Ulica krokodila i druge priče

Ulica krokodila i druge priče

Buybook, Sarajevo, 2022, prevela: Milica Markić

Ta zbilja je porozna kao papir, i svim svojim pukotinama odaje svoju patvorenu prirodu. Ponekad imaš utisak da se samo na jednom malom djeliću sve pred nama uzorno uklapa u tu poentiranu sliku velegradskog bulevara, dok se, međutim, sa strane dekonstruiše i dezorganizuje ta improvizivana maskarada i nesposobna da izdrži svoju ulogu, raspada se iza nas u gips i kučine, u ropotarnicu nekakvog ogromnom praznog pozorišta.

Zbirka priča Ulica krokodila i druge priče poljskog pisca Brune Schulza prvi put je objavljena 1934. godine, na engleski jezik je prevedena 1963. godine, a u Buybookovom izdanju izlazi 2022. godine, u okviru projekta “Od jedne pandemije do druge: 100 godina evropske književnosti u 10 knjiga”. Kada je književna kritika pokušala klasificirati malobrojna djela Brune Schulza, uvijek se izdvaja njegova originalnost, inovativnost, kao i pitanje: Šta bi sve Bruno Schulz, pisac i učitelj crtanja, napisao da ga nacisti nisu ubili, kakva bi čudesna djela tada nastala? Upravo se zbog toga za Schulza često kaže da je jedan od najvećih pisaca XX stoljeća.

Ulicu krokodila i druge priče obilježava kafkijansko-prustovska atmosfera, imaginacija koja, ponekad postane matematički precizna, dok se u drugim trenucima približava atmosferi snova, hodanja u snu.

Sve priče su međusobno povezane, a pripovjedač je Joseph, tinejdžer koji se prisjeća svog djetinjstva, promatra svijet koji ga okružuje i čitateljima prenosi svoje iskustvo. Njegovo iskustvo je duboko oneobičavanje stvarnosti, a pripovijedanje je avangardno. Tu se prepliću čudesno i čudovišno, sjećanja i maštanja, misterija i fantastika. Rečenice Brune Schulza barokne su i prepune nizanja, opisa boja, mirisa, arhitekture, lica, čulne su i senzualne. Pripovjedač uspijeva prenijeti, ne samo svoje misli, nego i čulni doživljaj neobičnog svijeta kojim korača. Nigdje kao ovdje ne osjećamo se tako ugroženi mogućnostima, šokirani bliskim ispunjenjem, ublijedjeli i paralisani od sladostrasne preneraženosti koju donosi ostvarenje. Na tome se, međutim, sve završava.

Ulica krokodila i druge priče, dijelom je autobiografska zbirka, jer je u prvom planu odnos otac-sin, međutim, ona u mnogočemu prevazilazi okvire autobiografskog, poigrava se sa mogućnostima jezika, odnosom fikcije i fakcije.

Prustov, Bergsonov i Kafkin uticaj jasno su vidljivi u ovom djelu, ono sa sobom nosi ponajbolje odlike Prustovog emotivnog toka svijesti i Kafkinog apsurdnog, snovitog pripovijedanja. Kao što se Prustov junak uz kolačić madeleine i čaj od lipe, dakle, putem čula, krene prisjećati svog djetinjstva, tako se i Schulzov junak uz mnoštvo oblika, boja, mirisa, prisjeća svog odrastanja u trgovačkoj obitelji, očeve mentalne nestabilnosti, strahova i nadanja.

Kroz trinaest priča, Joseph prolazi kroz labirint užurbane Ulice krokodila, susreće se sa likovima čija pojava prkosi logici, zbog čega zaranja u logiku snova, gdje je sve moguće, gdje je vrijeme ciklično, mitsko, arhetipsko. Dakle, u središtu priče je Josephov odnos sa ocem Jacobom koji se ne uspijeva orgnuti od svijeta fantazije, što prelazi u bolest, a naposljetku i smrt. Joseph se suočava sa očevim gubljenjem razuma, pokušava razumjeti svijet u kojem se gube granice između jave i sna, a istovremeno opisuje paranoju, strah od nepoznatog, nepostojećeg.

Knjigu možete kupiti u Buybook shopu.