Izbor iz poezije: Carl Sandburg

Švedski pisac Carl Sandburg (1878. – 1967.) sin je švedskih emigranata koji su došli u Ameriku. Njegovo djetinjstvo obolježava siromaštvo, a prekretnica u njegovom životu je pravo na besplatno studiranje koje je dobio kao vojni veteran. Tada postaje član “Duštva siromašnih pjesnika”, gdje piše prve pjesme i objavljuje u studentskim časopisima, a pisao je i kolumne. Pulitzerovu nagradu za književnost dobija 1951. godine, kada objavljuje “Sabrane pjesme”, u kojima su okupljene pjesme iz pet zbirki.


Grimizan

Grimizan je tinjajući vrh cigare koju držim,
Sivkast je pepeo koji kruti i prekriva utihnulu vatru.
(Veliki čovjek kojeg poznajem je mrtav i dok u svom kovčegu on leži kao plamen koji nestaje ja sjedim ovdje u oblacima sjena i pušim i gledam kako misli odlaze i dolaze.)



Margaret

Mnoštvo ptica i zamasi krila
Odjekuju šumom nehaja
U ranom jutru na stijenama
Iznad plavog jezera
Gdje sive sjene polagano plove.
U tvojim plavim očima, ti bezbrižno dijete,
Danas sam vidio puno malih divljih želja,
Nestrpljivih poput velikog jutra.

Pisma mrtvim imažistima

EMILY DICKINSON:
Dala si nam bumbara koji ima dušu,
Vječnog putnika među vrtnim sljezovima,
I kako se već Bog igra u stražnjem dvorištu.

STEVIE CRANE:
Rat je blag i nismo poznavali dobrotu rata dok ti nisi došao;
Ni crne jahače i sudaranje koplja i štitova iz mora,
Ni mrmljanje i pucnjeve koji se dižu iz prekinutog sna.

Šapat u poljskoj bolnici

(Pokupili su ga u travi gdje je dva dana ležao na kiši sa šrapnelom u plućima.)

Dođite mi samo sa stvarima za igru sada …
Fotografija žene plavih očiju koja pjeva
Stojeći uz ogradu od sljeza, makova i suncokreta …
Ili starac kojeg se sjećam kako sjedi sa djecom pričajući priče
o danima koji se nisu dogodili nigdje u svijetu …

Ne više željeza hladnog i stvarnog pod rukom,
Uobličenog za juriš ravno naprijed.
Donesite mi samo lijepe i beskorisne stvari.
Samo stare kućne stvari dodirivane u sumrak u tihom …
I na prozoru jednog dana u ljeto
Žuto nove posude maslaca
Stajalo je nasuprot crvenom novih ruža penjaćica …
I svijet je bio sav od igračaka.

Zvona u noći

Dva zvona šest zvona dva zvona šest zvona
Iz plavičastog kućerka
Iz tihog plavičastog kućerka
Između svakog udara zvona
Razabire se jecaj žene
„Gospode, noć si stvorio suviše dugu suviše dugu.“