Sabahattin Ali, rođen je 25. februara 1907. godine u Bugarskoj. S obzirom da mu je otac bio kapetan pješadije stalno su mijenjali mjesto boravka. Svoja djela prvi put je objavio u časopisu „Irmak“ u Balikesiru, 1926. godine. je bio učitelj u osnovnoj školi Yozgat nakon čega ga je ministarstvo obrazovanja 1928. godine poslalo u Njemačku. Obrazovao se u Potsdamu i Berlinu. Vratio se 1930. godine, te bio učitelj njemačkog jezika u Ajdinu i Konji. Njegova prva pripovijetka „Bir Orman Hikayesi (Priča jedne šume)“ je objavljena 30. septembra 1930. godine. 1932. je bio uhapšen na godinu dana nakon što je izrecitovao stihove u kojima navodno vrijeđa Ataturka. Nakon otpuštenja, 1933. godine u časopisu „Varlık“ je objavio pjesmu „Benim aşkım (Moja ljubav)“ ukazujući na privrženost Ataturku. 1935. godine se oženio sa Alijom, 1936. je odslužio vosjku, a 1937. dobio kćerku Filiz Ali. 1940. godine je ponovo pozvan u vojsku, te se u povratku zaposlio u državnom konzervatoriju u Ankari kao profesor njemačkog jezika.
Napisao je tri romana:
İçimizdeki Şeytan (Đavo u nama)
Kürk Mantolu Madonna (Madonna u krznenom kaputu)
Kuyucaklı Yusuf (Jusuf iz Kujudžaka)
1932. godine sa svoja dva prijatelja; Rifat Ilgaz i Aziz Nesin je počeo izdavati humoristični časopis Markopaša. Poslije su nastavili izdavati humoristične i političke časopise Malum paša, Öküz paša i Merhum paša, te Sabahattin Ali biva uhapšen na 3 mjeseca zbog nekog teksta kojeg je objavio u jednom od navedenih. 1939. godine je sve svoje pjesme sakupio u jednu zbirku pod imenom „Dağlar ve Rüzgar (Planine i vjetrovi)“. Dosta pjesama su mu prepjevane. Neke zbirke pripovjedaka: „Ses (Glas)“, „Yeni Dünya (Novi svijet)“, „Değirmen (Mlin)“ itd.
Talasi duše moje
Talasi duše moje, ne trčite i ne nadolazite.
Vaša svaka kap je nož mojim grudima užarenim.
Srce moje poput stijene je, skoro će da se sruši.
Ne obavijajte mi srce pjenom zamišljenom.
Kamo sreće da sam sravnjen sa zemljom i da vi
Usporite poput voda koje miluju pješčanu obalu.
Da započnete neku novu bajku nepoznatu,
I da se povuku jezici uspomena iz ušiju mojih.
O prošli dani ne prilazite mi više,
O snovi, ne udarajte po hladnom čvrstom kamenu srca moga.
Ni jedna tvoja suza ne vrijedi za cijeloga života,
Talasi duše moje, ne pjenite i ne kipite.
Prevela: Belkis Öznur Köylü
Melanholija
Na najljepši dan moga života
Obuzme me bezrazložna sjeta.
I u mislima mi osta
Gorki talog cijeloga života.
Ne mogu da shvatim sjetu svoju,
Bura neka peče mi kožu,
Nutrini mi tijesno u meni,
Duši mi na planinama dojadi.
Ne želim ni zimu ni ljeto,
Niti prijatelja nekog,
Zaželih blagu nemoć,
Dođoše mi grčevi i bolovi.
Padoše niza me ramena,
Putevi mi nestaše,
Ukazaše se najdraža djela
Preda me mrtva…
Niti prijatelj niti dragi,
Neki luđak od svijeta odvojeni…
Obuzme me melanholija:
I umre mi sve u mislima.
Prevela: Belkis Öznur Köylü
Potok
Zašto su vode ovog potoka zamućene,
Zašto ovako srdito teče?..
Zašto trči zaluđeno i na rubu,
Namješta biserne kandže?..
Ako želiš držati se za obalu,
O potoče, uzalud ti je taj žustri trud!
Ova obala ti je savladala mnoge skupine
Pa zar će tebe da čuva, o potoče, ljubičastih voda?..
Ne plači, o potoče!.. Teci bez huke..
Sudbina ti je to; šta god da uradiš teći će ti vode!
Teško je boriti se, a ne moći se izbaviti:
Ali makar jednom potoče nas upitaj!..
Prevela: Belkis Öznur Köylü
Bilješka o prevoditeljici:
Belkis Öznur Köylü, rođena 2000. godine u Zenici. Završila je osnovnu školu Arnauti, nakon čega je upisala Gazi-Husrev begovu medresu u Sarajevu. Trenutno studira Arapski jezik i književnost i Turski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Mnogo voli čitati knjige, crtati, slušati muziku i istraživati o psihologiji. Također se bavi kaligrafijom što me opušta u slobodno vrijeme.
Dunjalučar 