Poezija: Sabrija Karahmet


Ko čovjek

Stajali su pored autobusa,
s druge strane peronskog panoa
sa rasporedom dolazaka i polazaka,
tako da sam mogao vidjeti samo njihove noge

Ženske cipele su kazale:
De provjeri još jednom jesi li ponio pasoš!
Muške patike su kazale:
Jesam, mama, u ruksaku mi je, ne brini!
Muške cipele su kazale:
Čuvaj se kad dođeš tamo,
ne hodaj svukuda!
Tamo ima onih nacista.
Muške patike su kazale:
Babo, naši su nacisti gori od njihovih.
Ženske cipele su kazale:
Spakovala sam ti pitu u ruksak,
da imaš za puta.
Muške patike su kazale:
Dobro, mama.
Muške cipele su kazale:
Javi se, čim tamo stigneš!
I čuvaj poso! Kad švabo vidi da si dobar radnik
neće ti faliti ništa.
Muške patike su kazale:
Ne brinite, biće sve dobro.
Daj da vas zagrlim, vrijeme je!

Onda su muške patike nestale
I autobus je krenuo s perona

Ženske cipele zajecaše:
Ode mi dijete!
A muške cipele im se približiše,
gotovo da ih dotaknuše
i drhtavim glasom kazaše:
Neka, stara.. Nek ide! Nek živi ko čovjek!



Sloboda

Fikro je
Pritisnut neimaštinom
Usjekao dva metra drva
U šumi
Kojom gazduje država
Za čiju slobodu se borio

Za dva metra
Tri je duga mjeseca
Iza zatvorskih rešetaka
Odšutio
I onako lišen slobode
Okopnio i sagorio

Vas osijedio
Lice mu se, nazor
Od bora izobličilo
I zima mu se
Oštra i neprolazna
Uselila u kosti

Došavši kući
Iz nje je iznio kavez
Sa žutim kanarincem
Otvorio ga
I ptici slobodnoodlazećoj
Šapnuo:
“Oprosti!”

Fundamentalizam

U dva sata
Iza ponoći
Nakon što je klanjala
Vitr namaz
Skuhala je
Majka Nazifa
Bosansku kahvu
Servirala uz nju
Bosanske lokume
I šerbe
Od avlijskih ruža
Đulbešećerki
Pa probudila
Sina Seada
Snahu Ramizu
Unuka Edina
I unuka Sabriju
Da svi zajedno
Na televizoru
Marke “EI Niš”
Gledaju boks meč
I navijaju
Za Matu Parlova

Bilješka o autoru:

Sabrija Karahmet, rođen u Zenici 1971. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, i gdje i danas živi. Po zanimanju je policajac. Njegova poezija je do sad objavljivana na njegovom facebook profilu, na stranicama nekoliko internetskih portala i u programima nekih tv kuća. Prošle godine je objavio svoju prvu knjigu, zbirku autobiografskih priča, pod naslovom Priče iz retrovizora, za koju je recenziju napisao akademik Abdulah Sidran.