Razlike i sličnosti između Batona Dezidijatskog i Batona Breučkog
Ime Baton u širim narodnim masama polahko izvojeva popularnost. Tome svjedoči i postojanje istoimenog fudbalskog kluba, mada ne možemo biti zadovoljni diskursom koji jako slabo ili nikako ne čuva sjećanje na jednog od ova dva ili oba velika lika. Međutim, postavlja se pitanje ko se krije u pozadini tog imena i koliko se ustvari o ovim imenjacima zna. Naime, kada je riječ o istoimenim Batonima ostvaruju se mnogobrojna pitanja na čije odgovore možemo naići vraćajući se u period ilirskih naroda.
Prije svega, dugo vremena je vladalo mišljenje da je Baton titula a ne ime. Međutim, sa postojanjem nadgrobnog spomenika dezidijatske porodice Baton iz Župča (tačnije Breze) jasno se vidi da se radi o imenu jer se na istom navodi veliki broj ilirskih imena. Premda, ime Baton je predstavljalo jedno od najčešćih domaćih imena u historijskim izvorima i natpisima. Na osnovu toga, ono je bilo jako rašireno među ilirskim zajednicama, uključujući kako Dezidijate tako i Breuke, Dardance i slično.
Ko su Baton Dezidijatski i Baton Breučki?
Naime, ova dva imena se vezuju za Veliki ilirski ustanak koji je trajao od 6. do 9. god.n.e. Kao takvi se jako često dvojica Batona navode pogrešno kao „braća vođe Panonaca“. Batona Dezidijatskog spominje čak pet antičkih pisaca. Nažalost, niti jedan od njih ne navodi ni vrijeme ni mjesto njegovog rođenja. U samom ustanku se on već pojavljuje kao izgrađeni politički i vojnički dezidijatski dužnosnik, te krajem rata ima sina u mladićkoj dobi. Prema tome, zaključuje se da je na početku ustanka imao negdje između trideset pet do četrdeset pet godina. Smatra se da je rođen između 40. i 30. god.p.n.e. Za mjesto rođenja se uzimaju prostori Gornje Bosne. Njegova uloga u Velikom ilirskom ustanku je bila nemjerljiva. On je bio sam predvodnik ustanka, štoviše bio je politički i vojnički dužnosnik dezidijatske civitas, autnomne teritorijalno – upravne i administrativne jedinice u okvirima rimske provincije Ilirik.
Sa druge strane Baton Breučki je za razliku od svog dezidijatskog imenjaka ipak osoba pragmatične prirode, sklonija kompromisima i ne insistiranju na krajnjim rješenjima. U periodu 6. do 9. god. n.e Baton Breučki je uživao izniman ugled među vlastitim narodom. Na osnovu tog ugleda, postavljen je za vojvodu breučkog i panonskog segmenta ustanka. Pored toga, Baton Breučki je bio nešto stariji od Dezidijatskog pa je ta razlika neminovno vodila i prema različitim predstavama o svijetu, kao i stanju na terenu. Kao i zastupanje te ispoljavanje određenih sklonosti, stavova, provođenja odluka i akcija, opću dinamičnost i odlučnost. Baton Breučki je bio iskusni vojni i politički dužnosnik koji je jedno vrijeme za Tiberijeve panonske kampanje u periodu od 12. do 9. god.p.n.e. predvodio otpor Rimljanima – pretpostavlja se da ga je upravo ta činjenica postavila na mjesto predvodnika. Međutim, zanimljivost jeste da je i u panonskim kampanjama odlučio da se ne bori do kraja te da umjesto rativanja do konačne pobjede ili potpunog poraza bio ipak skloniji postizanju mira i priznanja rimske vlasti – što se i desilo. Sa druge strane, svi oni koji poznaju dešavanja Velikog ilirskog ustanka upoznati su sa izdajom koja se desila od strane Batona Breučkog samim izručenjem Pinesa. Mnogi smatraju da je razlog izdaje bila motivacija Batona Breučkog da preuzme mjesto breučkog vladara, kao i samo stvaranje sporazuma koji mu je to garantirao. Na osnovu toga zaključuje se da je osnovno obilježje koje razlikuje ova dva istoimenjaka jeste upravo izdajništvo Batona Breučkog i istrajnost Batona Dezidijatskog. Na samom kraju Baton Breučki je pogubljen na licu mjesta zbog svoje izdaje ilirskog naroda, a samim načinom izvršenja ovog čina Baton Dezidijatski je pred svojim vojnicima kao i zapovjednicima želio pokazati odlučnost i beskompromisnost. Drugim riječima tako se pokazao kao osoba čvrste volje. Pogubljenje na licu mjesta je imalo simboličko značenje kojim se željelo pokazati odlučnost i same okupljene vojske, koja je posredno predstavljala ustaničke narode, da nastave sa zajedničkom borbom do konačnog cilja. Javno pogubljenje je trebalo predstaviti jasnu poruku u vidu opomene svim onima koji imaju sličnu namjeru. Sam Baton Dezidijatski je tako ukazao da će se suprotstaviti svim težnjama za secesijom, izdajom i kalkuliranjima te da će braniti ustanak svojim autoritetom do samog kraja. Ovi događaji se lociraju na širem području oko današnje Tuzle. Baton Dezidijatski se predao u devetom mjesecu 9. god. n.e zapovjedniku protuustaničkih snaga na ratištima ilirskih zemalja Tiberiju, budućem rimskom caru. Nakon predaje je interniran u Ravenu gdje je najvjerovatnije i završio svoj život.
Na samom kraju, koliko god sličnosti ili razlika označavale ove dvije ličnosti u modernom dobu, ono što ih najviše označava jeste zaborav. Velika je žalost u činjenici da se danas ne održava nikako sjećanje na ove dvije jako važne ličnosti iz antičke historije. Bosanskohercegovački narodni diskurs nije svjestan imena velikana koji su protkani duboko kroz historiografiju, nažalost sve se svodi se na svega par imena. Prema tome, nakon ovog teksta upamtite imena Batona Dezidijatskog i Batona Breučkog.
Autorica: Lamija Keso
Upute na tekst:
Salmedin Mesihović, „Baton Breučki – predaja i kazna“, Gračanički glasnik, Gračanica, 2009.
Salmedin Mesihović, „Baton Dezidijatski, dezidijatska politija i vizija ustanka“, Radovi,
Sarajevo, Filozofski fakultet, 2018.
Salmedin Mesihović, Bitka za Ilirik, Bathinvs, Sarajevo, 2018.
Bilješka o autorici:
Lamija Keso, rođena 2001. godine u Bugojnu, odrasla je u susjednom Gornjem Vakufu Uskoplju gdje je završila osnovno i srednje školovanje. Kroz tinejdžerske godine je pronašla svoju ljubav u knjigama, historiji, fotografisanju. Svoju prvu samostalnu fotografsku izložbu je imala 2019. godine. Pored toga od tada se bavila aktivizmom i društveno korisnim radom – ka čemu nastoji sve do dan danas. Zanimljivo je pomenuti i njenu ljubav prema muzici koja je krenula od ranih godina kada je počela svirati klavir. Nakon završene gimnazije, preselila se u Sarajevo. Trenutno studira na Filozofskom fakultetu, Odsjek za historiju – prvi ciklus. Zasigurno ju je tu dovelo veliko interesovanje prije svega prema srednjovjekovnoj Bosni i srednjem vijeku, pa nakon toga antici i drugim historijskim periodima i procesima.
Dunjalučar 