---

Nemirne duše

Samo nebo je granica
Kaže li ti šta oko tvoje
Vidis li čovječe lijepi
Da sitnica brzo ozari njihova lica
Nadati se znaju
A nikog ne poznaju
Znaju samo za prohodane staze
Što ih drugi mukom pogaziše
Idu i oni
Sa smiješkom nadajući se
Ne misleći odavno
Na rođenje svoje
Rađa se čovjek
I umire brzo
A kako da živi
Ako tajne života ne doživi
Tajne nisu tajne
Kada se tama zanemari
Živi život kao da je jedan
Jer minuti su svakom odbrojani

---

---

Mali grad kraj Save

Mali grad kraj Save
I raskrižje puteva
Putevi se ukrštaju
Pa se nove kuće prave
I u kućama lica nova
I sudbine nove
Samo je moj grad
Ostao svoj na svome
Neće ga odnijeti
Ni novi ni stari
Jer on je samo svoj
I za zulum on ne mari
Šta će doći
I koliko zima će proći
A ljeta će da ogriju
I one što se kriju
Ništa važno nije
Gradu kraj Save
On pluta i raduje se
I gleda samo preda se

Život i duša

Neće me nesreće
Nisam ja za to
Sta je tebi preče
Da li moj ili tvoj dom
Okreni se insanu
Budi samo svoj
Ne vrijede ti moji dukati
Ni sav moj za života bol
Ni sreća moja ti ne vrijedi ništa
Nećeš mene u grob ponijeti
Već samo sebe
Svoju sreću i tugu svoju
Čuvaj insanu sebe
I čuvaj dušu svoju

Pismo sinu

Na tren bijes
Moj grad ovo više nije
Jesam ja u njemu
I mali kutak koji se ne daje
Jer za Brčko nema predaje
Možda danas ili sutra vuče
Doću ću ja do svoje kuce
Krv svoju tu sam ostavio
Pa se moj sin opet preporodio
Moje je on gore list
Pred Bogom i dobrim ljudima uvijek čist

Tarik Krajnović, rođen je 1991. godine u Brčkom. Živi u Brčkom. Diplomirani je politolog po struci. Hobiji su mu komentarisanje politike i pisanje poezije.

---