

Ašik srce
Ljubav bez boli,
ljubav nije!
Ljubav ako ne boli
onda privid to je!
Priznaj ašiče,
to što u tvojim grudima
plamenim ognjem gori…
Zar to ljubav nije?
Zar to svemir svojim
plamom ne plamti?
Pusti neka gori..
Pusti neka izgori!
Kakav je život ako ljubavi nema?
Hladan i prazan,
zaludu pređen put
do smrti od rodjenja.
Besmislen i nebitan…
Postojanje u odsustvu ljubavi,
zar se postojanjem može nazvati?
Oh ašiku, na sedždu pani,
odu zahvalnosti pribavi,
Onom ko ti od ljubavi Svoje dade,
pa ti zastor sa srca skide.
Jer da ljubav igra nije,
ti, milošću Njegovom saznade.


Bijela ptica
Gospodaru moj,
Budi uz mene kada melek smrti dodje
i stane vući moju dušu;
neka ju polahko Tebi vrati
Tvoja jeste i putem ka Tebi
neka ju s pažnjom prati.
Nježna je i krhka.
Uplašena.
Željna bezgranične ljepote
i ljubavi sa Izvora.
Dočekaj ju milošću Svojom,
učini da se ašik duša ka Tebi vine,
poput ptice bijele koja,
umjesto kaveza
slobodu plavog neba snije!
Učini da sehadet Jednoce Tvoje,
ovo srce izgovori i
svjedoči kako Tvoj Resul
posljednji Poslanik je!
Spasi me azaba kabura
i zekun voća vatre koja prži!
Daj mi svjetlosti na sve strane duše moje
da se sa svjetlošću Tvojom miluje.
Želim postati ptica rajska,
ona već tamo bila je!
Ova ljubav samo za Tebe je,
Tebi pripada i samo
o Tvome licu sanja;
Učini da buđenje moje
bude vječnost pored milosti Tvoje!

Traganje
Ja Allah, Ja Selam,
Ti si mir
i mir samo od Tebe dolazi!
Dušu moju mirom ispuni
i daj da srce
u ašku za Tobom uzdiše!
Ti donosiš smiraj klonuloj duši,
misao o Tebi poput sunčeve zrake
grije biće moje.
Svaki nemir moj u smiraj pretoči,
i sa Izvora ljubavi,
krčag prazan natoči!
Ruku dignutih ka nebu,
srce u njedrima šapće
učini me dostojnom ljubavi Tvoje,
ne liši me nikada blizine Svoje!
Bez Tebe, ja sam niko!
Ništa.
Bez Tebe ne postojim!
Putnik sam bez kompasa;
školjka bez sedefa,
koja nikada biser iznjedriti neće.
Ti, koji brige otklanjaš lahko
čuj molitvu srca moga.
Zavoli ga Bože, ovo srce moje!
Da usamljeno i nemirno
Po pustoj zemlji ne hoda!

Bilješka o autorici:

Aida Kuko, rođena je u Mostaru, Gimnaziju “Aleksa Šantić ” – jezički smjer i fakultet zavrsila u rodnom gradu. Trenutno živi i radi u Kairu. Majka je dvoje djece, radi kao direktor jezičke privatne skole. Voli čitati i pisati. Amaterskim pisanjem se bavi još od osnovne škole. Govori engleski i arapski jezik.
