Slovo o Sari Saltuku
Iako je riječ o jako popularnoj ličnosti, o njegovom životu se jako malo zna iz razloga što su podaci o stvarnom životu uistinu oskudni. Narodna mašta i mnogobrojne legende su zatamnile njegovu biografiju. U biti, njegovo stvarno ime je bilo Muhamed Buhari iz čega se zaključuje da je rođen u gradu Buhari ili njegovoj okolici. Poznato je da je kao dječak od tri godine ostao bez oca, a nedugo nakon toga i bez majke. Brigu o malom siročetu vodila su dva učitelja Seravil i Aziz. Sari Saltuk danas predstavlja turskog junaka, koji je kao takav učestvovao u raznoraznim ratnim pobodima a uz to je dobio svoj mitološki identitet. Historijski podaci koji se nalaze u izvorima nisu takve vrste da mogu utvrditi njegov stvarni život. Pomiješane su .informacije o stvarnom životu sa onim koje su proizišle iz priča legendardnog karaktera.
Najvažniji izvor o Sari Saltuku jeste Saltuknama čiji je pisac Ebul Hajr Rumi. Saltuknama je napisana po naredbi sultana Džema. Prema Saltuknami, djelu iz 1480. Godine, Saltukovo pravo ime je bilo Šerif Hizit. Smatra se da njegovo porijeklo dolazi i do Poslanika Muhammeda. Čak se u samoj Saltuknami navodi da je Saltuk živio tačno devedeset i devet godina, no historičari tu činjenicu odbacuju. Danas nije poznato gdje je Saltuk ukopan, a kroz predaje to nije moguće utvrditi jer se mišljenja razilaze. Prema nekim izvorima ukopan je u Babadagu (područje današnje Rumunije), dok u drugima se navode lokacije poput okolice Jedrena u Eskibabi.
Prema legendi, navodi se da je Sari Saltuk naredio svojim ljudima, da kada umre, propisno ga okupaju i pošalju sedam tabuta (kovčega), na sedam različitih lokacija jer sedam kraljeva treba da se bore zbog njega. Kasnije su navodno kralj Poljske, Češke, Švedske, Jedrena, Bogdana i Dobrudže uzeli tabute koji su im predani. Nakon toga su se vratili u svoje zemlje i ukopali tabute. Zanimljivost ove predaje se krije u tome što je navodno svaki od njih otvorio tabut i u njemu vidio tijelo Sari Saltuka i vjerovao u činjenicu da je on ustvari dobio pravi tabut.
Postavlja se pitanje otkud ime Sari Saltuk?
Naime, Hizirovo ili Muhamedovo uzimanje imena Saltuk se vezuje za običaj u kojem osoba uzima ime kao rezultat svog junaštva. Ime Saltuk mu je navodno dodijelio neprijatelj Aljon kojeg je pobjedio u jednoj bici, dok je, prema predaji, tada i Saltuk Aljonu promjenio ime u Iljas.
Najstariji izvor u kojeme se spominje Sari Saltuk jeste Ibn batutina Sejahatnama. Naime, poznati arapski putopisac Ibn Batuta nakon otprilike pola stoljeća Sari Saltukove smrti došao je u mjesto po nazivu Baba Saltuk. Tu su mu objasnili da je Saltuk bio mukašefe sahibi što znači čovjek istine, onaj kome su otkrivane tajne.
Kada se govori o velikim djelima i pohodima Sari Saltuka, navodi se da je naprije došao u Iznik, otuda u Uskudar a zatim prešao do Dobrudže. Navodi se da je sam hadži Bektaš Velija poslao Saltuka u Dobrudžu. Posebno se ističe njegov boravak u Bagdadu, pohod na Krim i spašavanje Keykavusova sina koji se nalazio na bizantskom dvoru. Veliki broj Sari Saltukovih borbi se smješta na rumelijsko kao i na anadolsko područje.
Poveznice Sari Saltuka sa svećenicima?
Kada je riječ o svećenicima, unutar Saltukname spominju se borbe Sari Saltuka sa njima. Naime, smatra se da je Saltuk poznavao više jezika kao i sam Kuran i Evanđelje napamet. Prema tome, postoje predaje prema kojima je Saltuk u liku svećenika odlazio u crkve te držao govore. Navodno je na taj način pozivao kršćane na islam. Čak i sam poznati putopisac Evlija Čelebija navodi u svojoj Sejahatnami kako je Sari Saltuk širio islam zauzimajući ulogu svećenika. Poznato je da su islamski vjerski propagatori za vrijeme širenja islama u Rumeliji turskim muslimanskim takozvanim svetim ljudima pripisivali predanja o hrišćanskim svecima. Čak im nije bilo strano ni širenje propagande da su i sami sveci potajno bili muslimani. Postojala je i verzija da su sveci bili bliski prijatelji turskih muslimanskih svetih ljudi. Ova propaganda se najčešće ostvarivala samo kroz jednostavnu promjenu stvarnih imena. Predaje o hrišćanskim svecima iz bilo kojih oblasti su se sakupljale kod imena muslimanskog evlije koji bi se pojavio u nekom narednom vremenu, to je omogućavalo širenje tarikata.
Veza Sari Saltuka sa Bosnom i Hercegovinom?
Svima je više manje poznata tekija u Blagaju na rijeci Buni. Naime, riječ je o bektašijskoj tekiji koja se i sama vezuje za ime Sari Saltuka. Za godinu izgradnje ove tekije se uzima 1466. godina, a veliki broj historičara smatra da je njen osnivač bio sam Sari Saltuk. Ukoliko se prisjetimo jedne od anegdota sa samog početka ovog teksta, postoji mišljenje da se jedan od Saltukovih grobova nalazi upravo u Blagaju. Premda, kako je Saltuk tražio da se sahrani u više različitih kraljevskih ili nemuslimanskih zemalja, želio je da se i nakon njegove smrti muslimani šire prema nemuslimanskim državama tražeći njegov grob. Drugo mišljenje je da je to zatražio da bi se zaštitio njegov grob od mnogobrojnih neprijatelja. Na osnovu toga, danas se u Blagaju nalazi turbe Sari Saltuka.
Autorica: Lamija Keso
Upute na tekst:
Senad Mičijević, Sari Saltuk historija i mit, Mostar, 2014.
Bilješka o autorici:
Lamija Keso, rođena 2001. godine u Bugojnu, odrasla je u susjednom Gornjem Vakufu Uskoplju gdje je završila osnovno i srednje školovanje. Kroz tinejdžerske godine je pronašla svoju ljubav u knjigama, historiji, fotografisanju. Svoju prvu samostalnu fotografsku izložbu je imala 2019. godine. Pored toga od tada se bavila aktivizmom i društveno korisnim radom – ka čemu nastoji sve do dan danas. Zanimljivo je pomenuti i njenu ljubav prema muzici koja je krenula od ranih godina kada je počela svirati klavir. Nakon završene gimnazije, preselila se u Sarajevo. Trenutno studira na Filozofskom fakultetu, Odsjek za historiju – prvi ciklus. Zasigurno ju je tu dovelo veliko interesovanje prije svega prema srednjovjekovnoj Bosni i srednjem vijeku, pa nakon toga antici i drugim historijskim periodima i procesima.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 