Razotkrivanje legendi o vihoru ljiljana bosanske flote
Unutar narodnog diskursa se jako često nameće priča o bosanskoj srednjovjekovnoj mornarici. Poseban se fokus stavlja na period kralja Tvrtka I Kotromanića kojemu se pripisuje formiranje ratne mornarice. Prema tome, priča o takozvanom vihoru bosanske zastave sa zlatnim ljiljanima na ratnoj bosanskoj floti je duboko pustila svoje korijene. Opće poznata priča jeste da je bosanska mornarica plovila na Jadranu od Kotora do rijeke Zrmanje u blizini Zadra.
Sa druge strane, pojedini pseudohistoričari odlaze još dalje te ovoj mornarici pripisuju putovanja čak i do Aleksandrije. Jedan od autora navodi kako je Bosna postala pomorska zemlja sa vlastitom flotom još od desetog stoljeća, dakle kada države nije ni bilo. Uporedo sa time govori se o dijelu ratnih brodova koji su kupljeni od Venecije, a da je u obližnjim lukama naređena gradnja dvadeset i tri mala, te četiri velika broda. Nikola Basej je imenovan za prvog admirala, a time srednjovjekovna Bosna kreira svoju prvu mornaricu. Mada, ova informacija već suzbija prethodno spomenutu legendu o mornarici iz desetog stoljeća jer je Nikola Basej živio i djelovao tek u četrnaestom.
Naime, postavlja se pitanje kolika je ustvari i koliko opasna bila bosanska mornarica?
Naime, historičar Sima Ćirković navodi da je u proljeće 1383. godine bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić preduzimao nove korake oko stvaranja svoje mornarice. Istina, u Veneciji je kupio brodove ali svega jednu laku galiju, a zatim poručio da se izgrade još dvije, što na kraju čini svega brojku od tri broda. Istina se krije i u činjenici da je Nikola Basej bio imenovan za prvog admirala, međutim on na tu poziciju dolazi u pristanak venecijanske vlade. Prema tome, iako mnogi navode da je to bilo protiv propisa, ipak je republika udovoljila Tvrtkovoj molbi.
Na osnovu toga, ako se već govori o cijeloj jednoj bosanskoj floti sa zlatnim ljiljanima na Jadranu od Kotora do Zadra, govorimo o svega jednoj galiji i još dvjema naručenim.
Koristeći se logikom, jako lahko se može zaključiti da faktički svega tri broda nisu mogla ekspeditivno ploviti do Aleksandrije niti predstavljati snažnu mornaricu koja bi bila bilo kakav oblik prijetnje tadašnjim velesilama.
Autorica: Lamija Keso
Upute na tekst:
Ante Škegro, Nekoliko pitanja iz najstarije povijesti Bosne i Hercegovine ili o najnovijim krivotvorinama u bošnjačkoj historiografiji, ANUBIH, Sarajevo, 2003.
Sima Ćirković, Istorija srednjovjekovne bosanske države, Srpska književna zadruga, Beograd, 1964.
Bilješka o autorici:
Lamija Keso, rođena 2001. godine u Bugojnu, odrasla je u susjednom Gornjem Vakufu Uskoplju gdje je završila osnovno i srednje školovanje. Kroz tinejdžerske godine je pronašla svoju ljubav u knjigama, historiji, fotografisanju. Svoju prvu samostalnu fotografsku izložbu je imala 2019. godine. Pored toga od tada se bavila aktivizmom i društveno korisnim radom – ka čemu nastoji sve do dan danas. Zanimljivo je pomenuti i njenu ljubav prema muzici koja je krenula od ranih godina kada je počela svirati klavir. Nakon završene gimnazije, preselila se u Sarajevo. Trenutno studira na Filozofskom fakultetu, Odsjek za historiju – prvi ciklus. Zasigurno ju je tu dovelo veliko interesovanje prije svega prema srednjovjekovnoj Bosni i srednjem vijeku, pa nakon toga antici i drugim historijskim periodima i procesima.
Dunjalučar 