Tuđa krv, moja odgovornost


Tuđa krv, moja odgovornost

Simone de Beauvoir, Tuđa krv, Sarajevo, Buybook, 2021., prevela Tea Mijan


O, nevoljena! Da sam ranije umakao zamkama opreza, otvorio bih svoja vrata, raširio bih ruke i srce. Nijem, beskompromisan. Neću mrdnuti ni prstom ako će neko zbog toga poginuti. Pritišćući zemlju čitavom svojim nepomičnom težinom. Ti umireš. Drugi polako umiru, tijela izbrazdanog udarcima, kože zalijepljene za kosti. Dva miliona zatvorenika cvokoću iza bodljikavih žica. Mala Rosa je skočila kroz prozor. Našli su ga u njegovoj ćeliji, zadavljenog vlastitim gaćama.

Roman francuske filozofkinje, spisateljice, feministice, Simone de Beauvoir, prvi put je  objavljen 1945. godine, neposredno nakon II svjetskog rata, kada je izazvao burne reakcije, a i danas intrigira čitatelje kao testament jednog vremena, promišljanje o čovjekovoj slobodi i odgovornosti. Buybook objavljuje ovaj roman 2021. godine, u okviru programa “Kreativna Evropa”, pod okriljem projekta Od jedne pandemije do druge: 100 godina evropske književnosti u 10 knjiga. To je bitno naglasiti jer nas je upravo period pandemije korona virusa, milioni zaboravljenih smrti, otuđenih pojedinaca, naviknutost na svakodnevnicu u kojoj izvještaji o smrti postaju “novo normalno”, u državi koja se još uvijek oporavlja od ratom izazvanih svakodnevnih, apsurdnih smrti, natjerao da počnemo misliti o tome koliko smo zapravo  slobodni, šta naše odluke čine drugima.



Glavni lik “Tuđe krvi” je Jean Blomart, koji na početku romana sjedi kraj samrtničke postelje Helene Bertrand. Već je početak radnje mjesto na kojem Jean shvata da na svojim rukama nosi tuđu krv, stoga počinje promišljati o vlastitoj odgovornosti, prisjeća se upoznavanja sa Helene, njenog stalnog odbijanja i konačnog prihvatanja njegovih političkih aktivnosti, učešća u otporu i radničkoj revoluciji. Jeana možemo opisati kao intelektualca, međutim, njemu nije dovoljno da promišlja o problemima Pariza, Francuske i drugih zemalja koje je okupirala Njemačka. Umjesto toga, on odlazi u revoluciju, odupire se komforu koji mu je pružen rođenjem. Bira borbu za slobodu, dok ne shvati da svaki čin, koliko god plemenit bio, sa sobom nosi odgovornost,  umrljan je tuđom krvlju.

Siže romana ne teče pravolinijski, već se prošlost i sadašnjost prepliću nizom flashbackova, miješanjem različitih perspektiva, dočaran je osjećaj stalne željen za promjenom, slobodom. Iako radnja romana počinje za vrijeme rata, u njemu je opisano stanje neposredno prije rata, upoznajemo se sa društvom koje predosjeća nadolazeće užase. U radnju romana uvodi nas citat Svaki čovjek je pred svima odgovoran za sve (Dostojevski), čime je de Beauvoir nagovijestila i najavila glavnu temu njenog romana – svijest o vlastitoj odgovornosti koja se razvija tek onda kada se “zagledamo” u svoju nutrinu, a zatim pogledamo ljude oko sebe. Rat kao nekontrolisana navala, eksplozija nasilja, vrijeme je svojevrsnog bezakonja, uspostavljanja granica, kontrole društava i pojedinaca, to je vrijeme borbe za goli život, kako ga je definirao Giorgio Agamben.

Autorica je svjesna činjenice da u ratu vlada binarna opozicija mi/oni, međutim, ona je, također, svjesna paradoksa odgovornosti, ali i paradoksa slobode. Zbog toga Jean postaje istinski, bolno, svjestan svoje odgovornosti u trenutku Helenine smrti. Shvata da je njegova borba za slobodu donosila, između ostalog, i smrt, da ne može pobjeći od tuđe krvi. Jean prihvata odgovornost sa namjernom da se posveti odbrani slobode kao najvećeg dobra, stoga bježi od mira i prihvata hrabrost: Podarila si mi hrabrost da zauvijek prihvatim zločine i grižnje savjesti koje će me beskrajno razdirari. Nema drugog puta.

Kada je radnja romana ispripovijedana iz Helenine tačke gledišta, tada dobijamo najdublji uvid u feminizam i egzistencijalizam Simone de Beauvoir. Na primjeru Helene, mlade dizajnerice koja radi u porodičnoj radnji, i njenog odnosa sa Jeanom, autorica postavlje najvažnije moralne dileme, problem abortusa, preljube, (ne)učešće u revoluciji. To je lik koji doživljava najveće promjene, od djevojke koja ne razumije politiku, nasilje, i živi za ljubav, do djevojke koja daje svoj život za ideju slobode: A i ja sam tu, poput plamene punoće o koju se razbija vrijeme. Ovaj minut je stvaran zauvijek, jednako stvaran kao smrt i kao vječnost.


Autorica: Zerina Kulović

Knjigu možete kupiti u Buybook shopu.