Balkanska rekonkvista
(Korijeni su u strahovima religijskih hijerarhija koje najbolje znaju koliku krivnju nose na svojoj savjesti)
I prije postojanja Europe postojao je nukleus civiliziranog svijeta na geografskom području Europe. Bila je to islamska Španjolska, Al-Andalus, zemlja koju su kulturno razvijali ljudi islama i židovstva, radeći zajedno. Nikada i nigdje nije bilo takve suradnje, nadograđivanja i poštovanja između Muslimana i Židova kavo se razvijalo u Cordobi, Granadi, Toledu…
Rekonkvista je potopila mnoge dosege njihovog zajedničkog rada. Kršćanstvu tog vremena nije bio bitan civilizacijski doseg, nego moć. Trebalo je porušiti, zapaliti, uništiti sve što je imalo veze s islamom i židovstvom. Religija je postala glavnim argumentom za ubijanje. Vjera u jednoga Boga podijeljena je na prihvatljivu interpretaciju i one koje je trebalo uništiti.
O prirodi ovog pokreta najviše govori činjenica da su ubijani i ljudi koji su s islama i židovstva prelazili na kršćanstvo. S njima su za svaki slučaj ubijane i njihove žene i njihova djeca. Govorilo se da će Bog razabrati one iskrene… Islamska Španjolska pružila je obrazac etničkog čišćenja. On će biti primijenjen i na domorofačko stanovništvo američkog kontinenta. Metode će biti primjenjivane i prema europskim židovima. Bosanski muslimani objekt su iste metode prilagođene novim uvjetima…
I Katari su bili bogu mili. Nisu im trebali bogati i raskalašeni religijski posrednici. Željeli su osjećati Boga i živjeti u Njegovoj blizini. Proglašeni su hereticima i osuđeni na istrebljenje. Muškarci, žene, djeca… Katari su bili kršćani, ali to nije bilo dovoljno. Licencu ispravnosti vjere davala je institucija koja je kroz povijest do savršenstva razvila metodu mrkve i batine. Konačno, pojam propaganda prvi put se pojavljuje u jednom crkvenom spisu.
Europa se ne ponosi holokaustom, ali se ponaša kao da je to monstruozno ubijanje naroda jedne vjere učinio netko drugi. Europa je čista jer je zločin osudila. Za kompenzaciju je Židovima ponudila da organiziraju policijsku državu na teritoriju Palestine, dovršavajući iseljenjem Židova iz Europe započeti posao.
Gospođa Europa je godinama sa svojih kraljevskih tribina gledala Igre gladi u i oko opkoljenog Sarajeva. Aktivno je sudjelovala u pripremi genocida u Srebrenici. Podržavala je buduće haške zatvorenike u namjeri da istrijebe te balkanske Katare, te miroljubive sljednike kulture znanosti i suživota islamske Španjolske, te nositelje gena stare hereze dobrih kristijana koji također nisu željeli posrednika u svom odnosu prema Bogu.
Kad se pokazalo da bosanski Muslimani/Bošnjaci mogu i nemoguće, opstati i izboriti se za svoju slobodu – natjerani su na oblačenjem paragrafima sašivene luđačke košulje, sporazum koji će ih civilizirano raseljavati i učiniti obespravljenim na cjelokupnom teritoriju na kojemu su za vrijeme agresije bili masovno ili pojedinačno silovani, klani, ubijani, zatrpavani u masovne grobnice, prebacivani u nikad do kraja ne otkrivene jame pune tijela ‘nevjernika’.
Ako je Europa šutjela o ovoj balkanskoj rekonkvisti, kakav zakon od nje možemo očekivati?
Nakon prijedloga Visokog predstavnika manje-više sve je jasno. Nada umire onako kako je umirala s Moriskosima u Španjolskoj, s Katarima u Francuskoj, sa Židovima u Njemačkoj, s Muslimanima /Bošnjacia u Bosni i Hercegovini…
Bošnjaci su svugdje u Europi i Americi prihvaćeni kao mirni i radišni članovi zajednice. U svijetu mogu biti građani. Tamo je onih drugih puno više. U Bosni i Hercegovini ne mogu biti građani jer ih je previše. Rečenice Biljane Plavšić, Radovana Karadžića, Viktora Orbana kao i paragrafi prijedloga novog zakona Visokog predstavnika – na istoj su liniji: previše nota ima u toj bosanskoj glazbi. Previše je muslimana u Bosni, a ni UZP niti srpski zločini nisu ih uspjeli svesti na ‘prihvatljivu mjeru’. Kako dakle dopustiti građansko društvo u državi u kojoj većinu čine Muslimani/Bošnjaci?
Preteško pitanje za Visokog predstavnika.
A što ako građansko društvo u Europi i nije baš sasvim građansko. Možda Europa i nije baš sekularna kako misli i tvrdi da jeste. Možda njome i dalje upravlja inkvizitorski osjećaj čistoće zemlje krvi i tla? Možda bi za BiH moglo biti sreće kad bi se nastavilo iseljavanje bosanskih muslimana u Tursku? Možda za Bosnu nema rješenja jer se na njenom tlu provodi balkanska rekonkvista prikrivena pravnim i političkim igrama?
Ukrajina je na trenutak pokazala lice Europe. Humano za kršćanske izbjeglice i neljubazno za izbjeglice iz islamskih zemalja.
Visoki predstavniče, Vaša agentura za prodaju razmjenu iseljenja, pravne i političke pritiske, upravo je razotkrila pozadinu i prošlog rata i europske šutnje i Orbanove teze o nefunkcionalnosti Bosne (zbog dva milijuna muslimana) i suradnje onih koju su BiH željeli i još uvijek žele podijeliti.
Michel Houellebecq i slični novokomponirani europski književni ‘već-klasici’ upozoravaju u književnim djelima na porast broja muslimana u Francuskoj i Europi. Kao da Europska književnost nije baštinila ponajljepše književne pa i znanstvene pristupe i djela upravo od islama i posebno islamskih europljana. Strah je uvijek bila roba koja se dobro prodaje, neovisno o tome je li utemeljen na realnim činjenicama ili ideološkoj interpretaciji.
Bosna je trebala biti cilj, a ne problem. Sukobi crkava na njenom teritoriju samo pokazuju u kojem će se smjeru događati raspad Stare Dame.
Nove geostrateške igre pružaju novu mogućnost da se još jedan narod istrijebi. No imajte na umu da je Duh te zemlje neuništiv, a nastao je upravo zato što je Bosna bila Europa prije Europe. Uostalom kao i Islamska Španjolska.
Autor: akademik prof. dr. sc. Sead Alić
Bilješka o autoru:
Sead Alić rođen je 1956. u Donjoj Vraci kod Zenice (BiH). Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i diplomirao filozofiju i jugoslavistiku. Kao student bio je demonstrator profesoru Danku Grliću te urednik u redakciji Studentskog lista. Tijekom 1980-ih i 1990-ih radio je sljedeće poslove: urednik i voditelj na zagrebačkom Radiju 101; honorarni asistent na predmetu Marksizam na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; urednik u izdavačkoj kući „August Cesarec“; urednik i autor u televizijskom programu Z3; te copywriter i kreativni direktor u podružnicama svjetskih marketinških agencija BBDO i PUBLICIS. U suradnji s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Institutom „Otvoreno društvo Hrvatska“ realizirao je seriju filmova o demokraciji, surađivao je u projektima Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te producirao tridesetak dokumentarnih filmova i oko 120 televizijskih emisija u ciklusu „Knjigom u glavu“.
Magistrirao je 1985. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom Iskustvo estetičke misli Waltera Benjamina (mentorica: Nadežda Čačinovič). Na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci obranio je 2007. doktorsku disertaciju u polju znanosti o književnosti pod naslovom Filozofija i književnost. Od ideologija zavođenja do manipuliranja medij(im)a (mentor: Elvio Baccarini). Na poslijediplomskom doktorskom studiju filozofije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obranio je 2009. doktorsku disertaciju u polju filozofije pod naslovom Filozofija medija Marshalla McLuhana (mentorica: Nadežda Čačinovič). 2012. je izabran u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u polju filozofije, a 2017. u zvanje znanstvenog savjetnika, nakon čega ga je Senat Sveučilišta Sjever (Koprivnica/Varaždin) izabrao u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora za humanističke znanosti u polju filozofije, gdje i danas predaje u zvanju redovitog profesora.
Dugogodišnji je aktivni član Hrvatskog filozofskog društva, u kojemu je u jednom mandatu obnašao dužnost člana Upravnog odbora, a na njegovu inicijativu je osnovana Sekcija za filozofiju medija Hrvatskog filozofskog društva, čiji je voditelj od osnivanja. Član je Hrvatskog komunikološkog društva i voditelj njegove grupe za medije. Osnivač je i voditelj Centra za filozofiju medija i mediološka istraživanja u Zagrebu. Pokretač je i dugogodišnji predsjednik Organizacijskog odbora međunarodnih simpozija Filozofija medija (Cres, Opatija, Zagreb)
i Na Sjeveru s Pavlom Vuk-Pavlovićem (Koprivnica, Zagreb). Također je pokretač i glavni urednik međunarodnog znanstvenog časopisa In medias res. Osnivač je Kulturnog centra Centra Kaptol KCCK) u Zagrebu.
Objavljivao je znanstvene, stručne, esejističke i publicističke članke u brojnim domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima radova, te je objavio osam autorskih knjiga i uredio šest znanstvenih zbornika.
Sudjelovao je na pedesetak međunarodnih znanstvenih skupova te održao brojna javna predavanja iz područja filozofije medija, mediologije,
komunikologije i estetike, što su glavna područja njegovog znanstvenog i stručnog interesa.
Redoviti profesor na Sveučilištu Sjever.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 