Raskoljnikov i Teresa Blagog Osmijeha: dvije strane makijavelizma

Raskoljnikov i Teresa Blagog Osmijeha: dvije strane makijavelizma

*Napomena: U ovom eseju se obrađuje radnja animea Claymore do završetka osme epizode.

U eseju Raskol ljudskog identiteta se prostirala tema ljudskosti, a u ovom eseju se za razradu lika Raskoljnikova uvodi anime kroz koji se također prostire tema ljudskosti i to na način koji podsjeća na Nietzscheovu mudrost-upozorenje: „U borbi sa čudovištima, nastoji ne pretvoriti se u jedno“. U prošlom eseju su se spominjali dijelovi Raskoljinokove teorije o „običnim“ i „neobičnim“ ljudima koja po njegovom mišljenju važi za ljudski svijet, a u ovom eseju će se radi usporedbe njegovog lika i Terese iz Claymorea njegova teorija primijeniti kao važeća u fiktivnom svijetu spomenutog animea.

Tokom razgovora Porfirija i Raskoljnikova, Porfirije se osvrnuo na jedan članak koji je Raskoljnikov pisao u vremenu prije radnje romana Zločin i kazna. On se zaintrigirao za Raskoljnikovo poimanje svijeta, bilo to iz znatiželje za temu poretka društva ili kao pokušaj psihološke borbe sa ciljem izvlačenja Raskoljnikovog priznanja za ubistvo dvije starice, i zastao je na pitanju kako bi se mogli prepoznati „obični“ i „neobični“ ljudi. To pitanje je bitno jer u Raskoljnikovoj postavci ljudi koji nisu u kategoriji „običnih“ imaju pravo da bez griže savjesti prekorače preko važećih pravila kako bi doprinijeli spasu ili razvoju čovječanstva, pa ako je ona tačna, praktično bi bilo prema određenim obilježjima prepoznati u stvarnom svijetu ko to smije kršiti pravila, a ko ih se mora pridržavati. Nije glavna tema eseja, ali oprezni čitalac bi primijetio da koliko god se lošim čini ovakav svjetonazor sa ‘povlaštenim elitama’, ipak može uvidjeti da većina svijeta živi sa takvim gledištem prešutjevši povlaštenost i krijući je iza različitih priznatih identiteta kojima se ostvaruje tzv. efekt aureola. Drugim riječima, ljudi tokom života ne rasuđuju univerzalno primjenjivim moralom, već se rasuđivanje o moralu dešava uz jaku prisutno nesvjesnog utjecaja poimanja neke osobe ili skupine kojoj pojedinac pripada.

            Anime Claymore je zanimljiv jer se njegova radnja odvija u svijetu gdje postoje jasne kategorije „običnih“ i „neobičnih“ ljudi. Taj svijet proganjaju ljudožderi Yome pred kojima su „obični“ ljudi bespomoćni, ali „neobične“ Claymore ratnice, hibridi čovjeka i Yome, kao zasebna kategorija imaju dužnost da ubijaju Yome radi spašavanja ljudi od njihovog krvoločnog apetita. Raskoljnikov sam navodi da njegova postavka svijeta ne podrazumijeva da „neobični“ ljudi imaju pravo hirovito postupati ili protiviti se svim trenutačnim društvenim pravilima i zakonima, pa tako ni u svijetu Claymorea te ratnice ni pod kojim uslovom ne smiju ubiti ljudsko biće. Prekrše li to pravilo, Claymore ratnice su osuđene na smrt.

            U animeu se javlja ratnica Teresa Blagog Osmijeha koja je prva u hijerarhiji tih „neobičnih“. Ona kao „neobični“ među „neobičnim“ krši taj zakon i ubije više ljudi. Ona to ne čini iz prostog hira, već sukladno svojim vizijama pravednosti. Ona je sa sobom vodila djevojčicu bez roditelja koju je namjeravala ostaviti u nekom mjestu da ostatak života provede živeći kao čovjek, ali mjesto gdje ju je ostavila da odraste i ostari su napali razbojnici. Vratila se da spasi djevojčicu i na kraju je ubila sve razbojnike uprkos jasnom pravilu da Claymore ratnica ne smije ubiti ljudsko biće ni pod kojim uslovima i tim činom je automatski osuđena za pogubljenje. Taj čin prolijevanja krvi koje je Teresa izvršila je rezultat proširivanja njenog viđenja pravednosti: Od ubijanja Yoma radi spasa čovječanstva, ubila je i ljude radi spasa djevojčice koja u ovom pimjeru može poslužiti kao simbol za buduće naraštaje ljudi. Ne može se zanemariti ni osveta kao dio motivacije, bilo osveta za ubijanje slabih i nevinih građana ili osveta za poništavanje svrhe njene egzistencije. Može se vidjeti da je čin ubistva u Teresinom slučaju zamršeniji od čina ubistva u Raskoljnikovom slučaju. Ona je ubijanjem Yome spasila ljude, ali je iste ljude učinila izloženim drugim ljudima sa namjerama ubistva, silovanja i pljačke. Vođa razbojnika je i sam priznao da nije mogao napasti grad dok se u njemu nalazi Yoma. Raskoljnikov je ubio staricu sa prvobitnim ciljem dobivanja novca da bi riješio svoje finansijsko stanje i time želeći obezbjediti sebi moć spašavanja ljudi, ali se kasnije ispostavilo da je njegov cilj bio više dokazivanje samome sebi da se usuđuje pogaziti zakon. Na ukradeni novac nije u početku pomišljao, a kasnije ga i sakrio. Rasprava o makijavelizmu prestane biti jednostavna kad se prisjetimo da nije svaki cilj taj koji opravdava sva sredstva, već da samo plemeniti cilj potiče skidanje crno-bijelog gledišta na neke postupke. Teresa će kasnije priznati svojim progoniteljima da je ubila jer je uvidjela da svijet nije toliko crno-bijel. Raskoljnikov je također uvidio sivilo morala, ali mu je nedostajala dosljednost sredstva i cilja. U prošlom eseju je naglašeno da mu je više puta ponuđena mogućnost rješenja finansijskog stanja.

            Teresa je u početku prihvatila pogubljenje, ali kad joj je pred smrt rečeno da se nje ne tiče šta će biti učinjeno sa djevojčicom koju je spasila, ona je ranila druge Claymoree i pobjegla. To dezerterstvo je dodatno kršenje važećih pravila, ali i u ovom slučaju je nju vodio cilj spasa čovječanstva. Kasnije je bez ikakve dužnosti u jednom gradu ubila Yomu spasivši ljude. Kao dezerter nije bila vezana nekim društvenim ugovorom već je to naprosto učinila prateći svoje moralno rasuđivanje i viziju pravednosti. U njenom liku je očigledna dosljednost pravednosti i spašavanja ljudi, a preokret, uspostavljanje „nove riječi“ kako bi se izrazio Raskoljnikov, se desio sa pojavom problema spašavanja ljudi od drugih ljudi i nepostojanje pravila, zakona ili društvenih ugovora koji bi joj jasno omogućili da njeno djelovanje uklopi pravednost, spas i legalnost. Imala je mogućnost prepustiti grad razbojnicima, što bi bili legalno, ali ne i pravedno. U liku Raskoljnikova je očigledna njegova nedosljednost, pa čak i potpuna nesigurnost u ono što radi i šta želi ostvariti svojim djelovanjem.

            Raskoljnikov je govorio da „obični“ ljudi imaju usađenu konzervativnost koja ih navodi da uvijek održavaju važeća pravila društva, a u Claymoreu se dešava da jedan lik koji predstavlja pridržavanje pravila (pogubljenje Terese zbog njenog ubistva ljudi) u procesu ekstremnih napora čuvanja starih pravila postane glavni protivnik toga svijeta i tih važećih pravila. Poetično i poučno, iako može biti samo potreba radnje i negativaca za razvoj neke priče.

            Može se primijetiti pristranost ka Teresi i protiv Raskoljnikova, ali ta pristranost je nužan dio poticaja za razmišljanje jer Teresa je ipak zvanično (bio) najmoćniji lik u njenom kršenju vladajućih pravila, a Raskoljnikov je pravila prekršio dok se nalazio u duhovnoj i ekonomskoj bijedi. Možda ipak ima nešto u njegovom zaključku o uplitanju estetike u ostvarivanju sudova morala, estetike koja se tiče nečijeg položaja u društvenoj hijerarhiji.

Autor: Luka Bošković

Bilješka o autoru:

Luka Bošković je rođen 1997. godine u Sarajevu gdje je završio Treću gimnaziju. Studira dvopredmetno komparativnu književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je i predsjednik Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta od 2019. godine. Njegove pjesme su izašle u međunarodnoj zbirci mladih autora Perom ispisujem dušu 3 u izdanju Kulture Snova, Zagreb i u almanahu Planeta poezije, Sarajevo. Dopisnik je web magazina Dunjalučara gdje povremeno objavljuje poglavlja romana Tanat, eseje i priče, kao i dopisnik online magazina Fenomenalno gdje objavljuje kratke tekstove o dijelovima i ljudima iz prošlosti . Objavljuje poeziju na svojoj FB stranici Lux Nocis-poezija i do sada ima napisanih i na FB stranici objavljenih preko 200 pjesama. Član je Mense BiH.