Beckettovi “Činovi bez riječi” I i II
Čin bez riječi I ili Mit o postanku ljudske misli
U početku se pojavi blještava svjetlost nad pustinjom. Potom se u pustinji stvori Čovjek i pade unatraške. Odmah ustade, otra prašinu sa sebe i zamisli se. Prvi zvižduk došao je Čovjeku s njegove desne strane pa on krenu desnim putem. Ubrzo se Čovjek zatetura i pade, potom se odmah ustade, otra prašinu sa sebe i zamisli se. Drugi zvižduk došao je Čovjeku s njegove lijeve strane pa on krenu lijevim putem. Ubrzo se Čovjek zatetura i pade, potom se odmah ustade, otra prašinu sa sebe i zamisli se. Drugi put kad se zvižduk začuo s lijeve strane, Čovjek je najprije oklijevao pa se opet zamislio.Onda se sa nebesa spusti drvo sa samo jednom granom i na vrhu s jednom rijetkom ćubom od palminih grančica, koja stvaraše okruglu sjenku u njegovom podnožju. Čovjek je nastavio razmišljati, sve dok se nije začuo zvižduk odozgo. Čovjek se okrenu, ugleda drvo, zamisli se i potom sjede u sjenku drveta i zagleda se u svoje ruke. Čovjeku se iznad glave potom ukazaše makaze. Čovjek ih nije primijetio sve dok se opet nije začuo zvižduk odozgo. Uzevši makaze, čovjek je njima počeo uređivati nokte. Palmine grančice na vrhu drveta se skupiše i zatvoriše. Sjenke nestade.
Čovjeku se iznad glave potom ukaza flaša, na čijoj etiketi pisaše VODA. Čovjek je nije primijetio sve dok se opet nije začuo zvižduk odozgo. Čovjek je pokušao dohvatiti flašu, no ona mu ostade izvan domašaja. Odozgo se ukaza kocka. Čovjek stade na nju, no opet nije mogao dohvatiti flašu. Potom se ukaza manja kocka. Čovjek stade na nju, no opet nije mogao dohvatiti flašu. Potom je stavio veliku kocku na vrh male, no ova velika ubrzo pade s male i Čovjek opet nije uspio dohvatiti flašu. Pojavi se i treća, još manja kocka. Uz zvižduk odozgo, Čovjek ugleda kocku, no ona ubrzo potom nestade.
Pored flaše se spusti jedno uže. Čovjek se krenu penjati uz konopac kako bi dohvatio flašu, no konopac postade duži i spusti Čovjeka opet na zemlju. Čovjek onda presiječe konopac makazama. Konopac postade potom još kraći od dužine na koju ga je čovjek odsjekao i ubrzo nestade.
Sa lasom u ruci, Čovjek priđe drvetu, no onda se sjeti kocki pa stavi malu kocku na veliku, te savi granu na drvetu pomoću lasa. Čovjek skide laso sa grane, no ona ostade savijena. Začu se zvižduk sa desne strane pa on krenu desnim putem. Ubrzo se Čovjek zatetura i pade, potom se odmah ustade, otra prašinu sa sebe i zamisli se. Kad se začuo zvižduk sa lijeve strane, čovjek se nije pomjerio. Gledao je u svoje ruke, te ih opet krenuo uređivati makazama. Čovjek priđe manjoj kocki i ostavi na nju makaze. Otkopča si kragnu, oslobodi vrat i krenu ga dodirivati prstima. Manja kocka odleti prema nebu i nestade zajedno sa konopcem i makazama. Čovjek krenu uzeti makaze i vidje da ih nema. Ode i sjede na veliku kocku. Potom se i velika kocka povuče prema nebesima. Čovjek ostade sjediti, kad mu se opet ukaza flaša. Začu se zvižduk odozgo. Čovjek se ne pomače. Flaša se potom poče poigravati ispred Čovjekovog lica, no on se opet ne pomače. I flašu uzeše nebesa.
Grana se potom vrati u prvobitan položaj, palmine grančice se otvoriše i sjenka se vrati. Začu se zvižduk odozgo, no čovjek se ne pomače. I drvo uzeše nebesa. Čovjek ostade gledati u svoje ruke. To je priča kako je začeta ljudska misao.
Čin bez riječi II ili Mit o putnim vrećama i ljudima na Putu
U početku bijaše Put, duž rubova osvijetljen, i svud oko njega tama. Na putu se pojaviše dvije vreće. U jednoj vreći je bio A, a u drugoj B. Do vreće u kojoj bijaše B uredno je bila složena odjeća: sako, pantalone, cipele i šešir. Vrećama sa desne strane potom priđe lebdeći štap-podbadač. Vrh štapa zaustavi se blizu vreće A pa ju potom hitrim pokretom podbode. Pošto je vreća ostala mirovati, vrh ju još jednom bocnu pa pošto se vreća pokrenula, štap-podbadač brzo nestade.
Iz vreće potom izađe A i pomoli se bogu. Onda A stade na noge i iz džepa na svojoj košulji izvadi bočicu i iz nje popi jednu pilulu. Nakon toga, A poče oblačiti odjeću što je bila uredno složena. Iz sakoa izvuče djelimično pojedenu šargarepu, odgrize parče, no ubrzo s gađenjem ispljunu zalogaj i vrati šargarepu u džep.
Potom je A uzeo obje vreće i krenuo lijevo Putem. Kad dođe na polovinu Puta, A spusti vreće, skide odijelo sve do košulje, iz koje opet izvuče bočicu i popi pilulu. A se pomoli bogu i vrati u svoju vreću.
Vreći B potom priđe štap-podbadač klizeći jednim po tlu. Vrh štapa zaustavi se blizu vreće B pa ju potom hitrim pokretom podbode. Pošto se vreća pokrenula, štap-podbadač brzo nestade. B izađe iz vreće i iz džepa košulje izvadi sat da provjeri vrijeme. Potom poče raditi gimnastiku pa provjeri opet vrijeme. Onda iz džepa uze četkicu za zube i opra zube. Iz džepa još izvadi češalj i počešlja kosu. Kao A prije njega, B priđe hrpi odjeće i obuče odijelo. Iz džepa u sakou B izvuče ogledalce, u kom se ogleda i vrati ga u džep. Potom izvadi B iz džepa šargarepu i sa apetitom pojede komad. Slijedeću je iz džepa B izvadio mapu, usput provjeravajući vrijeme na satu. Onda iz džepa izvuče kompas pa, pošto ga je vratio u džep, podiže B obje vreće i krenu lijevo Putem. Nakon što je opet provjerio vrijeme, B spusti vreće, skide odijelo sve do košulje, provjeri vrijeme, uradi gimnastiku, provjeri vrijeme, opra zube, provjeri vrijeme i odbaulja natrag u svoju vreću.
Štap podbadač opet priđe vrećama klizeći po tlu. Vrh štapa zaustavi se blizu vreće A pa ju potom hitrim pokretom podbode. Pošto je vreća ostala mirovati, vrh ju još jednom bocnu pa pošto se vreća pokrenula, štap-podbadač brzo nestade. Iz vreće potom izađe A i pomoli se bogu.
To je priča o putnim vrećama i ljudima na Putu.
Dunjalučar 