Pogledaj nas
pogledaj nas umorne
nit sretne, nit nesretne
na silu mirne
potisnuto nemirne
pogledaj nas tmurne
kao sive oblake
progutali smo sunce
ne puštamo zrake
pogledaj nas nijeme
tišinom tražimo riječi
a njima si nikada
nismo znali sve reći
pogledaj nas ponosne
htjeli bi se hvalisati
kako možemo živjeti
a ne znamo ni disati
pogledaj nas nestrpljive
tražimo sve, na sav glas
u vremenu koje naše nije
htjeli bi sve, isti čas
a znamo
da svega bude…
i vremena bude…
samo si ne želimo priznati
da ništa od toga
neće biti za nas
tek pokoje zrno
i pokoji tren
i sjećanje
i svatko od nas, u njemu bezvremen
Ne umiremo mi
ne postoji za nama
ništa je pred nama
samo beskraj nad nama
slojevi vremena pod nama
nema nam nikoga na stranama
centar smo mi, sve i svi su u nama
nitko nas ne vidi, u sebi, tišinom duše predivne
nitko nas ne vidi, majkom rođene, gole, nevine
druge gledamo, a sebe tražimo, želimo biti u njima
ulazimo u njih, kvarimo ih, stvaramo ih boljima
zovemo ih svojima, a naši nikad nisu bili, niti budu
u izmišljenom obredu, utopljeni u vječnu zabludu
izlazimo rijetko, rijetki nas znaju
nestajemo često, često ostaju
bez obećanja, po potrebi se daju
kasno ih se sjetimo, na kraju
ne trebaju nas dok tu smo
traže nas dok nas nema
ništa nas se ne pita
dok odemo smo tema
odlazimo sa vrlinama i savršenim manama
dolazimo s rodama, odlazimo s vranama
teško je bez nas, teže je sa nama
ne umiremo mi, umiru živi za nama
Serum
prazni sati su mi kapi seruma
očima ga iz zatvorene daljine sišem
odgađajući malu iskru sirovog nauma
mirno spreman, nadam se zrelijem i višem
da iscijedi se nektar iz amigdale
kroz mene se ravnomjerno razlije
savršeno poput najljepše mandale
iz centra u beskraj, u nove dimenzije
ritmičkim širenjem da prostor prerastem
da nestane vrijeme i ja vidljiv u njemu
u dubine svjetlosti korijenjem srastem
iz hladnog pepela uma, niknem u svemu
bićem dotaknem svjetlost jezgre života
bez kosti, mesa i tijesne blijede maske od kože
udahnem kraj, otpušem prah koji od njeg osta
razdijelim se na dijelove, gledam kako se množe
Perje
evo ti ključ
otvori stari ormar
pun zgužvanog vremena
i s njime pusti van site moljce
da još jednom
obučemo sve te oklope
koje smo si očima probijali
dok nisu pali s nas
a mi se kroz kožu probili
u svilena sjećanja
kojima sada
gole zablude odjevamo
daj još jednom
možda se prepoznamo
na ovom balu
maskiranih namjera
daj da se još jednom
pobojamo u dražesni sram
prije nego
postanemo srebrno sivi
i u zagrljalju vlastitih ruku otplešemo
gdje nas ne dosežu pogledi
gdje sve se riječi o nama smire i slegnu
prije nego
uzvikujući naša iznošena imena
bijeli anđeli nazdrave kiselinom i gorčinom
a crni po sebi razliju zlatni med
i u perje naših jastuka legnu
Bilješka o autoru:
Mario Šuprna, rođen 1987. u Pakracu. Odrastao i školovao se u Garešnici. Preselio se u Međimurje. Trenutno živi u Dragoslavcu. Otac dvoje djece. Pisanjem se bavi amaterski od svoje 17. god. Tek prije 6 mjeseci odlučio javno objavljivati svoje radove. Uvršten u par međunarodnih zbiraka. Uskoro izlazi njegova prva zbirka poezije.
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 