da su se pojavile komplikacije s rodiljom i da mora ostati cijelo ljeto kod kćeri. Zaručnik joj se javljao negdje iz Južne Afrike, gdje je plovio na brodu.
Sutradan, čim je majka počela sa svojom ‘siestom’ ja sam pretrčao vrt…i vrata su bila otvorena.
-Zar ti više ne ideš više na vaterpolo? upita me otac poslije nekog vremena kad smo sjedili za večerom.
Ne oče, zar po ovoj vrućini? smušeno odgovornih, okrenuvši se od njega da bi izbjegao njegov pogled .
A vidim i da si počeo pušiti. Prepadoh se, pa nabrzinu slagah mucajući:
Nisam, to su cigarete od Nenada. Slučajno ostale kod mene. Znaš da on puši. Majka brzo uskoči, kao i uvijek :
Pusti dijete nek jede. Vidiš da je gladan kao vuk. Raste.
Danas mislim da je otac već znao. A majka, majka bi me branila i da sam čovjeka ubio!
Skoro svako popodne je bilo naše. Ugovorili smo tajni znak. Ako ugledam onu njenu jutarnju svilenu haljinu da visi na štriku – prolaz je slobodan. Vrata su otvorena. Vrata raja.
Milena bi se mazno uvijala oko mene gola, pripremivši ulje od lavande, uzdišući:
Ah, tako je danas vruće, vrućeeeee. Navuci te roletne, napravi nam hladovine. Zaključaj vrata. Stavi još leda u limunadu…masiraj me polako, takoooo, ljubi ovdje, ovdjeee , govorila bi šireći noge. Ja bih polako kružio, masirao njene sise, ona bi uzdisala, teško disala, i sva nabrekla puštala sokove koje bih ja sve popio. Zatim bi uzela rukom moj nabrekli ud i polako ga uvodila u svoju nutrinu. To ljeto me podučila svim mogućim finesama tjelesne ljubavi. A bila je tako dobra učiteljica! Naravno, ja to tada nisam znao, jer mi je bila prva, nisam je imao s kime usporediti.
Tko je tebe sve ovo naučio, kad si ti počela? pitao sam je jedanput kad smo ležali znojni i pušeći.
Jedan turist, kad sam imala trinaest godina. Švabo. Ti znaš da smo mi uvijek ljeti imali turiste. Jedanput je kod nas uzeo sobu jedan njemački par. Intelektualci. Majka i otac su radili u jednom hotelu i kako je bila puna sezona morali su od jutra do mraka raditi u hotelu. Privatno su izdavali jednu sobu, samo parovima, jer se onda nisu morali brinuti što bi se moglo desiti sestri i meni dok su oni na poslu. Sestra se baš tada prvi put zaljubila i čim bi majka otišla na posao ona bi trčala na plažu i tamo ostajala po čitav dan. Počeo je školski raspust i ja sam uživala čitajući i vukući se u pidžami po kući. Švabica je bila botaničarka i u rano bi jutro požurila u brda. Tako je ona uživala u svom godišnjem odmoru. Tražeći rijetke biljke. Švabo bi provodio dan po svojoj želji, kupajući se i šetajući po plaži. Navečer bi bračni par išao skupa na večeru.
Trećega dana Švabo je ostao kod kuće, žalio se na bol u stomaku. Ustvari, predator je bio naumio meni praviti društvo. Uzeo je neko ženino botaničko ulje i pričao mi o njegovim dobrim svojstvima. Čak me uvjerio da od njega sise rastu! Pristala sam da me izmasira. Zatim je tražio da ja njemu učinim isto. Drugi dan je išao dalje, masirao me i počeo ljubiti. Uh, svidjelo mi se…treći dan mi je raširio noge i masirajući me polako uvukao jezik u moju vruću pičkicu. Još više mi se svidjelo…Svaki dan me poučavao nečemu novome, ali ono glavno nije uradio. Kao da ga to nije ni zanimalo. Manijak! Kad je završio njihov godišnji i oni nestali, ja sam upoznala moje tijelo bolje nego na ikakvom času biologije. Samo, bili su to ljetni časovi u hladu moje dječje sobe. Jedino što je starkelja zahtijevao bilo je da nikom ne smijem reći! Inače, neće moji roditelji biti plaćeni, rekao je. A, mi smo od turizma živjeli, uvjeravala nas je mama svakodnevno.
-Naravno, kasnije sam se usavršila navečer po plažama, smijući se rekla je Milena.
Ljeto se bližilo kraju. Jednoga jesenskog dana, našao sam Milenina vrata zatvorena. Zaručnik se vratio. Znao sam da je gotovo.
Kasnije se u mom životu pojavilo mnogo žena, ali nisam nešto posebno bio zainteresiran za osvajanje dama na duže staze. Mene je zanimao samo seks. Ništa ljubav i romantika. Od toga sam se ježio. Uvijek sam tražio neko specijalno iskustvo, nešto zabranjeno. Usavršavao sam tehniku gledajući porno filmove i čitajući Kamasutra…
Nakon nekoliko godina preselio sam se u Amsterdam. Poslije nekoliko dana spavanja po hotelima odlučio sam brzo naći jeftinu sobicu. Nudila se jedna u privatnom stanu. Unio sam svoj kofer i pružio ruku Nizozemki u najboljim godinama. Živjela je s malodobnom kćeri u velikom stanu u Centru. Sutradan je ona rano otišla na posao. Bio je moj prvi radni dan pa sam požurio u kupatilo i skinuo se. Ne zatvarajući vrata, stao sam ispod tuša, kad u ogledalu spazih čupavu glavu djevojčice kako viri kroz odškrinuta vrata, pogleda prikovanog ispod moga pojasa. Iziđem onako gol i upitah je :
Koliko godina imaš?
Četrnaest, gospodine. A Vi?
Dvadeset i četiri, rekoh.
Nisam gubio ni časa, odvedoh je u svoju sobu. Položih je na krevet i sav uzbuđen njenom dječjom nesnalažljivošću upitah:
Je li ti ovo prvi put?
Jest, reče ona. Milovao sam joj male sisice, koje su polako bubrile, pa je onda postavih da sjedne na mene. Polako se nabijala. Nakon nekoliko dana mala je sama izjutra dolazila u moju sobu, čim bi majka za sobom zalupila vratima. Ali, jedno jutro se majka vrati nešto uzeti i zateče nas usred ljubavne igre.
Uzela je telefon i rekla:
Ili odmah napolje ili zovem policiju?!
Odmah napolje, rekoh. I prije nego mi je zalupila vrata, onako bijesna povika:
P e d o f i l u!
Ma zamisli glupače, ja pedofil?!
Izvolite, sjedite.
Sjeo sam, a oni su stajali oko mene. Sva trojica u civilu, ali naoružani.
Oprostite, što sam pozvan? Uvijek sam bio dobar građanin, plaćao porez…počeo sam oprezno.
Gdje ste radili otkad ste u Nizozemskoj?
Pa…pa zadnjih dvadeset i pet godina u seks-industriji, znate što bi se reklo ‘entertainment’ , zabavljali smo turiste u Crvenom kvartu.
Kako?
U noćnom klubu ‘Paradise’ sam s partnericom izvodio seks na okruglom podium . Okolo nas je sjedila publika…i uživala. Većinom turisti, ali i domaća publika. Znate, tu je bio neviđeni luksuz. Viski je tekao potocima. Naročito je vikendom i praznicima bila ludnica. Ponekad smo izvodili četiri pet puta seks-točku u jednoj večeri. Sve u originalu. Uopće nisam glumio. J a s a m u ž i v a o! Vlasnik je dobro plaćao, publika nas je bogato nagrađivala.
I uvijek s istom partnericom?
Ne, neke nisam ni poznavao. Poneke bi opet, stale s tim poslom čim bi kupile stan…ili se bogato udale.
Jeste li uzimali drogu, za bolji seks?
Moje kolege i partnerice jesu, ali ja nikad. Nije mi uopće trebalo, za mene je zapravo seks droga. I zadovoljstvo.
Mogu misliti, reče onaj namrgođeni.
Zato sam tamo bio unikatan! uskliknuo sam s ponosom. Zarada je bila odlična, a preko dana sam imao puno vremena za spavanje i sportsku školu. Nikad nisam htio osnovati obitelj ili ne daj Bože imati djecu. Brrrr. Od toga se ježim. Znate, svakoga je Bog za nešto stvorio. Eto vas naprimjer da pratite i špijunirate ljude. Poštene ljude , kao ja …počeo sam filozofirati.
Ostavi ti nas…zaustavi me jedan od njih. Jeste li još nešto pored toga radili?
Ponekad. Bio sam eskort bogatim damama. To je tek bila zabava i lova!
I, ništa više?
– Oh, ja, snimio sam par porno filmova, koji se i danas gledaju po kućama.
A, prodaja sperme?
Pa da, zagrcnuo sam se, na to sam posve zaboravio.
Ali, to ne radim već dugo. Kažu mi, niste više mladi…
Kome ste ustupali spermu?
Prije par godina mi je u noćnom klubu pristupio jedan gospodin, jedan doktor, i pitao da li bi ponekad ustupio spermu. Rekao sam:
Da, ako dobro plaćate.
Svakako , odgovorio je. Zatim sam ponekad išao u njegovu laboratoriju izvan Amsterdama i za par minuta bi bio gotov. Nikad nisam brže i lakše zaradio lovu…
– Koliko ste dugo ‘ustupali’ spermu? Znate li ime profesora? prekide jedan od njih moje lamentiranje o zaradi.
Povremeno, više od dvadeset godina. Dr. Smith je poznato ime u cijeloj zemlji. To je uvaženi profesor svjetskog glasa, koji je pomogao tisućama žena roditi umjetnom oplodnjom. Humanist!
Jeste li se dalje zanimali što se dešava s Vašom spermom?
A što bih, nasmijah se toj gluposti. Kud ovi smjeraju, mislio sam zabrinuto u sebi. Samo da mi ne otkriju onaj tajni račun u Švicarskoj. S njima čovjek nikad ne zna.
Jedan od njih, mračnog pogleda i lica, koji do tog trenutka još nije progovorio, sjede do mene i pruži mi čašu vodu. Unese mi se u lice i reče:
– Gospodine M. mi već duže vrijeme pratimo profesora i njegova ‘istraživanja’. Specijalni odjel Porezne službe upravo pregleda njegove papire od zadnjih dvadeset i pet godina. O Vama znamo gotovo sve. Već smo tajno uzeli Vaš DNA. Naceri mi se u lice pa procijedi:
Vi ste otac trideset i šestoro djece. Čestitam!
Vruće je ovo trogirsko popodne. Kamere zuje, sve je perfektno pripremljeno. Izlazi jedan po jedan kandidat u ovom svojevrsnom ‘survival’ showu, predstavlja se i priča o svome životu. Svi zapravo imaju jednu zajedničku crtu u svojoj biografiji. Naime , svi oni traže biološkog oca.
Nato ja, izlazim na scenu, i znojeći se na trogirskom popodnevnom suncu, širim ruke i kao pravi i istinski showman izgovaram:
-Draga djeco, došao je kraj vašim potragama i dilemama. Ja sam vaš otac! Ovdje u Trogiru su vaši korijeni. Provjereno!
*Duvanjka
Duhanska stanica u Trogiru je podignuta u doba vladavine austro-ugarske , kao i u mnogim drugim mjestima Dalmacije. U njima se vršio otkup duhana iz dalmatinskog zaleđa i Hercegovine. U duhanskom stanicama se također vršila tehnologija obrade duhana, da bi se gotov produkt dalje plasirao morem u Europu. Duhan je bio državni monopol pa su stanice bile dobro održavane i osigurane od krađe i zloporabe. Za lokalno stanovništvo duhanska stanica je pružala radna mjesta i tako omogućavala dobar životni standard.
Ovu povijesnu zgradu kupila je i renovirala nizozemsko / izraelska hotelska korporacija i danas je tamo hotel Brown Beach House & Spa, najluksuzniji hotel u Trogiru.
Autorica: Dragica Križanac
Bilješka o autorici:
Dragica Križanac je rođena 1957 godine u Vitezu Bosna i Hercegovina, gdje je odrasla , i završila srednju školu. Nakon toga upisuje studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Sarajevu , gdje diplomira 1986 godine. U srednjoj školi i studentskim danima pisala je pjesme, koje su često čitane u Jutarnjem programu na Radio Sarajevo. Prije rata vodila je specijalnu biblioteku i dokumentacioni centar vojne industrije u Vitezu. Od 1992 g. živi i radi u Amsterdamu. Ponosna je majka dvoje odrasle djece. Uči nizozemski jezik, vraća se postepeno svojoj profesiji i počinje pisati i prevoditi. Specijalizirala se za kratku priču i poeziju. Objavljuje kratke priče i poeziju u književnim časopisima i portalima u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj. Članica je hrvatske udruge Kvaka, u čijem književnom časopisu publicira. Njena poezija se čitala u emisiji ‘Anđeli bez krila putuju svijetom’ Prigorske TV Hrvatska. Administratorica je Facebook grupe ‘Literatura-lijepa riječ’.
Dunjalučar 