Pjesnik i prozaist Enver Čolaković rođen je 1913. godine u Budimpešti. Srednju školu pohađao je u svom rodnom gradu i u Sarajevu, dok je studije matematike i fizike završio u Zagrebu. Prvobitno je pisao na mađarskom i njemačkom jeziku, dok se kasnije okreće maternjem jeziku ( BHS). Njegova najznačajnija djela su “Legenda o Ali-paši”, “Pismo majci”, “Bosni”, Moja žena krpi čarape”, itd. Umro je 1976. godine u Zagrebu.
Majko
Majko, sjeti se mene,
svog sretnog i nesretnog sina
i molitvu jednu tihu Gospodu uputi u zoru
da vrati zemlji našoj mir prave jesenje zore
i svijest o vrijednosti svake rumene kapljice krvi.
Sad, Majko, shvaćaš i znaš
zašto sam u sunčani dan
pun vedrine, veselja
ja u viru svojih želja
utono samotan
u divan
al teško ostvarivi
san…
Derviš
Zanesen ritmičkom kretnjom staračke sijede glave
pobožno sjedi derviš i tespih drveni stište.
Pred očima mu džennet i neba tajne plave,
i mir, i vječni zivot, Pejgamber i svetište…
Daleko iznad hljeba, zarade, briga, svijeta,
daleko iznad danas i bića samog svoga,
u zanosu kakvog nikad dostići neće poeta,
taj starac traži vječnost, on traži svoga Boga.
Kako u tome oku blista sad zadovoljstvo.
Kako se blaženo širi to lice puno bora.
Kako je visoko i sveto njegove duše spokojstvo…
O, sretan, velik i snažan, taj derviš biti mora.
Za njega šta je novac, šta sjaj, čast, ili imanje?
Za njega nema briga, radosti, bola, straha.
Njemu su suvišne ljudske knjige i umovanja,
jer on u ritmu dova nalazi svog Allaha!
Sinoć
Sinoć smo bili na vrelu ushita.
U dlanove vruće radost zahvatili
i pijano pili.
Lutali smo sinoć po tratini sreće
na kojoj cvjetovi ljubavi su cvali,
pjani smo ih brali.
Sinoć smo u mraku šaptali o čedu,
o imenu, kosi, kolicima, čelu.
Da, sinoć smo bili na ushita vrelu.
Žudnja
Bože, kako malo,
Bože, kako mnogo,
srce moje želi…
Priroda ko majka
nabujale grudi
gladnoj duši nudi.
Ptice kao česma
milja kapi toče.
Nježno vesla pjesma
pučinom zeleni…
Košuta je negdje
ugledala rog
baš jelena svog
i sad juri k njemu.
Cvate crven mak.
Bože, kako malo,
Bože, kako mnogo
srce moje želi:
Sreće bar jednu kap.
Dunjalučar 