Početak
Moj si početak i moj kraj.
Sve što je ovo ludo srce htjelo da ima
u tebi je prepoznalo.
Moja si ljubav i moja bol
potreba više nego navika.
U tebi sebe sam pronašla.
Radost si i osmijeh na kraju dana
tvoja prisutnost cijelu me obasjava.
Čežnja si i sjena u noćima bez imena
zagrljaj što ga sanjam i izmišljam.
Ljubav si što kao rijeka teče
iz jednog vrelog srca.
Prelila se i svoj put našla negdje daleko
i do meni najbližeg mjesta.
Tvog srca.
Moj kraj si i sve s tobom završava.
I ova vatra koja plamti
gori samo zbog tvog postojanja.
Svaka pjesma ima smisla samo
kada tebe u njoj ima.
Moj si početak i tren kao vječnost cijela.
Traje i nikada ne prestaje.
Sve što sam počela, s tobom i završavam.
Ne sjećam se
Ni lika ti se više ne sjećam.
Ostala je blijeda sjena što na tebe podsjeća.
Ne sjećam se više tvoga glasa.
Voljela sam da ga slušam dok
ime moje nježno izgovaraš.
Ne sjećam se naših razgovora niti
pjesama koje si samo za mene pisao.
Na pomen tvog imena još uvijek zadrhtim
kada neko spomene tebe slučajno.
Ne sjećam se tvog daha na mom vratu
niti okusa usana.
Tvojih nježnih jagodica dok
prelaze preko linije mojih dlanova.
Sve manje se sjećam.
Zaboravljam koliko si mi nedostajao i
onda kada si bio sa mnom.
I svih strahova da ljubav će prestati i
da nikad niko nije, niti će voljen biti
kao ja tada i sada
kad te se sve manje sjećam.
Linija
U stihovima svojim opjevah tebe,
ljubav svoju besmrtnu.
Iz ničega rodila se, u meni živa je
i najvoljenijom posta na ovom svijetu.
Da li je ostalo još riječi da pišem o tebi?
Sve su postale balada srca jednog i mene,
zaljubljene žene u ljubavnoj pjesmi.
I ova još jedna što iza skrivenog mjeseca prosipa riječi u pero što nesigurno povlači
linije po papiru bijelom.
Koja je linija najduža?
Koja će me tebi odvesti prije
nego se pjesma završi.
U kojoj ću te pjesmi najviše zapisati,
da možeš dugo živjeti.
Duže i od mene i stihova
u kojima ću te vječno voljeti.
Najduža linija života, koja je?
Da i ova moja ljubav može dugo
i što duže da traje.
Bilješka o autorici:
Alma Imamović je rođena 6 decembra 1978 godine u Tuzli gdje je završila osnovnu i srednju medicinsku školu. Zdravstveni fakultet u Banjaluci po zanimanju diplomirana medicinska sestra zaposlena u Kliničkom centru Tuzla, majka dvije kćerke. Dugo piše prozu i poeziju ali je tek u februaru mjesecu 2022 godine objavila prvu zbirku ljubavne poezije pod nazivom ” Bar jednom da mi se diviš”, autorica u tri međunarodne zbirke poezije, dobitnica književne nagrade ” Musa Ćazim Ćatić” za 2021 godinu, objavljivala u brojnim časopisima i portalima za kulturu i umjetnost , novinama za bh dijasporu, na portalu Pisci i književnost u Hrvatskoj nominovana za najbolju domaću knjigu 2022 godinu, učesnica brojnih književnih takmičenja sa zapaženim rezultatima. Njena želja je podstaći mlade da što više pišu i da se na taj način afirmišu na polju kulture i umjetnosti te pokušati vratiti mjesto kulture na poziciju koju zaslužuje u društvu.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 