Novembar
Moj stari vazda govori koliko mrzi Novembar.
Ne samo Novembar nego cijelu jesen.
Kaže: Lišće pada, sve umire.
Dani su kratki ništa se ne stigne.
Smeta mu i što sunce sija a ne grije.
I ne voli što po mrklom mraku izlazi iz kuće i što se po tom istom mraku kuci vraća.
Ali ipak, najviše mrzi jesen, jer sve umire.
Ja mnogo volim Novembar.
Ne samo Novembar nego cijelu jesen.
Razmišljam: Lišce pada, sve umire.
Noći su duže, mnogo se stigne.
Volim sunce koje sija. Ne mora grijati, ali neka sija.
Volim što po tihom mraku izlazim iz kuće i što se po tom istom mraku kuci vraćam.
Ali ipak, najviše volim jesen, jer je početak za nešto novo.
Lišće umire i opada.
Istovremeno se stvara mjesto za nove pupoljke.
U istom trenutku kada jedan život prestaje, novi nastaje.
U istom trenutku kada se kajemo za nešto, novo dijelo započinjemo.
U istom trenutku kada završavamo jednu godinu, novu započinjemo.
U istom tenutku kada umiremo, živimo.
Jesen je smiraj duši.
Jesen je novi početak.
Tužno igralište
Sjedim i razmišljam
o filozofiji i politici
o životu i smrti
o borcima i revolucionarima
Napušteno je ovo igralište
kao mnoge duše ljudske
kao mnogi majčini domovi
kao mnoga srca voljena
Napušteno i tužno igralište
bez dječije radosti
Napušteni i tužni ljudi
bez trunke ljubavi
I ipak, samo sjedim i razmišljam.
Papir izdrži
Papir izdrži.
Izdrži tugu, bol, jecaj.
Papir izdrži.
Izdrži sve neizogovorene riječi.
Papir izdrži.
Izdrži svaku neuzvraćenu ljubav.
Papir izdrži.
Izdrži sve, što ljudi nikad neće.
Papir izdrži.
Surovu istinu, što ljudi nikad neće.
Papir izdrži!
Bilješka o autorici:
Ajla Salatović, rođena je 2001. godine. U Njemačku se preselila 2012 godine i završila Gimnaziju. Trenutno je u trećem semestru na “Universität Stuttgart“ i studira Germanistiku i Filozofiju. Od malena piše i to se vidi kroz njene pjesme koje su objavljene u Palčiću i Veseloj Sveski. Istovremeno je politički angažovana u Stuttgartu i aktivna je u stranci “Die Grünen“.
Dunjalučar 