Hemske planine
„Ma ko je bolji, ko je velelepniji, ko je božanstveniji nego li ja?“, bulaznio je trački kralj Hem, obučen u svoju bijelu togu s maslinastom krunom na glavi koračajući oko velikog kaleža u kojem je huktala vatra.
„Niko moj kralju! Niko od tebe, sine Boreje, nije ljepši.“, milozvučnim riječima mamio je Tifon kralja, umotavajući ga u svoje reptilno tijelo golicajući njegov vrat svojim dugim otrovnim jezikom isprepletenim šećerlamom laskavosti i oportunizma.
„I ko je taj Zeus koji se usuđuje da kaže kako je on Bog!?“, širio je ruke halucinirajući u svojoj nepostojećoj moći i svemoćnoj sujeti.
„On je bog nad bogovima kralju, ali vi ste veći bog od njega, on nema ono što vi imate, on je gospodar Olimpa, a Vi ste bog vaših planina i dolina!“, kikotao se Tifon, ta licemjerna, zlonamjerna i podmukla zmija, namjerno razhuktujući sve veći jaz vatre među već zaraćenim Zeusom i Hemom.
„Znam šta ću učiniti moj najdraži prijatelju! Glasnici!“, pozvao je glasnike kralj Hem u svoju odaju. “Napisat ćete proglas svim narodima hemskih planina!“, sjeo je na svoje zlatno prijestolje naslanjajući ruke na naslonjač izliven u obliku medvjeda koji na glavi drži dva gavrana.“Od danas pa nadalje, naređuje se narodima hemskih planina da vjeruju samo u jednog boga, i to u boga- kralja Hema! Za ovaj narod ne postoji pametniji, bolji i ljepši bog, njemu neka se klanjaju i od njega neka oprost traže! Zabranjuje se pominjanje imena Zeusa i Here!“, munje su počele udarati od zlatne stubove kraljevske palače.
„Gospodaru, bog Zeus nije zadovoljan izrečenim!“, drhtali su od straha pisari i kraljevski poklisari. Tifon se zvlačio među stubove pročelja provocirajući Zeusov gnjev siktanjem, recitujući melodiju u kojoj mu kazuje kako nema više pomoći za Hema koji je pao upotpunosti pod njegovu kontrolu samoopčinjenosti i idolpoklonstva. „Zašto mislite gospodaru da će se narod lako pokloniti vama?“
„O ti drzniče!“, zatresla se palača od kraljevnog urlika,“ Ja sam kralj nad kraljevima, božanstvo nad božanstvima, sam sam sebe postavio na ovo mjesto i niko mi nije ravan! A kad već pitaš, moj narod, moj nebeski narod, moj najdraži narod je najbolji narod na svijetu! Mislio si budalo da ćeš tek tako izaći pred njih i reći kako je kralj Hem bog? Obasut ćeš ih zlatom, sve bespravne radnje im dozvoliti, grijehe im oprostiti, vina i prostitutki im kao dar priložiti, filozofe i pametne koji se tome budu protivili pobiti, lažnim obećanjima ih omotati. Ah taj moj najbolji narod, zaboravit će šta si mu obećao koliko sutra, ali će živjeti u uvjerenju kako me mora štovati kao boga!“
„O ti prokletniče!“, prolomio se nepoznat glas dok su munje udarale oko kralja Hema.“ Koji slušaš one koji ti žele zlo, koji nepravdu nad ljudima sprovodiš i sebe s bogovima ravnim smatraš. Sudnji ti je dan došao! Proklet bio vječno, bio hrana Kerberovim demonima i svim zlim silama, vječno tvojim zemljama vladala sujeta, zloba, licemjerje, demonizam i razvrat, neka ova tvoja zemlja nikada sreće, mira i blagostanja ne ugleda, neka vječno ovaj tvoj narod robuje ljudima bez razuma, neka su prokleti vječno svi porodi koji ovdje budu život živjeli!
Neka ih vječno sasjeca sablja ljudske gluposti, tuposti, sablja izlivena od siromašnog čelika satkana od predrasuda i podjela!“, zadnju munja pokosi Hema, koji pade mrtav u vatreni kalež.
Tifon bijesan od svoje srdžbe na Zeusa podiže sve hemske planine u zrak bacajući ih na njega, no Zeus uspje da odbrani sebe na nebu, pa raskomada planine zajedno sa Tifonom. Niz hemske planine tada poteče krv među dolinama gdje nekad proticahu hladne rijeke. Osmanlije hemske planine nazvaše Balkan, vijekovima poslije sukoba boga i hemskog kralja. Novo ime nije uništilo staro prokletstvo Zeusovo.
Autor: Armin Šetić
Bilješka o autoru:
Armin Šetić rođen je 2002. godine u Sarajevu, gdje završava Šestu osnovnu školu i Četvrtu gimnaziju Ilidža. Poslije završene osnovne i srednje škole upisuje Internacionalni Univerzitet u Sarajevu, smjer- Pravni Fakultet. Godine 2018. objavljuje svoj prvi roman “Gazija”, koji govori o dominaciji i samostalnosti žena u politici Osmanskog Carstva. Član je Naučno- umjetničkog društva “Kritika”, a dvije godine za redom, 2020. i 2021., bio je promotor zajedničkih zbirki grupe autora, u kojima je objavio nekoliko svojih radova. Referiše se na proučavanje društva, društvenih promjena, prava diskriminisanih grupa, ženskih prava, te aktivno piše kolumne, priče i poeziju. Godine 2020. ušao je među deset najboljih radova Planjaxovog pera 2019 sa pričom “Bosanska princeza”. Njegovi tekstovi u kojima se referiše na kritiku nacionalizma, fašizma, korupcije, nepotizma i ostalih djela koja narušavaju etiku i zdravo funkcionisanje društva objavljeni su na web stranicama “Dunjalučar”(“Pošast” i “Magarac”) i “Ženski marš”(“Hipokritovo selo”). Prošle godine objavio je esej u zbirci eseja “Naš stav”, Naučno- umjetničkog društva “Kritika”, koji se zove “Egzorcizam lažnog puritanizma:Transgeneracijske promjene” u kojima detaljno analizira kulturološke i socijalne promjene koje su se desile poslije sukoba 90-ih godina uz kritiku marginalizacije i generalizacije. Njegova priča “Krivac”,2022. godine, ulazi u sastav zbirke poezije i kratke proze Rukopisi 45. U maju 2022. godine njegov tekst “Glad” objavljen je u Naučno- popularnom časopisu A PRIORI u posebnoj rubrici Komentar.
Dunjalučar 