Moram da radim, osjećam potrebu. Dan mi je prazan ako ne slikam. Zato premazujem jedne da bih naslikala druge slike jer je naš poziv skup. Navikla sam na to premazivanje i ne boli me više.
– Adela Ber
Adela Ber: pionirka akademski obrazovanih likovnih umjetnica Bosne i Hercegovine
Prvi koraci ka svijetu likovne umjetnosti
Prva školovana bosanskohercegovačka likovna umjetnica čija su djela obilježila pojavu domaće likovne umjetnosti i slikarstva početka 20. stoljeća bila je Adela Ber. Rođena je 1888. godine u Tuzli. Njen otac Franjo Ber bio je državni činovnik koji je u sklopu austrougarske službe u Bosnu i Hercegovinu došao iz českog grada Sudeta. Njena majka Agneza Vujanović bila je Livanjka. Nakon više godina seljenja iz jednog grada u drugi porodica se trajno preselila u Sarajevo gdje je Adela završila Višu djevojačku školu. Po očevoj želji upisala se u učiteljsku školu također u Sarajevu. Međutim, njena ljubav prema umjetnosti bila je jača od svega pa je tako Adela od 1910 do 1914. pohađala bečku Umjetničku školu za žene i djevojke. Nažalost, ni danas ne postoje potpuni podaci koji bi pomogli u pokušaju rekonstruisanja njenog života i umjetničkog stvaralaštva.
Adela u Beču
U godinama kada Adela odlazi u Beč na studij, žene u BiH tek počinju s procesom opismenjavanja. Podatak iz 1910. ukazuje da je 80% stanovništva u BiH nepismeno. Adelu je dočekao Beč secesije, grad raznovrsnih društvenih i kulturnih dešavanja, raskoši i slobode. Budući da je bila žena, nije mogla pohađati glavnu i najstariju Bečku akademiju koja je bila rezervisana samo za muške studente. Studentske godine u Beču provela je slušajući nove ideje i prateći savremene umjetničke utjecaje koji su imali veliki značaj na njeno slikarsko izražavanje. Ipak, godine studiranja bile su i godine velike materijalne oskudice. Neprestano je pisala molbe za stipendije koje su redovno odbijane jer je bila žena. Tako je ostala uskraćena stipendije Zemaljske vlade tadašnje vlasti. Podrazumijevalo da ona kao takva neće moći u velikoj mjeri doprinijeti kako državi tako ni društvu. Ipak, Adelu to nije obeshrabrilo. Kraj studija dočekala je u nadi da će u svom Sarajevu konačno moći ubirati plodove svog mukotrpnog truda i rada.
Povratak u Sarajevo
Po povratku u Sarajevo planirala je da pokrene školu za slikanje kako bi svojim sunarodnjacima mogla prenijeti stečeno znanje. Međutim, sudbina je imala druge planove. Nedovoljan broj zainteresovanih učenika za slikanje kao i početak Prvog svjetskog rata učinili su da njena želja zauvijek ostane neostvarena. Siromašni se život nastavio. Udala se u tridesetim godinama. Tada je promijenila vjeru i ime, pa se na nekim slikama pored Adela Ber nalazi i njeno drugo ime Jelena Vukić. I pored teškog materijalnog stanja i neprihvaćenosti društva, njena ljubav prema platnu i bojama nikada se nije ugasila. Umjetnost je bila i ostala njeno sigurno utočište u kojem je pronalazila prijeko potrebni mir i sigurnost.
Slikarski opus
Slikarski opus Adele Ber čine portreti, autoportreti i pejzaži u tehnikama grafike, akvarela i ulja. Također, sačuvane su i brojne skice i crteži. Na platnima je oslikavala krajolike bosankohercegovačkih i primorskih gradova, kao što su: Jajce, Zenica, Sarajevo, Drvar, Kladuša, Orebić, Hvar. Slikala je obične ljude, brda i oblake Bosne, čovjekove brige, radosti i bol, žene periferije i majke. Posebno mjesto pripada autoportretima koje je slikala od ranih godina pa sve do smrti. To su jedni od prvih ženskih autoportreta u domaćoj likovnoj umjetnosti. Naglasak je na licu umjetnice dok je pozadina apstraktna, gotovo jednobojna bez naznake prepoznatljivog enterijera. Na pojedinim autoportretima zabilježeno je i vrijeme kada je počinjala slikati. Njene su grafike čudesne ljepote iako nije imala grafičku presu niti dovoljno novca da kupi kvalitetan papir. Pored Daniela Ozme jedina je koja se u BiH konstantno bavila grafikom u prvoj polovici 20. stoljeća. Grafika Akt jedna je od prvih ženskih aktova na domaćoj sceni rađena u tehnici drvoreza.
Za života je imala samo dvije samostalne izložbe. Jednu u Sarajevu, drugu u Zagrebu. Nije bila članica udruženja likovnih umjetnika i nije imala svoj atelje. Nije imala nikakve privilegije niti mogućnost da organizuje izložbe i na taj način prikaže svoja djela. Dovoljno je reći da je često imala radove s obje strane platna, ali da je i već gotove radove premazivala bojom kako bi naslikala drugu sliku.
Preminula je u Sarajevu 1966. ostavivši neizbrisiv trag u građenju kulturno-umjetničke scene BiH. Danas se najveći broj radova ove umjetnice čuva u Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli. Bila je to još jedna bosanskohercegovačka žena i umjetnica čiji talenat i rad nisu mogli biti garancija uspjeha i priznanja u tada još uvijek nedovoljno razvijenoj sredini koja nije imala sluha za stvaralaštvo čiji su tvorci bile upravo žene. Uprkos brojnim preprekama, sukobu s izrazito muškim svijetom, teškim materijalnim stanjem, neprihvaćenosti i odbacivanju, nerazumijevanju okoline, degradiranju umjetničkog stvaranja, Adela je bila i ostala žena koja je širom otvorila vrata umjetnosti na ovim prostorima svim ženama BiH koje su osjećale umjetnost svojom.
Autorica: Dženana Arnautović
Bilješka o autorici:
Dženana Arnautović, rođena 1993. u Visokom gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 2018. završila je studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu stekavši zvanje magistra italijanskog jezika i književnosti i historije umjetnosti – područje istraživanja jeste osmanska arhitektura i urbanizam te razvoj fotografije u Bosni i Hercegovini. Autorica je izložbe i kataloga Arhitektura i urbanizam Visočke nahije kroz muzejsku fototeku iz 2019. godine. U koautorstvu s kolegicom Efendira-Čehić objavila je dva naučna rada: Virtuelna izložba Zavičajnog muzeja u Visokom – Marica Vojnović, Visočanka (1892–1982): zaostavština predmeta i fotografija s kraja 19. i početka 20. stoljeća u časopisu Radovi Zavičajnog muzeja – Visoko, 2020. godine i Pregled fotografa i fotografskih ateljea na teritoriju Bosne i Hercegovine kroz fotografsku građu zaostavštine Marice Vojnović u Zavičajnom muzeju u Visokom u časopisuHistorijska traganja, 2021. godine. Također, koautorica je izložbe i katalogaMarica Vojnović, Visočanka (1892–1982) – zaostavština predmeta i fotografija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, 2020. godine.
Dunjalučar 